Kolumne

LAIBACH - ili kako ideologiji skinuti gaće

Jedan od "onih" bendova (ili glazbenih skupina) koji nakon više od četiri desetljeća postojanja i dalje stoji na čvrstim temeljima avantgarde, eksperimentalnog i industrijalnog.

Objavljeno: 09.03.2022. 12:15

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

LAIBACH - ili kako ideologiji skinuti gaće

 

Unutar svake ljudske zajednice, od obiteljskog doma do državnih institucija, umjetničkih paviljona, koncertnih dvorana i velikih gradskih trgova, pulsira primordijalno stanje kaosa, prvotne pukotine iz koje se, barem prema Heziodu, pokrenula cijela kozmološka linija Ereba (Tama) i Noći. To prvotno stanje, osnovni je generator pokreta i osnova za rađanje logosa kao drugog parametra u toj iskonskoj dijalektici čiji rezultat smo i mi sami, kao dijelovi prirode i njenog poretka, u njenom (autodestruktivnom?) progresu, uronjenom u bespuću svemirskog prostranstva, rođenom u činu ultimativnog nasilja, i koji će, barem prema trenutnim shvaćanjima suvremene fizike, završiti svoje gibanje kao stari pokvareni zidni sat - jednostavno će stati, s dodatkom potpunog poništenja. Nešto kao sve tanja tekstura žvake koja nam se nemilosrdno zalijepila za cipelu i sada se razvlači u posljednjem otporu do stanja potpuno pasivnog i postepenog gubitka teksture - do posljednjeg poništenja vlastitog bitka. To „skriveno“ nasilje, kako ga Žižek naziva u svom djelu O nasilju (2008.), imanentno je stanje stvarnosti, jedan od konaca teksture prirode, društva i nas samih kao racionalnih bića, no ipak prije te (vrsne, species) odrednice intellectualis, u Aristotelovoj definiciji čovjeka stoji i (rodna, genus) odrednica anima. Ta anima, kao odrednica osjetilnih bića, tisućljetni je podsjetnik kako, koliko god si voljeli tepati da smo iznad tog, naoko, iracionalnog, nasilnog, pa, da budem u potpunosti brutalan, Dionizijevskog, - i mi smo dio tog okrutnog svijeta nasilja.

 

 

No, onaj racionalni dio iz te definicije, kroz epohe prošlosti i razna društvena „pretumbavanja“ ipak je omogućio spoznati kako je, ako se doista želimo približiti onom „božanskom“, a čemu (gotovo s narcističkom opsesijom) težimo još od najranijih dana, jedini siguran način jest spoznaja tog „animalnog“ konstituensa sine qua non u nama, i usmjerimo tu libidinalnu bujicu u nekom drugom pravcu, manje štetnom i, ako je moguće, prema onom idejnom konfliktu, koji je osnova demokratskog poretka i progresa koji, uz povremene brutalne ekskurse u vidu ratova, tako rado pripisujemo zapadnom, latinskom kozmopolisu, još od kraja srednjeg vijeka, a ponajviše od razdoblja prosvjetiteljstva naovamo.

Činjenica je kako nasilje uvijek pulsira unutar naše stvarnosti i zaista podsjeća na Žižekovu ingenioznu prispodobu o radniku s praznim kolicima kojeg su sumnjičili za krađu - obrat i onaj katarzičan element te priče je upravo u spoznaji kako je krađa (unatoč praznim kolicima) zaista i počinjena; naime, ukradeni objekt su upravo sama ta kolica. Ta anegdota nam savršeno osvjetljava problem nasilja. Nekako je ukorijenjeno u javnom diskursu nasilje promatrati kroz paradigmu agresije - regresivnog obrasca ponašanja s ciljem povrjeđivanja i/ili uništavanja druge jedinke ili zajednice (možda bi na ovom mjestu zgodniji bio pojam subjekta, pošto nije ograničen na broj aktera na koji se može primijeniti). Pa  tako možemo govoriti o političkom nasilju, društvenom nasilju, rodnom nasilju, vjerskom nasilju, ideološkom nasilju i brojnim drugim izdancima tog nadređenog pojma nasilje.

 

 

Možda sama ta činjenica kako je nasilje permanentna sablast koja se provlači kroz svaku poru naše stvarnosti djeluje obeshrabrujuće, no, upravo kao i svaku sablast, moguće ga je otjerati svjetlom razuma. Moguće je spoznati i razotkriti modalitete, razloge i uvjete u kojima se javlja i time ga nastojati proraditi i, barem u jednom njegovom segmentu, proglasiti nepoželjnim i ukloniti iz društvene zbilje. Upravo u toj činjenici leži uzvišenost umjetničkog djelovanja, koje, u većoj ili manjoj mjeri, sadržava u sebi aktivistički potencijal.

 

 

Težnje prosvjetiteljstva su u osnovi bile fokusirane na urušavanje starih autoriteta te su se kao ideali uzimali sloboda, jednakost, veća prava. No, kako upozorava Horkheimer, (a gotovo u Lacanovoj maniri revolucionarne aspiracije imaju samo jedan mogući završetak, samo jedan, i to uvijek s diskursom Gospodara; […] ono za čime kao revolucionari žudite je gospodar. I dobiti ćete ga), oslobađanjem od starih autoriteta, društvo je naišlo na novi, i to onaj determiniran ekonomijom - ekonomski sustav: Otpuštanje radnika, početak ratova i mnoge druge stvari nastaju kao rezultat ekonomskog sustava i ekonomske potrebe, anonimnog "Boga" koji upravlja ljudima, zazivaju ga oni koji nemaju moći nad njim ali imaju koristi od njega. No u pozadini svega stoji nešto što se naziva ideologija i što Terry Eagleton u svojoj knjizi iz 1991., Ideologija: Uvod : objašnjava: Ideologija je sustav koncepata i pogleda koji služe za osvješćivanje svijeta, istodobno zamračujući društvene interese koji se u njemu izražavaju, a njegovom potpunom i relativnom unutarnjom konzistentnošću oblikuje zatvoreni sustav i održava se u kontradiktornom ili nedosljednom iskustvo. U tom smislu slovenska grupa Laibach, nastala kao glazbeno krilo Neue Slowenische Kunsta, 1980. godine blisko je povezana s totalitarističkim ili nacionalističkim pokretima, često prisvajajući totalitaristički kič vizualnog dadaističkog stila. Jedan od eklatantnijih primjera te rane preokupacije Laibacha za suprotstavljanje tabuima i normiranjem slovenskog identiteta, a kroz prizmu složenih veza koje su Slovenci imali s Nijemcima te zadirkivanje totalitarnih tendencija koje su kroz ideologiju utkane u svako društveno tkivo, svakako je obrada hita Live Is Life austrijskog pop benda Opus resemantiziranog na  način gdje je pjesma izvedena u industrijsko-totalitarnom ruhu te prepjevana na njemačkom jeziku (Leben Heißt Leben) te na engleskom pod nazivom Opus Dei.

 

 

Upravo ideja resemantizacije postojećih pjesama koje koriste kao predloške, ultimativni je uspjeh Laibacha u ogoljivanju totalitarnih tendencija unutar svake kulture, kao i korištenje klišeja u tekstovima, aluzijama na nacionalne himne, razne tradicijske napjeve, kao i pjesme i aranžmani koji su uvijek bili povezani s kolektivom - prikazujući ideologiju kao prazan kontejner adaptabilan za razne društveno-ekonomske konstrukte u čijoj je osnovi - inherentna represija.

 

 

U tom smislu, Laibach je moguće čitati (ili bolje reći slušati) na dvije razine: na površinskoj, kao čisto estetski fenomen u kojemu slušatelj može ili uživati ili ne - ovisno o vlastitom ukusu - te na drugoj razini koja se sastoji od labirinta mogućih značenja a koji sam Laibach dodatno potencira. Naime, ako bismo se prisjetili Lacanove duhovite aluzije Jacquesa Lacana na Heideggera, kada definira što analitičar traži od svog pacijenta? - Mange ton Dasein!, tj. Pojedi svoj Tubitak. Naime, kako i sami navode na svojim stranicama, pod opisom albuma NATO iz 1996. godine stoji u navodu kako je njihova metoda nazirana na premisi kako je utjecaj trauma (sablasti) iz prošlosti na sadašnjost i budućnost moguće zacijeliti jedino povratkom na inicijalni konflikt (traumu) koji ih je i generirao.

 

 

U svom eseju Zašto Laibach i Neue Slowenische Kunst nisu fašisti? Slavoj Žižek 1993. godine zgodno poentira kako moć utjecaja Laibacha i njihove umjetnosti leži ne u jeftinoj ironiji sustava već upravo pretjeranom identifikacijom s njime rasvjetljavajući njegov inherentni opsceni super-ego sustav biva oslabljen. Žižek potonje povezuje s Lacanovim konceptom kraja analitičke terapije: naime, upravo provociranjem pitanja „koja je uopće pozicija Laibacha spram totalitarizma, religije i ostalih neuralnih točaka društva - a na što nam oni implicite nikada ne daju jasan odgovor“ mi sami bivamo prisiljeni zauzeti poziciju spram vlastite žudnje. Upravo u trenutku kada analizant shvati kako pitanje njegove žudnje ne leži nigdje drugdje (tj. u velikom Drugom) te nije epistemološke već ontološke prirode, te kako autorizacija njegove žudnje može doći jedino od njega samoga, ta promjena smjera transfera od analitičara nazad ka analizantu, označava kraj psihoanalitičke terapije i promjenu sa žudnje ka nagonu.

 

 

I za sam kraj, jedan citat iz manifesta Laibach Kunsta pod nazivom Umetnost In Totalitarizem:

Umjetnost i totalitarizam se ne isključuju. Totalitarni režimi ukidaju privid revolucionarne individualne umjetničke slobode. Laibach Kunst je načelo svjesnog odricanja osobnog ukusa, rasuđivanja, uvjerenja (…); svojevoljnog prihvaćanja uloge ideologije, demistificiranja i rekapitulacije režimskog ‘ultramodernizma’…Onaj tko ima materijalnu moć, ima i duhovnu moć, a svaka je umjetnost podložna političkoj manipulaciji, uz izuzetak one koja govori jezikom te iste manipulacije!

 

Edi Grubor

Proofread by:

Edi Grubor

Prati autora

Pročitaj više o temama: laibach, neue slowenische kunst, josip luković



Kalendar

JELENA RADAN Fado & Voyage - Zagreb, KD Lisinski, 20.05.2022.

20.05.2022. - petak

JELENA RADAN Fado & Voyage - Zagreb, KD Lisinski, 20.05.2022.

Zagreb, LD Lisinski
130 kn

PURE ELECTRO COMBICHRIST EDITION, 20.05.2022., Dva Osam, Zagreb

20.05.2022. - petak

PURE ELECTRO COMBICHRIST EDITION, 20.05.2022., Dva Osam, Zagreb

Zagreb, Dva Osam
30 kn/40 kn

VILLAGERS OF IOANNINA CITY, 21.05.2022, Močvara

21.05.2022. - subota

VILLAGERS OF IOANNINA CITY, 21.05.2022, Močvara

Zagreb, Močvara
75kn/90kn

IRON MAIDEN - Zagreb, Arena, 22.05.2022.

22.05.2022. - nedjelja

IRON MAIDEN - Zagreb, Arena, 22.05.2022.

Zagreb , Arena
270 kn - 550 kn

GORAN BARE & MAJKE, 23.04.2022., Tvornica Kulture, Zagreb

23.05.2022. - ponedjeljak

GORAN BARE & MAJKE, 23.04.2022., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture

RAMMSTEIN - Klagenfurt, Wörthersee Stadion, 25. i 26. 05. 2022.

25.05.2022. - srijeda

RAMMSTEIN - Klagenfurt, Wörthersee Stadion, 25. i 26. 05. 2022.

Klagenfurt, Wörthersee Stadion
90 / 140€

GOD IS AN ASTRONAUT - Zagreb, Močvara, 25.05.2022.

25.05.2022. - srijeda

GOD IS AN ASTRONAUT - Zagreb, Močvara, 25.05.2022.

Zagreb, Močvara
140 kn pretprodaja / 160 kn na dan koncerta

DREAM THEATER, 27.05.2022., Dom Sportova, Zagreb

27.05.2022. - petak

DREAM THEATER, 27.05.2022., Dom Sportova, Zagreb

Zagreb, Dom Sportova

LJETO U MSU: PUSSY RIOT - Zagreb, MSU, 30.05.2022.

30.05.2022. - ponedjeljak

LJETO U MSU: PUSSY RIOT - Zagreb, MSU, 30.05.2022.

Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti
99 kn

Svibanj / 2022

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
3031 

Must Read

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK