Izvještaji

METALDAYS 2018.

Prošlo je tjedan dana od kraja ovogodšnjeg izdanja MetalDays festivala koji svojom posebnom lokacijom na ušću rijeka Soče i Tolminke svake godine privuče 15ak tisuća metalaca iz cijeloga svijeta. Tokom pet dana na tri pozornice nastupilo je više od 150 bendova, a dojmovi još uvijek nisu do kraja sjeli. Zašto pitate se? Pa ajmo redom.

Objavljeno: 05.08.2018. 11:02

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

METALDAYS 2018.

Datum: 22.07.2018.

Mjesto: Tolmin, Slovenija

METALDAYS 2018 AFTERMOVIE

 

PONEDJELJAK 23.7. - DAN PRVI


Nakon kiše koja je padala gotovo cijelu nedjelju, novi tjedan nam donosi i lijepo vrijeme, savršeno za brojne kupače koji će idućih dana uživati u osvježavajućoj Soči. Za razliku od brojnih većih festivala, Metaldays ima opušteniji ton pa tako gotovo da i nema potrebe za izlaskom pred glavnu pozornicu prije 17 sati. Do tada posjetitelji imaju priliku uživati u brojnim popratnim sadržajima koji se nude, od joge i odbojke do posebnih masaža no većina je birala jednostavno plutanje niz rijeku na kojekakvim jednorozima i flamingosima. Prvi bend kojega sam uhvatio bili su njemački thrasheri Dust Bolt koji su nastupili na Boško Bursać stageu, ujedno su i prvi bend koji je okupio pristojnu broj ljudi, a svojom žestokom svirkom to su i opravdali.

 


Program na glavnoj Lemmy Kilmister pozornici je započeo, a prvi bend kojega sam uhvatio bio je Vuur, Nizozemski sastav predvođen prekrasnom Anneke van Giersbergen, pjevačicom koja već dugi niz godina surađuje s Devin Townsendom i Ayreonom te je postala prepoznatljivo lice symphonic/progressive metala. Vuur je njezin bnend, ali su se na setu našle stvari i iz njezinih drugih projekata kao npr. The Gentle Storm.


Nakon divne i mirne Anneke, glavnu pozornicu preuzima divlja i energična Tatiana, predvodnica ukrajinskog Jinjera. Zadnji put sam ih gledao na turneji s Arch Enemyjem u Ljubljani, a od tada malo se stvari promijenilo. Tatiana i dalje suvereno dominira pozornicom, skače, divlja i prepoznatljivo je lice Jinjera. Svirka je kvalitetna, a izmjene divljih growl dionica i mekog clean vokala samo su još jedna stavka koja pridodaje izuzetnoj dinamici njihovog nastupa kojeg su otvorili sa žestokom „Who's Gonna Be The One“ i nastavili s „Words Of Wisdom“, a završili nakon 45 minuta s „Captain Clock“.

 

 

I dok su Jinjer ove godine već posjetili Hrvatsku na Goathell festivalu, iza njih uslijedio je bend pred kojim tek dolazi nastup pred Hrvatskom publikom. Riječ je norveškim progresivcima, Leprous koji u rujnu dolaze u Zagreb u sklopu svoje Malina turneje. Iako na prvu svojim izgledom djeluju kao da rade u kojekakvim odvjetničkim uredima, ova petorka suvereno vlada svojim instrumentima te pružaju impresivnu svirku. Još prošle godine ostao sam zapanjen kakvog mladog i genijalnog bubnjara imaju, a odličan performans Baard Kolstad izveo je i prvoga dana Metaldays festivala. Njihova glazba jedna je od onih čijim se notama jednostavno prepustite i uživate u svakoj promjeni ritma, vokalnog tona, melodija....Nažalost, festivalski nastup nije trajao dovoljno dugo da bi se doživio puni sjaj njihove glazbe, ali za to ponovnu priliku imamo za malo više od mjesec dana.


A onda je uslijedio parti. Uvijek veseli i spremni na dobar provod, Alestorm su okupili dotad daleko najveću publiku, a ono što je uslijedilo prvim taktovima „Keelhauled“ može se opisati kao najveći metal parti na ovim prostorima. Nije postojala osoba koja u jednom trenutku nije skakala, pjevala, plesala, bila dio masovnog wall of deatha ili otišla na put prema pozornici na rukama brojne publike. Nizali su se sami hitovi „Mexico“ i „Alestorm“  s novog albuma „The Sunken' Norwegian“, „Drink“ „Shipwrecked“ i ostale, a pozitivna atmosfera širila se cijelim prostorom, pogotovo u trenutcima masovnog veslanja za koju je priliku nekoliko tisuća ljudi sjelo na pod i formiralo redove sinkroniziranog i ritmičnog veslanja. Sasvim u duhu Alestorma, vrhunac se dogodio na obradi „Hungover“ koju je, kako se činilo, pjevala cijela Slovenija. Pred kraj svirke u publiku su bacili i ogromnu gumenu patku koja je dotad bila središnji dio njihove pozornice, totalni raspašoj.


Tek što smo skupili glavu i shvatili što se to sve izdogađalo na koncertu Alestorma iz parti atmosfere prelazimo u tradicionalnu epsku koju sa sobom nose švicarski Eluveitie, a odmah nakon njih stigao je red na tamu, smrt i okrutnu ozbiljnost kojom zrači Nergal i Behemoth. Headlineri prve večeri sa sobom su donijeli impresivno uređenu pozornicu s masom pirotehnike i dimnim zavjesama. Nastup za pamćenje otvorili su žestoko s „Ov Fire And The Void“ te pokazali kako s njima nema kompromisa. Nergal izgledom i ponašanjem na pozornici preuzima potpunu kontrolu nad nastupom i općinjenu publiku drži u transu dok Inferno za svojim uzvišenim bubnjevima zadaje nemilosrdan ritam i bas bubanj koji prodire i trese cijelo tijelo. U jednom trenutku, potpuno u duhu efektnog nastupabile su zapaljene bengalke u publici, a Behemoth su još jednom pokazali kako im noćni, headlinerski nastupi savršeno odgovaraju.

 

UTORAK 24.7. - DAN DRUGI

 

Nakon dugog i odličnog prvog dana, utorak je nosio nešto lakši raspored, a činjenicu da u Zagrebu svira Iron Maiden zbog odlične atmosfere i lijepog vremena na festivalu, gotovo smo zaboravili. Moj dolazak pred 'Lemmyja' bio je uzrokovan pojavom zanimljivog, progresivnog, britanskog benda Tesseract. Njihov spoj ambijentalne glazbe, progresivnog metala i još raznoraznih eksperimentalnih elemenata studijski zvuči izuzetno primamljivo, a uživo jednako dobro. Iako se ne uvučete u same skladbe i note kao na Leprousu, Tesseract nudi vješto ukomponirane elemente raznih podžanrova koji zajedno čine njihov nastup posebnim iskustvom.

 


Nakon eksperimentalnog zvuka vrijeme je bilo za tradicionalniji heavy/power. Battle Beast su čest gost kako kod nas tako i u Sloveniji. Još uvijek na krilima odličnog prošlogodišnjeg „Bringer Of Pain“ albuma i dalje sviraju po europskim festivalima. O Noori, njezinom glasu i dominantnom nastupu ne treba previše govoriti. Onaj tko ih je vidio zna točno o čemu pričam, a onaj tko još vidio sastav koji na svjež način utjelovljuje duh speed, heavy i power metala 80ih godina mora pod hitno otići na njihov nastup. Sjećam se 2013. kada je izašao njihov drugi album, prvi s Noorom kao pjevačicom i tada sam pomislio kako definitivno zaslužuju više prepoznavanja, a dan danas drže tu uzlaznu putanju te ovakvim kvalitetnim nastupima neće dugo proći prije nego što ih gledamo i kao headlinere možda?


Ensiferum je još jedan od bendova koji su često na ovim prostorima te malo više od dva mjeseca nakon nastupa u Zagrebu, opet ih gledam, ali ovoga puta pred kudikamo većom publikom. Dobar dio toga što sam napisao za zagrebački koncert vrijedi i sada. I dalje se osjeti nedostatak klavijatura odnosno ženskog člana koji bi bendu donio bogatiji zvuk i dozu dinamike, ali za razliku od Močvare, publika je ovoga puta bila ta koja je nastup odnijela na novu razinu. Fanova vikinga i folk metala nikada neće nedostajati, a kada se oni okupe u većem broju onda je dobra vikinška fešta koja se sastoji od crowd surfanja, mosh pitova i pjevanja zagarantirana. 

 


Dok su u Zagrebu svoj genijalan nastup odrađivali Iron Maiden, pred gotovo jednak broj ljudi u Tolmin su izašle još jedne legende heavy metala. Njemačka mašina Accept hara heavy metal vodama već 40 godina, iza sebe imaju zavidnu diskografiju punu kvalitetnih hitova koji su pomogli definirati glazbeni pravac. Nakon prošlogodišnjeg nastupa na Wackenu sa simfonijskim orkestrom, mislio sam da će ovaj nastup biti blago razočarenje jer kako se, nakon nečega epskog poput lanjskog nastupa, vratiti regularnim setovima. Srećom, moja strahovanja bila su neopravdana jer Accept može izdominirati svaku pozornicu, svaku publiku i pružaju najbolje od najboljeg što heavy metal nudi. Wolf Hoffmann vrhunski je gitarist koji u jednom trenutku praši masne i teške riffove, a već u drugom svira odličnu solažu punu emocija u kojoj gitara jednostavno 'pjeva'. Ne smije se zaboraviti ni genijalan Mark Tornillo koji unatoč godinama svoje nastupe odrađuje izrazito energično i moćno te ako vas do sada još nije naježio odličan ton gitare, onda će to napraviti Tornillov glas. Upravo je ta dinamika  gitare i vokala koja je i vizualno upriličena dolaskom ili povlačenjem Wolfa i Tornilla u prvi plan posebnost njihovih nastupa. Tjedan dana prije ovog nastupa imao sam priliku gledati Udo Dirkschnidera koji tradicionalno izvodi stare pjesme Accepta poput „Metal Heart“, „Princess Of The Dawn“, „Up To The Limit“ i „I'm A rebel“ koje su sve bile odvirane i večeras. Dok je Udo gospodin koji iza sebe ima vrsne glazbenike i jednako prepoznatljiv glas, njegov je nastup mirnji i više za stajati i uživati u svakom prizoru i noti dok je Accept pogotvo s Tornillom na čelu dinamičniji i žešći te je gotovo nemoguće ne headbengati i skakati. Ne želim reći niti ne mogu odlučiti čiji je nastup bolji, oba su vrhunska i sa sobom nose svoje posebnosti, a zajedničko im je vrhunsko odsvirani i otpjevani iskonski heavy metal.

 

SRIJEDA 25.7. - DAN TREĆI

 

Nakon što nam je šator zbog izrazitog sunca kao i svaki dan prokuhao već negdje oko 9 sati, regularan dio dana nam je postao odlazak do Hofera koji se nalazi na ulasku u kamp. Kako su cijene pive unutar festivala pravi europski standard (čitaj 4 eura za 0,5 plus depozit za plastiku), bilo nam je isplativije kupovati pivu u dućanu te ju hladiti ili u Soči (novi ljetni hobij) ili se moglo u kampu kupiti 2kg leda za razumnih 3 eura. Ako ništa drugo, topli tuševi i normlani wc bili su besplatni. Između šetnje gradom, kupanja, nekoliko pivi i druženja s ljudima iz cijelog svijeta ubacio se nastup grčkog stoner rock benda. 1000mods koji su u Tolmin donijeli lagane stoner ritmove koji su odlično sjeli usred toplog, sunčanog dana.

 


Veliki upitnik nad glavom ostavio mi je neobičan nastup grupe Igorrr. Internet ih opisuje kao bend koji svira death metal, industrial, breakcore pa čak i baroque music? Molim? Uglavnom, bend se sastoji od dva vokala, Laure koja donosi visoki, operni vokal i Laurent koji izgledom pripada nekakvom teatralnom  black metal sastavu, a svojim dubokim growlom, ali i čudnim neartikuliranim zvukovima predstavlja čistu suprotnost Lauri. Kako bi stvar bila još čudnija , umjesto gitare svoje mjesto na pozornici našao je DJ pult. Da, ni meni nije bilo jasno, ali za tim pultom stoji čovjek koji upravlja cijelim ovim projektom, Gautier Serre. Igorrrove pjesme često započinju uz nabrijanu elektroniku na koju se nadoveže operni symphonic glas, a sekundu zatim i nekakav growl te nisam mogao procjeniti u kojem smjeru se pojedine pjesme kreću. Stvarno nisam siguran kako točno opisati njihov nastup, ali jedna od boljih usporedba susreta s Igorrrom je nešto kao kada otkriješ novi, bizarni fetiš te nisi siguran bi li trebao biti zgrožen, oduševljen ili bi trebao tražiti psihijatrisku pomoć, međutim po okupljenoj publici čini se kako ima dosta ljudi koji uživaju u čudnim fetišima.


Ok, trebam krenuti dalje, treba mi dobar metal i žestoki kaos. Sva sreća pa je na red došao Soulfly koji su me ni mjesec dana ranije oduševili svojim nastupom u Vintage Industrial Baru. Rekao sam sam sebi ako će biti upola toliko dobro kao u Zagrebu, biti će šou....Tako je i bilo. Jednako kvalitetno, jednako masno i jednako žestoko, Max Cavalera i njegov bend osvojili su Tolmin te natjerali okupljeno mnoštvo da plešu i skaču na njihove ritmove. Isto kao i u Zagrebu odsvirane su odlične „Prophecies“, „Rise Of The Fallen“, „Bleed“, otvarali su se veliki circle pitovi, a ni crowd surfanja nije nedostajalao. Zaključak stoji da Soulfly suvereno vlada kako malim klupskim prostorima tako i većom festivalskom publikom, a kako i ne bi kada veteran Max Cavalera dobro zna kako se to radi.

 


I taman kada smo mislili da je najveći kaos dana gotov, na red je došao za kataklismu. Nad Sočom se nadvila kanadska death metal mašina Kataklysm, a prema riječima vokalista Maurizija spremao nam se kaos bez pirotehnike, specijalnih efekata i velike produkcije, samo čisti death metal. Više od toga nije bilo potrebno jer količina energije koju bend prenosi svojom svirkom na publiku je fascinantna. Nakon više od tri dana koncerata, cuganja i nespavanja, Kataklysm je svima podario novi val energije te su se tokom nastupa formirali najveći wall of deathovi i circle pitovi na cijelom festivalu. Ako su Max i Soulfly osvojili Tolmin, onda su Maurizio i Kataklysm pokorili cijelu Sloveniju na najbrutalniji mogući način. Čak i danas, 10 dana nakon koncerta jedino kako mogu opisati nastup bile bi riječi brutalna energija, kaos i jebena svirka. U jednom trenutku Maurizio je pozvao što više ljudi u zrak kako bi se testirali zaštitari te je istovremeno na crowdsurfu bilo više desetaka ljudi. Setlista? Drapanje starih, novih, ma nebitno jer su sve bile brutalne. Meni osobni vrhunci bile su „In Shadows And Dust“ i „Ambassador Of Pain“, dok  se „Outsider“ i „Guillotine“ s novog albuma odlično uklapaju u njihov energičan performans. MetalDays je ponudio nekoliko nastupa po kojima možemo pamtiti festival, a Kataklysm definitivno spada u tu kategoriju.

 

ČETVRTAK 26.7. - DAN ČETVRTI

 

Još jedno jutro, još jedno kuhanje u šatoru, ali to više nikome ne smeta. Cijeli kamp je dobro raspoložen, neki se bude s teškim mamurlukom, neki već otvaraju prve pive, a neki jednostavno uživaju u ranojutarnjim čarima festivala. Četvrtak je bio rezerviran za najveći nastup festivala jer je u Soveniju došao Judas Priest, no do njihovog nastupa moglo se naći koječega zanimljivoga pa ajmo redom.


Prvi bend na koji sam bacio oko bili su američki death metal veterani Obituary koji su sa sobom donijeli kvalitetnu svirku na kojoj nije nedostajalo headbenganja i žestokih riffova te duple bas pedale. John Tardy ima prepoznatljiv vokal koji odlično sjeda na instrumentalnu pozadinu punu jakih i distorziranih gitara. Jedino što mi se čini da na njihovim nastupima nedostaje je dinamika. Unatoč odličnoj svirci, Obituary se pored brojnih zanimljivih i energičnih svirki činio, usudit ću se reći, dosadnjikavim. Nedostajao je onaj element, sitnica koja odličan nastup pretvori u genijalan i pamtljiv.

 


Nastup solidnih Black Star Ridersa napustio sam nakon prvih par pjesam zbog mladih Meksikanaca koji su u Europu došli samo zbog nastupa na MetalDaysu. Orcus O Dis meksički je melodic death metal bend koji su svirali na najmanjem „New Forces Stageu“, dečki uistinu imaju potencijala i dobrom svirkom okupili su sasvim pristojan broj ljudi za to vrijeme i lokaciju, a kako zvuče možete čuti u video gdje svira njihova stvar „Void Delusion“.

 


Vraćam se na glavnu pozornicu taman prije početka nastupa Hatebreeda. Američki metalcore sastav došli su nabrijani i energični, ali reklo bi se džabe sva ta nabrijanost kada ne možeš to prenijeti na publiku. Tome je doduše kriv i zvuk koji je bio najlošiji od svih bendova koje sam uhvatio na festivalu. Iako i oni imaju svoje fanove koji su priredili solidan kaos, u zraku se osjećalo kako svi čekaju velikane koji iza njih, čekao se veliki Judas Priest.

 


Došlo je i to vrijeme, Lemmy pozornicu prekrila je ogromna zavjesa s velikim trozupcem, zaštitnim znakom Judasa. Do toga trenutka mislio sam kako će nastup Accepta biti teško dostižan , ali Judas Priest to ne zanima jer pod pojmom heavy metal u rječniku stoji njihova slika i snimka njihovog nastupa jer kako je zavjesa pala i krenula vrhunska „Firepower“, tako je započela školska lekcija o tome kako metal koncert treba izgledati. Zvuk gitara kristalno čist, bubnjevi udaraju glasan i jak ritam, bas prisutan i dodaje dubinu, a Rob Halford? Robek je bog. Možda ne skače i ne divlja kao Bruce Dickinson, ali ima glas od kojega usta ostaju širom otvorena. U boljoj je formi nego na zadnjoj turneji kada sam ih gledao 2015. u Beogradu. Djeluje zdravije, odmornije, i sveukupno jače te je teško povjerovati kako čovjek ima 66 godina! Teško je napraviti idealnu setlistu kada imate bogatu diskografiju kao Judas Priest tako da neke vrhunske pjesme poput "Victim Of Changes" nisu našle svoje mjesto na ovoj turneji, ali tu su zato „Sinner“, „Turbo Lover“, The Ripper“, „Metal Gods“, a od stvari s novog albuma osim spomenute „Firepower“ odsvirane su „Lightning Strike“ i „Rising From Ruins“. Zna se kako je Glenn Tipton odstupio od ove turneje zbog parkinsonove bolesti te je na njegovo mjesto došao vrlo vješt Andy Sneap, a na drugoj gitari već se dobro udomaćio Richie Faulkner koji svojim performansom i solažama ostavlja sve bez daha. Robek (volim ga tako zvati) je tokom nastupa promjenio nekoliko vrlo upečatljivih kožnjaka i prsluka koje jedino on može isfurati sa stilom. Neki dijelovi nastupa su neizostavni pa kada nas je bubnjar Scott Travis upitao što želimo čuti, 20000 ljudi (prodano je hrpa jednodnevnih ulaznica samo za ovaj dan) odgovara „PAINKILLER“ nakon kojeg slijedi poznati uvod na bubnjevima, a nije izostao ni dolazak Robeka na Harleyu. Ovaj nastup za pamćenje zaključili su uz bezvremenske hitove „Breking The Law“ i „Living After Midnight“. Ako vas itko ikada pita kako najbolje opisati heavy metal, pokažite im snimku koncerta Judas Priesta!

 


Na Boško Bursać stageu svira Myrkur, ali nas to ne zanima jer smo ostali pod takvim dojmom nakon svirke Judasa da nam ne preostaje ništa drugo nego pronaći gdje smo ostavili pive na hlađenju i otvoriti koju.

 

PETAK 27.7. - DAN PETI

 

Ta jedna piva se pretvorila u nekoliko previše i parti do zore, ali na našu sreću ili nesreću, ostao je još jedan dan. Petak je sa sobom nosio hrpu kvalitetnih nastupa krenuvši od grčkih thrashera Chronosphere koji su zasvirali na manjem stageu. Momci u uskim crvenim hlačama dali su sve od sebe i najavili kako će sav prihod od prodaje merchandisea ići u humanitarne svrhe za žrtve požara koji su tih dana harali Grčkom. Dobar tajming jer općenito zadnji dan festivala je dan kada se procjenjuje koliko je novaca ostalo za šoping pa je bio red za posjet brojnim štandovima s raznolikom ponudom majica, suvenira, ploča, nakita i raznoraznih drugih stvari.


Nakon šopinga došao je red na pravo buđenje jer je i ono malo trave što je ostalo pred glavnom pozornicom uskoro nestalo usred velikih circle pitova koje je uzrokovala pojava Municipa Wastea. Američka thrash/crossover petorka koju karakteriziraju kratke i brze stvari čija je tema pretežito alkohol, došli su, krenuli svirati i napravili kaos. Letjeli su luftići, japanke, flamingosi, jednorozi....Municipal Waste je došao napraviti thrash metal party, oni su svirali, a mi smo divljali. Tony Foresta u jednom je trenutku rekao kako želi biti inovativan te je sve poznao na 'wave of death' što je u prijevodu značilo što više crowdsurfera u zraku to bolje. Eksplozivna svirka završila je uz „Born To Party“ koja se može prozvati neslužbenom himnom festivala.

 


Nakon generalnog uništavanja na Municipal Wasteu, Cannibal Corpse djelovali su gotovo mirno. Svirka je brutalna, brza i žestoka, a Corpsegrinderov vokal divlji kao i inače, ali nema tu kaosa, kretanja i općeg nereda. Nakon samo par pjesama odlučio sam još jednom posjetiti „New Forces Stage“ koji je uvijek imao za ponuditi neka iznenađenja. Ovoga puta ono je došlo u obliku benda koji je cijeli festival išao po kampu i promovirao svoj novi album pa su tako okupili uistinu zavidan broj ljudi pred tom malom pozornicom. Riječ je o Copia bendu koji kombiniraju zvuk alternative metala, groovea i metalcora. 

 

Lagano ulazimo u samu završnicu festivala, a za početak večeri bila je zadužena poznata Nizozemska symphonic metal grupa Epica. Predvođeni prekrasnom Simonom s još divnijim glasom. Uživo su odlični kako zvukom tako i performansom, a lijepo uređenom pozornicom dominiraju visoko postavljene klavijature i bubnjevi dok Simone svoje vokalne sposobnosti demonstrira na upečatljivo dizajniranom mikrofonu. Nizale su se vrhunske stvari "Unchain Utopia", "The Essence Of Silence" s novijih albuma jednako kao i klasici poput „Cry For The Moon“ i „Sancta Terra“. Vrhunski kontrast Simoninom glasu predstavlja odličan Mark Jensen svojim grubim vokalom. Vrhunski nastup zaključili su s „Consign To Oblivion“ te  u mirnom i opuštajućem tonu prepustili glavnu pozornicu zadnjem bendu.


Ta čast pripala je Fincima Children Of Bodom koji su svoj nastup otvorili žestoko izvevši jedan od najvećih hitova, „Are You Dead Yet“, nastavili s „In Your Face“ i „Angels Don't Kill“. Iako je Alexi Laiho poznat po svom stavu i gotovo arogantnim držanjem na stageu, mora se priznati kako je na gitari majstor te poznate teške riffove iz diskografije praši jedan za drugim. Umorna publika dere se na sve što stigne, a onima kojima je vrat još u funkcionalnom stanju neumorno bengaju i troše zadnje atome snage. Zvuk isto kao i nastup odličan, setlista izuzetno dobra no nedostajala je „Lake Bodom“ koja bi genijalno zaključila njihov nastup, ali i festival. Nakon Bodoma kratko smo se uputili na drugi stage na kojemu je svirao Primordial, ali nas je umor sustigao i bilo je vrijeme da zaključimo ovaj festival. 

 


MetalDaysom vlada posebna atmosfera. Tjedan dana nekih novih društvenih pravila, društvo u kojemu je normalno ići u šutku u japankama sa šarenim jednorog luftićem u rukama, normalno je u kampu puštati barbie girl na razglas kao i brutal death metal, a ako nemaš pivu u ruci netko će se odmah stvoriti pored tebe s hladnim, alkoholnim osvježenjem. Tvrdio sam to i prije, sada opet ponavljam, MetalDays je uistinu najopušteniji metal festival u Europi, a usudio bih se reći i najprijateljskiji. Tokom ovih tjedan dana upoznao sam ljude iz cijeloga svijeta, pili smo ujutro, popodne, navečer, na plaži, u šatorima, na afteru, doživjeli prekrasne uspomene i poželjeli da je bar sve tako jednostavno, divno i krasno kao na MetalDaysu. Vratiti se u normalni život i rutinu nakon ovoga gotovo je nezamislivo, ali mi već brojimo dane do novog izdanja MetalDaysa za koji su već potvrđeni Dimmu Borgir, Hypocrisy, Soilwork i još nekoliko drugih bendova tako da se zasigurno vidimo 2019!

 

 

Maroje Ćuk

Text by:

Maroje Ćuk

Prati autora

The question isn't "why?", It's "why not?"

Sara Katnić

Photo by:

Sara Katnić

Prati autora

long live rock and roll

Maroje Ćuk

Photo by:

Maroje Ćuk

Prati autora

The question isn't "why?", It's "why not?"

Maroje Ćuk

Video by:

Maroje Ćuk

Prati autora

The question isn't "why?", It's "why not?"

Pročitaj više o temama: metaldays 2018, tolmin, soca, judas priest, behemoth, accept, alestorm, children of bodom, kataklysm, soulfly, music festival, maroje cuk, sara katnic



Kalendar

REZERVE, 15.11.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

15.11.2018. - četvrtak

REZERVE, 15.11.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
30 kn / 50 kn

MY BABY, Tvornica Kulture, 16.11.2018., Zagreb

16.11.2018. - petak

MY BABY, Tvornica Kulture, 16.11.2018., Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture

THE OCEAN I ROSETTA, Močvara, 17.11.2018., Zagreb

17.11.2018. - subota

THE OCEAN I ROSETTA, Močvara, 17.11.2018., Zagreb

Zagreb, Močvara
90 kn / 110 kn

BOA, 17.11.2018., Boogaloo, Zagreb

17.11.2018. - subota

BOA, 17.11.2018., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo
70 kn / 90 kn

80's Party, 17.11.2018., Boogaloo, Zagreb

17.11.2018. - subota

80's Party, 17.11.2018., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo
20 kn

PUBLIC SERVICE BROADCASTING, 19.11.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

19.11.2018. - ponedjeljak

PUBLIC SERVICE BROADCASTING, 19.11.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
60 kn / 80 kn

PUBLIC SERVICE BROADCASTING - Zagreb, Tvornica kulture, 19.11.2018.

19.11.2018. - ponedjeljak

PUBLIC SERVICE BROADCASTING - Zagreb, Tvornica kulture, 19.11.2018.

Zagreb, Tvornica Kulture
60 kn /80 kn na dan koncerta

NOTHING, 21.11.2018., Močvara, Zagreb

21.11.2018. - srijeda

NOTHING, 21.11.2018., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara

PUNKREAS, Tvornica Kulture, 22.11.2018., Zagreb

22.11.2018. - četvrtak

PUNKREAS, Tvornica Kulture, 22.11.2018., Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
30 kn / 40 kn

BRYAN ADAMS - Ljubljana, Dvorana Stožice, 22.11.2018.

22.11.2018. - četvrtak

BRYAN ADAMS - Ljubljana, Dvorana Stožice, 22.11.2018.

Ljubljana, Dvorana Stožice
49 EUR (parter) - 89 EUR (lože)

Studeni / 2018

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
2627282930 

Galerije

THE RUMJACKS - Zagreb, Vintage, 30.10.2018. - galerija

30.10.2018. − Zagreb, Hrvatska, Vintage Industrial Bar

THE RUMJACKS - Zagreb, Vintage, 30.10.2018. - galerija
LUCE - Zagreb, Tvornica Kultura, 19.10.2018. - galerija

19.10.2018. − Zagreb, Tvornica Kulture

LUCE - Zagreb, Tvornica Kultura, 19.10.2018. - galerija

Must Read

ALESTORM, 04.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

Kalendar

ALESTORM, 04.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb
BELZEBONG, The Necromancers - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 13.11.2018. - galerija

Galerije

BELZEBONG, The Necromancers - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 13.11.2018. - galerija
OWL - Nights In Distortion

Recenzije

OWL - Nights In Distortion
BOHEMIAN RHAPSODY FILM - OSVOJITE ULAZNICE!

Nagradne igre

BOHEMIAN RHAPSODY FILM - OSVOJITE ULAZNICE!
FOTO NJUŠKE, 10.11.2018., Dog&Style Pet Shop, Zagreb

Izvještaji

FOTO NJUŠKE, 10.11.2018., Dog&Style Pet Shop, Zagreb
STRATOVARIUS - Enigma: Intermission II

Recenzije

STRATOVARIUS - Enigma: Intermission II
DECAPITATED - Rijeka, Palach , 10.11.2018.

Izvještaji

DECAPITATED - Rijeka, Palach , 10.11.2018.
ARMORED SAINT + FLESH, Zagreb, Močvara, 11.11.2018.

Izvještaji

ARMORED SAINT + FLESH, Zagreb, Močvara, 11.11.2018.
ARMORED SAINT, Flesh - Zagreb, Močvara, 10.11.2018. - galerija

Galerije

ARMORED SAINT, Flesh - Zagreb, Močvara, 10.11.2018. - galerija
FILOZOFIJA UBOJSTVA (Spinning Man)

Recenzije

FILOZOFIJA UBOJSTVA (Spinning Man)
FREAK KITCHEN - Confusion To The Enemy

Recenzije

FREAK KITCHEN - Confusion To The Enemy
BOHEMIAN RHAPSODY

Recenzije

BOHEMIAN RHAPSODY
Najbolje pjesme za tmurno vrijeme

Kolumne

Najbolje pjesme za tmurno vrijeme
SOULFLY - Ritual

Recenzije

SOULFLY - Ritual
PRVI ČOVJEK (First Man)

Recenzije

PRVI ČOVJEK (First Man)
Pjevač Iron Maidena BRUCE DICKINSON proglašen počasnin građaninom Sarajeva

Vijesti

Pjevač Iron Maidena BRUCE DICKINSON proglašen počasnin građaninom Sarajeva
Predstavljanje piva Brucifer, 03.11.2018., Kset, Zagreb

Kalendar

Predstavljanje piva Brucifer, 03.11.2018., Kset, Zagreb
Sjećanje na Lou Reeda

Kolumne

Sjećanje na Lou Reeda

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK