METALDAYS 2015. - DAY 3 (srijeda) - Slovenija, Tolmin - 22.07.2015 - galerija
I trećeg dana festivala toplina nije odustajala, ali ni posjetitelji koji je bilo sve više. Iz dana u dan ih je sve više dolazio, pa je tako i prostor kampa bio sve popunjeniji. Dok smo čekali zalazak sunca i malo vjetra, na velikoj pozornici su se pojavili Emil Bulls, koji se vole definirati kao alternativni metalci, no mislim da bi mogli malo razmisliti o toj definiciji. Sve u svemu, vrlo zanimljiv nastup, uspjeli su razdrmati publiku iako je bilo tek 17 sati. Bend koji morate čuti kako zvuči uživo.
Posebno zanimljiva nam je bila mala pozornica, jer je tu nastupio još jedan naš bend, ovoga puta legendarni thrasheri War-Head, koji su svoj set otvorili pred 80-ak ljudi. Na žalost, i oni su imali problema s toncem, jer osim što je sve bilo vrlo glasno (ponovno), na početku prve pjesme je vokalu bio isključen mikrofon, a kroz svirku je prekidala gitara. Doista šteta, jer za ljubitelje ovakvog žanra su bili prava poslastica. Old school. Publike se s vremenom još malo skupilo i dali su im dobar pljesak, a tu i tamo se našao i po koji headbanger. Dario se u nekoliko navrata zahvalio publici na dolasku i podršci, rekao je kako je lijepo vidjeti prijatelje ne samo iz Hrvatske i Slovenije, već i iz drugih mjesta. Svoj repertoar su prošarali kako novim, tako i starijim pjesmama.
Set lista:
Free
While the Bilnd Leads the Blind
Mass Immolation
Who Dares Wins
Terrorizer
Mental Patterns
War-Head
Treći festivalski dan bio je jedan od težih dana za Vašu i našu, malu i skromnu redakciju, mnoštvo 'must see - must hear' bendova na gustom MetalDays festivalskom rasporedu. Samo na glavnoj pozornici, čak 5 bendova jedan za drugim koje se definitvno mora pogledati; Death Angel, Sepultura, Hatebreed, Accept i Carcass. No krenimo redom.
Kasne popodnevne sate trećeg festivalskog dana, uz rekordne temperature u zraku, dodatno je zagrijao i nastup legendarnoga thrash metal benda Death Angel, koji je svoj jednosatni nastup iskoristio na najbolji mogući način, što je bila tek samo uvertira u ono što nas očekuje. Svi oni koji su barem jednom imali tu čast i privilegij biti prisutni na koncert benda Death Angel, znaju o kakvom se koncertnom nastupu radi. Ništa drugačije nije bilo ni ovoga puta. Thrash metal petorka koja pripada u sami vrh unutar svojeg glazbenog žanra zagrijala je publiku svojim energičnim nastupom uz presjek hitova best off karaktera. Koncert je protekao u dosta brzom i nabijenom ritmu, uz jako dobru interakciju benda i publike. Jedna zanimljiva činjenica vezana za ovaj koncert je što je dio benda Sepulture bio na pozornici za vrijeme Death Angel nastupa, te na taj način odao veliko priznanje i podršku ovom bendu. Današnji dan kao da je bio u stilu klupskih koncerata kada bendovi sličnog glazbenog pravca nastupaju kao predgrupe svojim kolegama.
Naime, odmah nakon Death Angel-a, naravno, nakon pauze nužne za potrebe changeovera, na pozornicu izlazi Sepultura. Nastup je bio poprilično sličnog karaktera kao i Death Angel. Znači, pjesme iz strare ere benda u kombinaciji s pjesmama s albuma novijih datuma, dobitna je kombinacija koja uz prigovore vjernih i manje vrijednih obožavatelja manje - više uspješno funkcionira. Andreas Kisser apsolutna je pokretačka moć i snaga ovog benda, uz karizmatičnog Greena, koji plijeni pažnju ne samo svojim vokalom nego i stasom. Naravno, očekivano i bez iznenađenja, prisutna je publika s većeom dozom pozitivne energije reagirala na pjesme iz rane faze ovoga benda, što nas s druge strane dovodi do jednog sasvim novog pitanja, pitanja koje se već godinama provlači kroz debate metal populacije, a to je što bi bilo i kakav bi razvoj situacije bio s ovim bendom bio da se ova ekipa zove bilo kako drugačije osim Sepultura. Međutim, to sada u ovom trenutku nije toliko bitno, bitno je da je koncert u globalu bio jako dobro prihvaćen od strane publike, da bend ima jasan cilj i dosegljivu viziju, te da nakon trideset godina karijere Sepultura ide dalje, bez obzira na to koliko se to kome svidjelo ili ne.
Nakon Sepulture, dolazi do promjene dijela okupljene publike ispred velike pozornice MetalDays festivala. Na pozornicu izlazi hardcore metal bend Hatebreed, koji je gostovao u Tolminu i prije dvije godine. Bend koji uspješno koketira s dva, pa čak i tri glazbena žanra, bend kojega, pa recimo to tako, podjednako vole i metalci i hc zagriženici, zapalio je ionako već užarenu atmosferu te je još jednom dokazao da pripada u sami vrh live izvođača koji odlično prolaze kod publike, bez obzira na žanr kojemu pripadaju, te je svakako bend koji će privući dodatni broj publike. U svakom slučaju, Hatebreed sada već sigurnim koracima grabi prema tituli benda kojega na svojim festivalima žele brojni organizatori. Sasvim opravdano, jer atmosfera koja vlada za vrijeme njihovog nastupa rijetko se viđa, voljeli vi Hatebreed ili bili totalno ravnodušni prema ovom bendu.
Među najboljim koncertima festivala svakako je onaj njemačkog Accept-a, za koje svakako možemo reći da su kao vino: što su stariji, to su bolji. Ako usporedimo njihov prošli nastup na, tadašnjem Metalcampu, definitivno se vidi napredak. Bend je bio izuzetno energičan, no publika je na samom početku bila pomalo statična. Ali ne zadugo, jer ih je već "Stalingrad" razdrmao i izmamio ruke u zrak. Među njima su se našle i razne zastave (slovenska, talijanska, hrvatska, bosansko-hercegovačka...), a posebno je zanimljivo bilo kad su u publici zapalili baklju. Gitaristi su često bili sinkronizirani pokretima, što je bilo zanimljivo za vidjeti. Čak ih nije omela ni lopta za plažu koja je svako malo stizala iz publike. Svojom set listom su ponudili izvrstan presjek svoje karijere, od starijih pjesama do novijih. Da se dečki na pozornici zabaljaju, vidjelo se na pjesmi "No Shelter" kada su Wolf (gitara) i Peter (bas gitara) imali "bass/guitar battle". Bilo je "crowd surfa", publika je pjevala na puno pjesama, davala ritam... Doista dobra zabava, a zbog toga je na kraju stigao i poziv na bis. Na bisu su odsvirali tri pjesme, koje su dobile veliki pljesak, a Mark se zahvalio Tolminu te na opće oduševljenje publike, najavio ponovni dolazak. Koncert bez mane, jasan i jednostavan.
Set lista:
Stampede
Stalingrad
London Leatherboys
Restless and Wild
Dying Breed Final Journey
Shadow Soldiers
Losers and Winners
Midnight Lover
No Shelter
Princess of the Dawn
Dark Side of my Heart
Pandemic
Fast as a Shark
Bis
Metal heart
Teutonic Terror
Balls to the Wall
Totalno drugačija priča odvijala se na maloj pozornici, gdje su svirali Kampfar. Još jedan bend koji se mora vidjeti uživo. Na svoju set listu su stavili pjesme poput "Mylder", "Troll D d'Os Trolldom", "Swarm Norvegicus", "Altergang", "Ravenheart" i "Hymne". Ekipa je napravila sjajnu atmosferu, a koncert su zaključili s "Our Hounds, Our Legion".
Malo po malo, stigli smo tako i do nastupa Carcass-a, legendarnog britanskog death metal banda, kojega nemamo priliku često gledati na koncertima. Svakako je činjenica da je MetalDays ove godine ugostio Carcass, ono nešto što je ovaj festival podiglo još jednu stepenicu više. Koncert je započeo sa zakašnjenjem od nekih 10 minuta iz razloga sitnih tehničkih problema s projektorom, ali definitivno se isplatilo čekati, jer koncert kakav je Carcass ponudio pripada u sami vrh koncertnih nastupa. Da se razumijemo odmah u startu, ne radi se o ničemu spektakularnom što se tiče samog vizualnog dijela nastupa, ali energija, sirovi zvuk koji se može slobodno okarakterizirati kao prljavi zvuk koji para zrak, vokal od te prožimaju trnci u apsolutno pozitivnom mislu, nešto je što se rijetko doživljava.
Svakako je vrijedno izdvojiti i kontakt s publikom, koji je bio na minimalnoj razini ali sasvim dovoljan da se dodatno podigne ionako već dovoljno užarena atmosfera koja je vladala na koncertu. Carcass je održao koncert o kojemu će se dugo pričati, koji će se dugo pamtiti, koncert koji ulazi u kategoriju Top 3 nastupa na ovogodišnjem izdanju MetalDays festivala, koji je svoj vrhunac doživio s neizbježnom ''Heartwork'' pjesmom s istoimenog albuma iz 1993. godine, prilikom čije izvedbe je doslovno sve letjelo u zrak.
