Britanski autor Mervyn Peake, svojom trilogijom Gormenghast, službeno započinje ovu slabije poznatu podvrstu fantasyja, objavljivanjem prvog dijela, Titus Groan, davne 1946. Pripovijedajući svoju satiričnu, grotesknu crnu komediju u maniri Charlesa Dickensa, s elementima bizarnog na tragu neponovljivog Lewisa Carrolla, autor nas odvodi u pomaknuti srednji vijek s primjesama 19. stoljeća i spletke vrlo neobičnih članova krajnje ekscentrične obitelji smještene u obiteljskom dvorcu Gormenghast.
Iako je po djelu snimljena mini-serija s Christopherom Leejem (koji naprosto mora glumiti u svakom fantasyju, a može ga se čuti i kako pjeva u rock opera adaptaciji romana Lorda Dunsanyja, Kći vilinkralja iz 1970-tih), o čijoj kvaliteti ovdje nećemo raspravljati, Gormenghast nije izrazito poznato djelo među ljubiteljima žanra, barem ne u našim krajevima.
Ljubitelji klasičnih romana koji na fantasy često gledaju s visoka zbog sklonosti ka avanturističkoj i ratnoj, ili pak young adults sa supermoćima tematici, mogli bi promijeniti mišljenje zbog ovog, sada već kultnog klasika. Na sreću, ovaj tip podžanra nikako nije zamro. Usprkos tome što još uvijek nismo dočekali niti jednu visoko-budžetnu i ultra popularnu ekranizaciju koja bi ga učinila dostupnijim širim masama, brojni suvremeni autori služe kao njegovi časni predstavnici, poput Ellen Kushner (Riverside serijal) i Patricije C. Wrede (Sorcery and Cecilia), a valja naglasiti da postoji i njegova SF inačica, manifestirana u Villiers serijalu Alexeija Panshina. Ukoliko nikada niste fantasyju dali priliku zbog preferiranja kanonske književnosti, svakako iskušajte fantasy of manners. It is a truth universally acknowledged that you might change your mind.
