Dilema koja se u javnosti pojavila nakon ovogodišnje dodjele Nobelova nagrade za književnost Bobu Dylanu - da li ju je možda više zaslužio ipak Leonard Cohen - za mene zapravo ne postoji. Dylan je bez pogovora također zaslužio Nobela, no da se mene pitalo, prije bih je dala Cohenu.
Tri tjedna prije svoje, nadajmo se spokojne smrti, objavio je svoj posjednji, četrnaesti studijski album 'You Want It Darker'.
Zvuči mračno, no pisao ga je kao i David Bowie svoj 'Blackstar' znajući da mu se život gasi i bio je sretan i zadovoljan kada ga je uspio završiti. Koliko god je sljedeća misao totalni crnjak, toliko je i divna: što može glazbeniku učiniti bolju smrt od netom završenog sjajnog albuma?
Svi koji neizmjerno volimo Cohena jednako smo sretni tom činjenicom, radi njega. S navršenih 82. godine nije neočekivano da te snađe kraj ovog života, no sjajno je kada to bude prema vlastitim željama.
No za razliku od Bowievog 'Blackstara' koji je ipak snažno obilježen mračnim elementima vlastitog kraja i sjajan je ali zapravo vrlo težak album - Cohenov 'You Want It Darker' ima sva obilježja pravog Cohena: melankoliju, neprežaljenu ljubav (njegova legendarna Marianne također je preminula ove godine), čežnju, razgovor s Bogom, i promišljanje o neizbježnom kraju.
No album sadrži još jedan element koji ovaj 'Requiem' razlikuje od Bowievog: humor. Tako tipično za Cohena.
Album sam preslušala čim je izašao, 21. listopada, i pomalo neobično - iako je album očigledno melankoličan, sporiji i 'tamniji' - čak i kada čuješ sve tekstove, nemaš baš onaj evidentni dojam da je etiketa 'smrt' ispisana na njemu. Štoviše, da je Cohen poživio i izdao još jedan album, 'You Want it Darker' bio bi samo jedan od nešto mračnijih Cohenovih albuma. I to je zapravo najsjajnija činjenica vezana za ovaj album. Iako će uvijek imati 'stigmu' odnosno oznaku da ga je objavio uoči smrti, s vremenom on će poprimiti daleko manje teške i mračne osjećaje koji će ga pratiti još neko vrijeme u bližoj budućnosti. Što je poetska pravda jer je 'You Want It Darker' još jedan od Cohenovih odličnih albuma.
Gotovo mi je bespredmetno secirati ovaj album iako je ovo recenzija - no ovaj album i tužna okolnost da je Cohen preminuo prije samo četiri dana, traži, čak zahtijeva, da ga sami 'otkrijete'.
Općenito Cohen je posljednjih 6 godina bio u nevjerojatnom stvaralačkom zanosu, s inspiracijom koju teško nalaze i trostruko mlađi vrhunski glazbenici.
Hrvatska je imala tu čast da ju je posjetio u sklopu turneje 2010. i to u zagrebačkoj Areni. Objava turneje je bila svojevrsno sveopće iznenađenje obzirom na svoju poodmaklu dob - no to je bilo najviše radi činjenice da ga je bivša managerica nakon godina potkradanja dovela do bankrota pa je na neki način i bio prisiljen ponovo 'ići na posao'.
Tko je bio na tom koncertu, priča još i danas o tom nevjerojatnom gotovo četvorosatnim live doživljaju.
Uskoro nakon te turneje objavio je fenomenalni album 'Old ideas', 2012. i Cohen je ubrzo krenuo na još jednu turneju da promovira album, pa je tako tri godine nakon Zageba, posjetio i pulsku Arenu i priredio, ponovo, trosatni nevjerojatan live doživljaj. Da vam Cohen i nije najdraži izvođač - moraš mu se diviti.
Godinu dana kasnije objavio je još jedan fenomenalan album 'Popular Problems'. Tako ta tri albuma, uz 'You Want It Darker' kao treći u nizu posljednjih Cohenovih albuma, čine trijumvirat posljednje kreativne faze i njegovog i stvarnog života.
Velikan se nije mogao od nas oprostiti na bolji način.
