Za navedeni prvijenac Burningfist.co.uk tvrdi da je žestok, harmoničan i jedan od najboljih novih materijala na sceni. Spirit-Of-Metal.com ocijenio ga je s visokih 20/20, a pohvale je dobio i od Rock Hard magazina. Malo je hrvatskih bendova dobilo ovakvu pozornost stranih medija. No, postavilo se pitanje kako će taj isti album zvučati u akustičnoj izvedbi, obzirom da kod takvog nastupa nema žestokih bubnjeva, distorzija i screamanja. Radi se o potpuno novom aranžmanu pjesama.
Oko 22:00h pred punim Art Kinom Croatia pojavio se Kryn iza kojeg je bilo veliko platno s logom benda. Članovi sastava sjeli su u polukrug, upotpunjeni još jednim glazbenikom na gitari- Markom Radoševićem, koji je inače aktivni član grupe Tri Kralja. Na stageu smo mogli primijetiti četiri gitare i bass (odnosno, pet gitara obzirom da se radi o akustičnoj izvedbi), te u najmanju ruku zanimljiv ritmički set koji su činili fus na lijevoj nozi, dva splasha, kahon, konga i šuškalica. Prvi s lijeve strane (gledano iz publike) bio je Rade Malobabić (gitarist), potom Marko Vladilo (basist), Igor Malobabić (bubnjar), Karlo Horvat (pjevač, koji je ovoga puta svirao i akustičnu gitaru), Marko Radošević (na gitari) i Mario Tomašković (gitarist).
Karlo je održao uvodni govor u kojem je spomenuo kako su netom prije koncerta nastali maleni problemi. Naime, Igor se morao prilagoditi novom setu bubnjeva (po kojem, na njegovu žalost, nije mogao žestoko nabijati), a njegov brat Rade jako je posjekao prst nekoliko dana prije svirke. Unatoč poteškoćama, okupili su se da nam prirede, kako bi Boris Rakamarić (Boro, PHC) rekao: „poslasticu za uši, oči, ali i nepce“.
Prva pjesma bila je A/D/D/I/C/T/. Inače žestoka stvar postala je balada u novom aranžmanu. Publika je bez prestanka pljeskala u ritmu. Od svega, osobno mi je najbolji bio kraj gdje je izveden instrumental na gitarama. Prisutni su bili oduševljeni, ali, imali su jednu zamjerku. Karlov vokal bio je zaista previše tih. Mala tehnikalija koju je ubrzo riješio novi mikrofon. Horvat se našalio kako im je čudno svirati sjedeći i s vezanom kosom, s obzirom na činjenicu da uvijek bengaju. Iduća je bila jedna od meni tekstualno najdražih pjesama - „And There The Scars Remain“. Iako volim slušati originalni Kryn, više mi se sviđaju laganije verzije. Nekako kao da vas svojom energijom i izvedbom „tjeraju“ da emotivno proživite svaku riječ, svaki stih, svaki takt. To su prepoznali i fanovi koji su ih nagradili gromoglasnim pljeskom i vrištanjem u sred pjesme.
Nakon kratkog uštimavanja uslijedio je hit Meditiva. Ovdje moram priznati da me ugodno iznenadio Igor na improviziranim bubnjevima. Uspio je prenijeti žestinu pjesme čak i bez sve „(ne)potrebne“ opreme, dok ju je Karlo na sasvim novi, nekako blaži način odpjevao. Definitivno zanimljiv spoj. Pretpostavljam da im je dodatno zakompliciralo stvari to što nije bilo matrice u pozadini, ali dečki, svaka čast.
Na red je došao i spot,“Reminder“. Vrhunska produkcija, gluma, nastup i režija video čine iznimno profesionalnim. Radnja prati djevojku koja je nesretna i izgubljena, te bend koji nastupa na neutvrđenoj „underground“ lokaciji. Meni se činilo kao da Kryn predstavlja „demone“ u njezinom umu koji ju proganjaju. One glasove koji nam se uvijek javljaju kada smo najnesigurniji; najranjiviji.
Nakon premijere na stage se popeo redatelj, Tin Majnarić. Tin je objasnio kako se povezao s grupom i kako su došli do ideje za spot.
„Karlo me nazvao i rekao- 'Ajmo raditi spot. Mi smo ti super bend i imamo dugu kosu'. Ja si mislim- 'I nije ti to neka fora.' Rekao sam mu da mi proslijedi stvar. Kada sam ju dobio, oduševio sam se i naglasio da to idemo raditi. U početku je bilo šest – sedam ideja, od kojih su oni (pokazuje prstom u Kryn) izabrali ovu. Vidite, scena glumaca je trebalo biti više. Njih smo snimali tri dana. Međutim, bili smo zaprepašteni kada smo snimili bend. Nismo ih režirali. Oni prirodno imaju super energiju i vibru. Ovo je bilo jedno od najboljih snimanja do sada.
Bilo bi lijepo kada bi u Hrvatskoj bilo više ovakvih bendova. Bili su zadovoljni, sretni, profesionalni i nisu me smarali (svi se smiju).“
Nakon kratkog monologa nabrojio je ljude koji su s njim realizirali video. Kameru je (uz Majnarića) radio Toni Mijač. Montažu, produkciju i scenarij su osmislili Tin i Ivana Jurgec. Za rasvjetu je bio zadužen Jure Cukar. Fotografiju su odradile Maria Tangar i Ivana Jurgec. Glumci su Iva Jerković i Lue Tom, a za make up je zaslužna Ema Kerekeš.
Uslijedile su još četiri pjesme, od kojih je na „New Disease“ Rade Malobabić (gitarist) pozvao publiku da živne (to im je bila najžešća pjesma večeri). Počeo je headbangati, što su obožavatelji vjerno pratili i „oponašali“. Također, moram reći da nisam očekivala fenomenalni falsetto koji je Karlo izveo pri samom kraju. Znala sam da ima dobre vokalne sposobnosti, ali ovo je bila jedna od onih stvari koje vas ostave bez teksta. Prije posljednje izvedbe Rade nas je pozvao da im se pridružimo na domjenku gdje je glavni kuhar bio upravo on.
Koncert su završili s B.L.E.A.K.-om. Igor (bubnjar) se šaljivo okrenuo fanovima i objasnio- „meni su rekli da na ovoj stvari ja ne sviram“. Potom je sjeo u auditorij i skupa s nama poslušao prekrasnu baladu.
Iako smo pozivali Kryn da nam odsvira još nešto, bisa nije bilo. Na domjenku su nas dočekala dva variva. Jedno od karfiola i kurkume, te drugo od dagnji i morskih plodova, a počastili su nas i vinom.
Ovo je bila nekako nespojiva kombinacija s metalom; ali opet, cijela večer je bila atipična. Umjesto distorzija i nabijanja bubnjevima opustile su nas akustične gitare i nešto sporiji ritmovi. Metalce s lancima i martama zamijenile su djevojke u štiklama i sakoima (i dečki u košuljama), a pečene janjce i roštilj, variva od povrća i morskih plodova.
Još jednom Kryn je pokazao koliko je drugačiji i originalniji od svih ostalih alternativnih bendova u Hrvatskoj.
POPIS PJESAMA:
01. A/D/D/I/C/T/
02. And There The Scars Remain
03. Meditiva
04. Reminder
05. Hurt (obrada Nine Inch Nailsa)
06. New Disease
07. B.L.E.A.K.
