KATATONIA - The Fall Of Hearts - Recenzije

8.0

Recenzije

KATATONIA - The Fall Of Hearts

The Fall of Hearts, deseti studijski album Katatonie, dolazi četiri godine nakon svog prethodnika te iako vraća neke žešće metal elemente, nastavlja transformaciju prema laganijoj i suptilnijoj glazbi. Ovo je također i prvi album za nove članove, Daniela Moilanena na bubnjevima i Rogera Ojerssona na gitari.

Objavljeno: 04.06.2016. 10:00

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Žanr: Depressive Rock/Metal

Godina: 2016.

Izdavač: Peaceville Records

Web

Tracklist:
1. Takeover
2. Serein
3. Old heart falls
4. Decima
5. Sanction
6.Residual
7. Serac
8. Last song before the fade
9. Shifts
10. The night subscriber
11. Pale flag
12. Passer

The Fall of Hearts nastavlja gdje je njegov prethodnik stao. Fokus je na harmonijama i melodičnosti te aranžmanima inspiriranim progressive i psihodeličnim rockom sedamdesetih. Istovremeno, albumu ne nedostaje masivnih riffova koji su bliži njihovim doom/death korijenima ali su oni generalno postavljeni u drugi plan. Umjesto toga, The Fall of Hearts je prepun fenomenalnih klavijaturističkih aranžmana u kojima se koriste i moderni synthesizeri ali i tradicionalniji instrumenti poput mellotrona i hammond orgulja. Time se postiže stalni osjećaj melankolije koji ponekad prelazi u histeriju u rijetkim trenutcima kada se Katatonia vrati svojem starom i žešćem zvuku. Renkseovi vokali upotpunjuju ugođaj s istovremeno melankoličnim i entuzijastičnim melodijama koje sprječavaju da ''The Fall of Hearts'' bude album koji ćete slušati isključivo nakon sprovoda. Najveći problem albuma je vjerojatno baš ta monotonost oko koje Katatonia pokušava konstruirati kompletan glazbeni doživljaj. S obzirom da većina pjesama naginje lakšoj strani, djeluju zaboravljivo prvih nekoliko preslušavanja. S druge strane, pjesme koje vještije balansiraju žešće i lakše dionice ostavljaju puno snažniji dojam koji ne jenjava višestrukim preslušavanjima. Tekstovi protkani melankolijom, ali i bijesom na određenim mjestima prate glazbenu sliku te zaokružuju doživljaj.

Od pjesama na albumu najviše se ističu one koje vješto balansiraju dva lica Katatonie. Prva od tih je Sanction koja svojom kombinacijom Doomy riffova i fatalističkih melodija ostaje u pamćenju već nakon prvog susreta. Dojam je naglašen i izljevima kontroliranog bijesa koji nedostaju većini ostalih pjesama, uključujući i one koje spadaju u žešći dio albuma. Druga pjesma koju bi trebalo izdvojiti je i prvi singl s albuma, Old Heart Falls. Na njemu se vide sve kvalitete novog pristupa Katatonie. Melankolične melodije lako pamtljivog refrena pojačane klavijaturističkim aranžmanima uz snažnu podršku masivnih riffova određuju ovu pjesmu kao onu koju ćete pjevušiti dok se bavite svakodnevnim sitnicama. Posljednja pjesma koju bih htio posebno izdvojiti je The Night Subscriber. Koja vješto isprepliće žestoke i kompleksne riffove s laganim melodijama u vjerojatno najsentimentalnijoj pjesmi albuma. Uz to aranžman protkan klavirom i gudačima ispod kojeg nas teroriziraju blast beatovi stvara jedan od najbipolarnijih trenutaka u povijesti žanra.

''The Fall of Hearts'' već nakon prvog slušanja ostavlja snažan dojam no punu snagu dobiva tek ponovnim preslušavanjima kada glavne melodije polako uđu pamćenje. Nakon toga, još više preslušavanja je zagarantirano jer svako slušanje otkriva nešto novo. Ipak, mora se spomenuti da je balans žestine i melankolije neoptimalan. Ravnopravnijom raspodjelom ili potpunim prelaskom u mirniju glazbu bi album odavao jači dojam cjeline. Na kraju, bitno je reći da je ovo jedno od najjačih izdanja Katatonie u posljednje vrijeme te se nadam da će sljedećim albumom uspjeti dosegnuti visine koje su ovdje nadomak dohvata ruke.