Ovo 'korona' vrijeme koje je zaustavilo gotovo sva kulturna zbivanja ipak nam daje jednu mogućnost: a to je da pogledamo sve one filmove i serije koje do sada nismo stigli, ili znali za njih. 'Posao' naše filmske redakcije na Perunu jest da vam, u nedostatku novih (obećanih) filmskih premijera, ukažemo na te neke TV serije i filmove.
Jedna od iznimno hvaljenih TV serija posljednje tri godine, a koju ste možda primjetili na nekom od kabelskih TV kanala jest "Killing Eve". Prijevod naziva je iznimno glup (nemaštovit) ali tehnički posve ispravan, "Ubijanje Eve".
"Killing Eve" je istovremeno posve by the numbers precizno po strukturi kriminalistički thriller, ali luđački svjež, inventivan i - u konačnici posve drugačiji, samo su su bitni parametri jedne krimi serije tu. I to su ujedno i sve poveznice.
Uz to ima posve alternativni, ludo dobri soundtrack javnosti malo poznatog benda Unloved, koji je doslovno unajmljen da napiše songove za seriju.
Serija je kroz sve tri sezone koliko ih je za sada objavljeno (četvrta je na rasporedu negdje iduće godine) - uvrnuta potjera jednog agenta za serijskom ubojicom i - obrnuto. Igra mačke i miša, pa onda mačka i miš promijene uloge.
Ono što je novo i svježe i posve ne-klišej jest što su dvije glavne uloge ženske. Britanske MI5 agentice Eve Polastri (izvrsna Sandra Oh "Grey's Anatomy", dobitnica nekoliko Emmya i dva Zlatna Globusa), što je već puno puta viđeno, ali ono što nije - serijski ubojica je također žena Villanele, nagli i nepredvidljivi ruski ubojica (fenomenalna Jodie Comer, nominirana za Emmya i Zlatni Globus).
Eve je klasična "desk" agentica, analitičarka, udana za profesora Nikoa, koja se silno dosađuje na poslu (i očito u braku mada voli supruga), i kada joj se ukaže prilika da se pridruži timu agenata MI6 "terenaca" Eve zgrabi priliku objema rukama. MI6 je u intenzivnom traganju za počiniteljima raznih, čini se izvjesnim, plaćenih ubojstava koji nemaju ništa zajedničko. Osim - ubojice, mada apsolutno ništa ne ukazuje na to. Polako, sredinom prve sezone Eve počne povezivati ubojstva i to slučajno - iz najneobičnijeg, prilično morbidnog razloga: način na koji su neka ubojstva počinjena, čine joj se cool.
S druge strane, Villanele je uvrnuti psihopat, njoj ubojstva nisu samo posao, iznimno je kreativna i inventivna i najveći joj je problem "da se dosađuje" pa stoga i ubojstva moraju biti "svježa" i osmišljena. Isto tako svjesna je da je psihopat i utoliko više opasna ("You should never call a psychopath a psychopath. It upsets them.").
Eve polako ali sigurno biva opsjednuta s Villanele (kada spozna da je baš ona "potpisnik" nekoliko ubojstava) i iako je jasno da Eve djeluje prije svega kao MI6 agentica, s jedakim postotkom je Villanele Evi magnet, jer joj se divi ("I’m just a fan.”), a istovremeno Villanele ne pokazuje apsolutno nikav moralni kodeks, što se Eve čini čak prilično neodoljivim.
Prava serija za darkere...
Villanele ubrzo shvati da joj je za petama jedna revna agentica, i iako se isprva poigrava s Eve, upada u istu klopku u koju je upala i Eve - naposlijetku love jedna drugu, a njihov odnos dobije i jednu sasvim drugu dimenziju - električnu erotičnost.
Usprkost tomu, seriju nećete moći okarakterizirati kao LGTB pamflet, iako je tijekom druge sezone jasno da će Evin suprug Niko - izvisjeti. No Eve u trećoj sezoni na sve načine pokušava vratiti supruga i brak, jer se "otrijeznila" od paralizirajuće toksičnosti odnosa s Villanele. Nikako nisam ljubitelj da mi se neka serija oboja nekom tematikom ili ideologijom, no ovdje je to ipak sporedno po značaju, iako je kao highlight iskorišteno da nabilda napetost i stvori erotičnost koju inače ne bi serija imala obzirom da su muški likovi iako bitni, vrlo sporedni.
Svakako je za spomenuti još dva glavna i dva sporedna "prateća" lika: MI6 agentica i team leader, mutna Carolyn Martens (vrsna britanska glumica Fiona Shaw), te prvobitni handler od Villanele, a kasnije suradnik MI6 i "upetljator u sve" Konstantin (Kim Bodnia), Evin suradnik i "partner u svim glupostima" sin od Martens, Kenny Stowton (neodoljivi Sean Delaney), te Dasha, nekdašnja ruska gimnastičarska zvijezda koja je postala ubojica, kasnije Villanelina instruktorica i uzor (izvrsna Harriet Walter) koja čini Sezonu 3 daleko zanimljivom nego što bi vjerojatno bez nje bila.
Prva i druga sezona imaju aktivan i svjež "koktel" koji čini seriju "Killing Eve", no onog trenutka kada se lovac i lovina spoje (osim što naposlijetku i nije baš jasno tko je lovac, a tko lovina) postavit ćete si pitanje za koliko dugo serija uopće ima "sape".
Treća sezona je već pomalo izgubila taj šarm, ali možda i jer je posve drugačija, epizode djeluju poput nekog flashbacka s jedne strane (Villanele) i real-timea s druge (Eve), što je opet prilično zanimljivo.
Osobno sam se vrlo dugo odlučivala seriju uopće pogledati, a kada sam pogledala prve tri epizode, usprkos uvrnutom i mračnom šarmu serije nisam bila načisto da li da je i dalje gledam ili ne. Nisam bila sigurna da li me zanima gledati seriju o serijskom ubojici a la Hannibal Lector.
Onog časa kada vam to ne bude glavno pitanje, odluka da u dahu gledate epizode je vrlo laka.
Osobno bih radije da je sve završilo sa sezonom 3, jer je na kraju izgubila na mističnosti, ali treba vidjeti što će se smisliti za narednu sezonu. Ako se stvaranju vrati kreatorica serije Phoebe Waller-Bridge (Zlatnim Globusom nagrađena glumica i autorica, "Fleabag", "Broadchurch"), koja je napisala samo prvu sezonu, možda bude opet bomba.
Treba napomenuti i to da je ovo produkcija BBC America te da ju je Phoebe Waller-Bridge i osmislila kako bi se u svakoj sezoni izmjenjivali timovi autora u cijelosti.
