KRIES - Zagreb, Vintage Industrial Bar - 11.02.2016. - galerija
Kada je najavljen koncert, kako je uvijek bilo kada je riječ o Kriesu, ulaznice su počele nestajati brzinom svjetlosti pa je pao dogovor za još jedan koncert, odmah sljedeći dan. Pogađate, i te ulaznice su također razgrabljene. Moram pohvaliti organizaciju jer je pogođen kvalitetan omjer koliko karata se treba pustiti u prodaju i bez obzira što je Vintage bio dupkom pun, nije pucao po šavovima, pa se moglo u potpunosti uživati u svirci.
Točno u 22:00 sata gase se svjetla, kreće intro i članovi benda počinju, jedan po jedan, izlaziti na stage dok ih prati gromoglasni pljesak okupljenih.
Rekla bi da je već nakon druge pjesme znoj krenuo lagano kapati s lica, a u prvim redovima se iznenadno formiralo i poveće kolo. Ono je doživjelo još nekoliko okupljanja tokom koncerta, na sveopće oduševljenje ostatka publike. Interesantno osmišljena set lista svakom je pjesmom sve više podizala raspoloženje, a uz neke od najačih hitova tokom kojih je dolazilo do potpune eksplozije energije, ponudila nam je i par novih stvari koje su dobile dosta dobar feedback.
Iako je njihov nastup bio besprijekoran i precizan i iako su okupljeni uživali u svakom momentu istog, nažalost nisu se izbjegle i poneke tehničke poteškoće oko zvuka. Nije to bilo ništa kritično, no recimo, u nekim pjesmama diple su bile skoro pa nečujne i poneki put back vokali nisu bili dovoljno dolazili do izražaja, što je malo narušilo svu istinsku snagu i ljepotu određenih pjesama.
No, iako je globalno koncert nalikovao na još jedan poganski ritual obilježen osmjesima, moram se složiti s konstatacijom koju je izrekao Mojmir - malo je bilo čudno. Lijepo, no čudno. Dalo se za primijetiti određene koji kao da su došli na koncert prijekorno gledati svaku osobu koja ih u naletu emocije malo pogurne ramenom ili prolije kap pive po pramenu kose. I to mi je neshvatljivo. Kako možeš biti okupiran takvim minornim sitnicama kada se preko dvorane prostire zvuk istinske sreće. Kako se ne prepustiš glazbi koju Kries upravu tu za tebe izvodi u svoj svojoj ljepoti i na dva sata zaboraviš sve svoje brige i probleme. Glazba i je zato tu, da ti napuni baterije za borbu sa sivilom i kišnim danima, da ti izvuče onaj zadnji atom energije iz umornog tijela i osmjehneš se čovjeku do sebe, da se u mislima vratiš u neku ljepšu, bolju stvarnost. A Kries vam nudi sve to i još više. No okej, ako izuzmemo poneki kukolj, sve ostalo je bilo baš kao melem na ranu.
U moru fantastičnih pjesama spomenuti ću samo neke koje su se našle na listi: „Moj Javore“, „Čuj Marice“, „Kolende“, „Zumba“, „Dodole“, „Buj Buja“, „Grličica“, „Kočarina“ i „Ivo sadi bora zelenog“. Svaka se odlikuje svojom specifičnom izvedbom i nastupom kojim ju predstavljaju i na mene su upravo ove najviše ostavile dojam.
Ne moram ni isticati kako je publika zdušno bend zvala natrag na stage nakon što su se povukli. Nemoguće je bilo prekinuti to druženje bez pokojeg bisa, a vjerujte mi na riječ, Kries nam je poklonio više od jedne pjesme za oproštaj. Ljudi su plesali, pljeskali i pjevali do samog kraja, bez stanke i potpuno opčinjeni glazbom - kako to uvijek i biva s njima i baš kako i treba biti. Kada je konačno došao trenutak za označiti kraj, Kries se zajedničkim naklonom oprostio od publike i otišao sa stagea.
Negdje u bespućima interneta naišla sam na rečenicu koja glasi „Kries okuplja istomišljenike i zaljubljenike u glazbu.“ Doista i je tako. Kries je jedan od rijetkih sastava koji uspijevaju okupiti široki dijapazon ljudi koji se inače možda nikad ne bi sreli. Jučer je tako bilo i mladih i starih, ljubitelja metala, rocka ili pak jazza. I svi vole Kries. Na njih je nemoguće biti imun jer jednostavno tokom svih ovih godina djelovanja uvijek ostaju vjerni sebi, iskreni i moćni u svojoj prezentaciji glazbe koja nas baca u trans. Nisu upali u kalup, svoji su i slobodni, a to ih u gomili repetativnih kvazi umjetnika čini još posebnijima i privlačnijima. Njihova glazba te hipnotizira i nakon koncerta se osjećaš preporođen. Nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Iako je godina tek započela, vjerujem kako će teško biti nadmašiti atmosferu koja je vladala sinoć, te će se sigurno ponoviti i večeras.
