JURA STUBLIĆ & FILM - Zagreb, Tvornica kulture, 09.04.2022. - galerija
Legenda Novog vala, Jura Stublić & Film, redovito svake godine napravi veliki koncert u Tvornici kulture i tako to punih 20 godina! Tako je i u subotu navečer popularni Jura uz "mlađahni" Film obilježio tu okruglu brojku, ali i proslavio netom dobivenog Porina za životno djelo (kad smo već kod toga, tko je sve dobivao Porina tijekom godina, Jura bi ih trebao dobiti barem nekoliko, no činjenica je da se Porin osnovao (1994.) kada je Jurin kreativni peak već završio).
Kako god, manje-više svi "Tvornički" koncerti su rasprodani danima unaprijed, a publika koju Jura s novim Filmom okuplja je doista šarolika: od samih svjedoka Novog vala, do generacija koje znaju tek tu i tamo koju pjesmu, ali znaju da je to koncert na koji treba otići. I da je to tulum godine. I stvarno jest. Uz to je Tvornica priredila i malu on-stage proslavu da se obilježi tih 20 godina nastupanja u Tvornici i da se Juri čestita na osvojenom Porinu.
Bez obzira što se netko našalio da je Jura postao kao Mišo Kovač, pjeva, pa stane pa kad stane mlade Filmove snage uskaču, i samo digne ruke i trzne i dvorana se ori, iskreno me se dojmio Jura i ta snaga i energija, kao kralj na pozornici - i nimalo me nije smetala ona pauzica od 20-tak minuta koju je "uzeo" nakon prvih sat vremena. Ipak, Jura je u 70.-toj, a pitanje kako ćemo mi u tim godina, možda ni stat i na pločnik, a kamoli što drugo.
Osim toga, neka se tko god želi smije Kovaču, ali da ti pjevač stane na pozornicu i pokrene takvu reakciju i pjevanje publike cijeli koncert - to mogu samo najveći i najjači. I to nije šala, Jura Stublić je ta karizma i to je to.
Nevezano uz koncert, moram izreći nešto što me dugo žulja, a tiče se Azre: hvalabogu da je Stublić otišao iz Azre, jer da nije, Štulić bi ga gnječio i ne bismo možda nikad imali ono što nam je dao Film /Stublić. S druge strane, da je ostao vjerojatno bi Azra bila daleko bolji bend, a ne da pola života pokušavam odgonetnuti što Štulić frflja dok pjeva (OK, vidiš tekst pa znaš, ali...). Ako moram birati (i kada ne moram) uvijek ću prije izabrati kombinaciju Stublić-Film, nego Štulić- Azra.
No da se vratim koncertu. Kako je lijepo jedan član Filma rekao tijekom Jurine stanke "uvijek pjevamo iste pjesme samo mijenjamo redoslijed", ta količina pjesama koje su legendarne sve jedna do druge, je nevjerojatna - svi ih znamo, i svi znamo da ih puno ima, i svi znamo kako zvuče, no kad jednom upiješ sve to, koja je to ostavština! Da Stublić potpisuje samo njih par bilo bi dovoljno za besmrtnost.
Ipak, bilo bi lijepo da čujemo i štogod nova od ove legende, nekako mi se čini da on to još može, jedino mu se možda ne da.
Bila je to luda rokenrol koncertna večer koja je trajala oko dva sata i vrijedilo je svake sekunde, i ostat će mi vječna nedoumica čemu sam čekala toliko dugo (od zadnjeg Kulušića naovamo - ali mislim da osjećate zašto) da ponovo odem na Jurin koncert. Uz to, nije samo Jura tako dobro raspoložen i karizmatičan, moram pohvaliti i sva četiri člana Filma - svi do jednog su nas prenijeli u tamo neka bolja rock vrememena, u one legendarne 80.-te. Koja bomba!
Jura legendo, svaka ti čast!