Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Malo gdje je toliko jasno prikazan glazbeni evolucijski put jednog benda kao kod kanadskih heavy/ power metalaca Kobra And The Lotus. Predvođeni sjajnom pjevačicom Kobrom Paige, sastav je oformljen 2009. godine u kanadskome gradu Calgaryju, a te iste godine izdali su svoj prvi album. „Out Of The Mind“ krasio je istinski jak old school heavy zvuk s odličnim i često visokim vokalnim dionicama koje su u mnogoćemu podsjećale na Doro Pesch u svojim najboljim danima. Od toga dana, Kobra je nastavila nizati kvalitetne albume te su se u vrlo kratkom vremenu probili kao jače novo ime heavy metala, postali su bend čiji se rad pomno prati, a svako izdanje izaziva novi val medijske pozornosti. Ništa drugačije nije ni s najnovijim uratkom „Prevail II“ koji je direktan nasljednik prošlogodišnjeg „Prevail“ albuma. U stvari, pjesme s oba albuma nastale su istovremeno, ali kako je materijala bilo previše za jedno izdanje, bend se odlučio objaviti dva albuma u razmaku od godinu dana te su pjesme podjelili s obzirom na njihov osjećaj, dojam i atmosferu. Upravo iz tog razloga odmah se uočuje kako je ovogodišnje izdanje osjetno mekše u odnosu na 'originalni' „Prevail“ . Već se tada osjetio znatan odmak od onog klasičnog heavy zvuka koji je krasio prve albume te su ubacili više melodija s kojima su se približili korak bendovima poput Lacuna Coil i Within Temptation. Još veći iskorak u tome smjeru napravljen je s 'dvojkom' gdje je spomenuti zvuk znatno omekšao te se u velikoj mjeri izgubila žestina prošlih izdanja.

Jasno mi je zašto su pjesme podijeljene tako kako jesu, „Prevail II“ je osjetno melodičnije i emotivnije izdanje u odnosu na originalni „Prevail“, no znači li to odmah i lošije? Ne nužno, evolucija zvuka je uvijek dobro došla te se nerjetko dešava situacija gdje bend eksperimentom pogodi poidručje u kojemu su skriveni talenti. S obzirom na Kobrin glas logično je razmišljati kako će bendu dobro sjesti i balade ili ljubavne pjesme te taj posao odrađuju solidno, međutim ne blistaju toliko niti ostavljaju toliko jak dojam kao na žešćim stvarima. Gitare su gurnute u drugi plan dok glavnu riječ i dalje drži impresivan Kobrin vokal. Njezine vokalne sposobnosti uistinu su odlične, međutim prije je vokal dobivao isto toliko prostora pritom ne oduzimajući riječ gitarama odnosno jakim riffova i dobrim solaža koje osjetno nedostaju.  Izgubio se onaj snažan heavy zvuk i osjećaj čiste energije kojom su prštila prethodna izdanja su prethodna izdanja pružala i to je najveća mana Prevail 'dvojke'. Glazbena riješenja pjesama poput „Modern Day Hero“ ili „White Water“ su nemaštovita i generička, kao da smo ih već imali priliku čuti u brojnim drugim pjesmama različitih podžanrova te ih ne može spasiti ni izrazito emocionalno Kobrino pjevanje. „Let Me Love You“ još je jedna isto tako tipična ljubavna, gotovo klišej pjesma, koja je ipak za nijansu bolja od maloprije spomenutog para čisto zbog izraženijih gitarskih dionica (ok i činjenica da postoji verzija otpjevana na japanskom pridodaje 'kul' elementu). Ne želim generalno popljuvati lakše i emotivnije pjesme jer sam svakako fan kada se radi o dobrim izvedbama istih i na sreću tu se našla „My Immortal“ koja se nastavlja na odličan instrumental „Ribes“, i pripada upravo toj skupini dobrih pjesama. Sasvim je prirodno eksperimentirati sa zvukom te zadirati u blaže vode, ali poznavajući dosadašnji Kobrin rad, javlja se osjećaj nedorečenosti. Kao da nije ostvaren puni potencijal i unatoč uloženom trudu nije ispunjen puni potencijal benda.

Kako nebi bilo sve generičko i dosadno te kako je ovo i dalje Kobra And The Lotus pobrinule su se pjesme poput „Velvet Roses“ koja sa svojim snažnim riffom i odličnim refrenom diže dinamiku albuma. Kobra se upravo na ovakvim stvarima najbolje snalazi. Njezin vokal je i dalje osjećajan, ali uz prijeko potrebnu dozu žestine i snage te tim načinom ostvaruje se zaštitni zvuk benda. Njezino pjevanje na laganijim stvarima nikako nije loše, ali gubi na prepoznatljivosti i snazi, Kobrin glas je stvoren za pjesme poput „Velvet Roses“ koja bi se zajedno s „Losing My Humanity“ bolje uklopila u prethodno izdanje, makar obje u ovoj ulozi služe kao most između jačeg prethodnika i mekšeg aktualnog izdanja jer glazbeno nastavljaju tamo gdje je 'jedinica' stala. Jak ritam bubnjeva i distorzirane gitare na koje se nadovezuje odlučan i uvijek moćan Kobrin glas sa zarazno dobrim refrenom čine dobitnu kombinaciju. Spomenute pjesme su definitivan vrhunac albuma koje pokazuju sav potencijal benda i ono što bi Kobra And The Lotus trebala  biti, odnosno u čemu se najbolje snalaze.

Htio sam da „Prevail II“ bude, ako ne bolji, onda barem jednak originalu, međutim ta se nadanja nisu ostvarila. Kolikogod puta zavrtio album i pružio mu šansu, nedostaje žestine i headbangerskih stvari koje su krasila sva dosadsašnja KatL izdanja. Sam po sebi „Prevail II“ nije loš album, sastoji se od prvenstveno hard rock/metal balada između kojih su se ugurale energične stvari, ali u odnosu na dosadašnji rad  benda, znamo kako ovo nije razina kvalitete koju inače dostavljaju. S druge strane, neka su eksperimentirali i malo promjenili zvuk, Kobrin glas je stvoren za postizanje svojih granica na oba kraja spektra i zbog toga ne osuđujem ulaz u lakše vode, ali se svejedno nadam kako će se idućim album vratiti korijenima heavy metala te pružiti onaj energičan doživljaj na koji smo navikli.