Upravo to je napravio norveški Kvelertak kada su se prije deset godina pojavili na sceni. Njihov debitantski album na scenu je donio čudnu, karizmatičnui zaraznu miješavina hard rocka, black metala, punka i još kojekakvih začina. Nije bilo potrebno puno vremena kako bi osvojili pažnju brojnih fanova, ali i mnogih poznatih glazbenika. Tako iza sebe imaju već stadionsku turneju s Metallicom i Ghostom, a James je za pjevača, Erlenda Hjelvika, komentirao kako je potpuni luđak na pozornici.
Takve izjave, odlični nastupi i nepredvidivi albumi opravdano su lansirali Kvelkertak kao jedno od najinteresantnijih imena heavy glazbe prošlog desetljeća. No, kako nakon svakog strmoglavog uspona slijedi gadan pad, bend se našao pred rubom provalije kada ih je 2018. godine napustio već spomenuti osnivač i pjevač Erlend. Njegovo mjesto, karakter i vrištajuće vokale nije bilo lagano zamijeniti pa ipak, Kvelertaku je i to pošlo za rukom. Čini se kako su norveške šume prepune su karizmatičnih luđaka jer upravo iz jedne takve zabiti dolazi bezkompromisni Ivar Nikolaisen. Sve moje osobne strahove otpuhao je u zaborav na prošlogodišnjem nastupu na MetalDays festivalu gdje se pokazao ne samo kao dostojna zamjena nego energični frontmen i pokretačka snaga već ionako ludog i otkačenog benda, a sada ga i po prvi puta čujemo na novom studijskom uratku.
Iako je od prethodnog albuma prošlo već četiri godine, stvaralačka snaga nije isčeznula. Iako smo se do danas već svi navikli na Kvelertakov zvuk i otprilike znamo što od njih možemo očekivati, oni nas opet iznova iznenade novim miksevima i čudnim receptima koji im polaze za rukom. Ovogodišnji „Splid“ je upravo takav uradak. Gitarski orijentiran, promijenjiv i dinamičan, a tokom 11 novih pjesama pruža provjereni Kvelertak zvuk na svježi način. U jednom trenutku u pjesmu vas uvode classic rock gitare da bi već iduću sekundu ona poprimila novo, corpse paintom maskirano lice dok black metal blast beatovi drmaju iz zvučnika. Čujemo korijene heavy metala, sludgea, punka, stonera, thrasha, black metala....nabrajati mogu do sutra. No, pravo iznenađenje nisu sve promjene karatkera i žanrova, već kako Kvelertak uspjeva da te promjene zvuče usklađeno i prirodno. Kolikogod vas na prvom slušanju pjesma iznenadi, toliko djeluje logično i u duhu svega što nas je bend do sada naučio. Možda smo se tokom godina navikli na njihovu posbenu ludost i to već očekujemo od njih. Bilo kako bilo, „Splid“ donosi skoro sat vremena svježe, čvrste i raznovrsne glazbe na stol.
Kao iz nekakvog zimskog sna lagano nas budi uvodna „Rogaland“ i postavlja dobro znani ton kojega će slijediti ostatak albuma. Čak tri gitare dio su punog i čvrstog Kvelertak zvuka što je jasno od prve minute, a nedugo zatim nas dočekuju prepoznatljivi, visoki, režeći scream vokali. Dokaz je to kako je Ivar i više nego dostojna zamjena te Kvelertakl s njim okreće novo poglavlje u karijeri. Pretpostavljam, jako uspješno poglavlje. „Rogaland“ u sebi skriva jednu od boljih harmonija i solaža te je pravi pokazatelj kako je Kvelertak i dalje u punom naponu snage. Zatim dolazi jedna od nijboljih rock/metal pjesama godine, „Crack Of Doom“, koja me već na prvom slušanju svojim bezkompromisnim pristupom podsjetila na Mastodon što je i logično jer sam tek kasnije shvatio da se kao gost na pjesmi pojavljuje Troy Sanders. Gitare, vokali, ritam i feeling jednostavno toliko dobro sjedaju da se uhvatite kako se glava nesvjesno njiše u ritmu muzike. To je ono što Kvelertak radi odlično. Pjesme koje vas jednostavno preplave zidom punkrockmetal zvuka, a odličan primejr toga je „Discord“ koja zvuči kao neizmjerna zabava za svirku. Baš ti dođe da uzmeš gitaru i priključiš se ultimativnom jam sessionu, a upravo nas na to Ivar poziva usred pjesme „Bråtebrann“ kada niotkuda čujemo spontani uzvik „Air guitar! Come on!“
Titula najraznovrsnije pjesme albuma odlazi nepredvidivoj „Fanden ta dete hull!“. Pjesma započinje riffom koji se komotno mogao naći na blokojem ACDC albumu, zatim se razviuja u klasičnu sludge stvar Kvelertak zvuka da bi vrlo brzo nakon toga poprimila krvave oči i Slayerovske thrash metal riffovve, a već pola minute kasnije smiruju nas gitarske harmonije u Iron Maiden stilu. Ludi miks koji iz nekog čudnog razloga jednostavno funkcionira i sve nas ostavlja sretnima.
Kvelertak nas još jednom časti punk/rock/blackmetal/sludge/allinone zdravim smoothie napitkom različitih žanrova i pruža jedinstveni zvuk. Prije svega tu su vrhunske gitare i melodije, a zatim vrišteći vokali i dinamične pjesme. Sve to povezano s karizmatičnom norveškom ludosti čini ultrazabavnu kombinaciju i vrhunski album koji „Splid“ definitivno je.
