Izvještaji

JUDAS PRIEST + Accept + Battle Beast,Beč, Wiener Stadthalle,28.07.2018.

Kako se preko razglasa mogao čuti Black Sabbath i njihov „War Pigs“ kao uvod, koji je bio presječen na jednom dijelu kako bi ustupio mjesto posebnom uvodu za ovu turneju koncert je počeo.

Objavljeno: 29.07.2018. 14:43

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

JUDAS PRIEST + Accept + Battle Beast,Beč, Wiener Stadthalle,28.07.2018.

Datum: 28.07.2018.

Kombi. Nas devetero. Valjanje gluposti, beskrajni nizovi smijeha i priprema za spektakl kojemu smo se uputili. Generacijske razlike i grupacije koje jednostavno oduševljavaju čim pogledate tu skupinu ljudi, ali ista slika se mogla vidjeti i ispred dvorane što je još svemu ovome dodalo posebnu draž i veličinu. Došlo je napokon do toga da imam priliku i mogućnost vidjeti svoj nadraži bend, ono što za mene definira heavy metal... a to je Judas Priest! Još k tome dodajte činjenicu kako im je predgrupa (iako bih više preferirao status „posebnih gostiju“, ako me shvaćate) bio jednako tako legendarni Accept... Nemam komentara na tu kombinaciju i takav podatak jednostavno ostavlja bez daha. Kao da to ne bi bilo dovoljno za odličan provod uz takva dva benda, večer je bili upotpunjena i sa „malo“ mlađim bendom pod imenom Battle Beast , ali njih smo (nažalost) propustiti zbog malih poteškoća i problema tijekom putovanja. Kakvih? Pa o tome ću uskoro, moram što prije i to ispričati pošto mi se nekako čini da bi ovaj izvještaj mogao biti malo duži. Malo. Nekoliko stranica. Uglavnom, ugodno popodnevno štivo za danas, vjerujem. Ponovno je odabrana lokacija bila grad Beč i njegova gradska dvorana (Wiener Stadthalle) u kojoj sam pred malo više od dvije godine ispratio Black Sabbath u njihovu zasluženu heavy metal mirovinu. Publika je bila ista, ali ne po brojnosti, nažalost. No i to je tema za obraditi u nadolazećim redcima. Stoga, krećem jer ovoga će doista biti dosta pa mi nema svrhe duljiti više od potrebnog.

 

 

Iako smo se mi zaputili na svoj put dosta rano i po planu, dogodilo se to da smo malo smetnuli s uma činjenicu kako je kraj mjeseca, vikend i dolazi do smjene gostiju, odnosno turista. I onda možete zamisliti tih osam sati putovanja kako je moralo izgledati. Izgledali su... pa genijalno! Zašto? Jer nam nije bilo dosadno zbog samog pozitivnog gledanja na sve. Mi smo samo mislili na koncert. Ništa više. Dobro, lažem malo. Bilo je (kratkih) trenutaka očaja kada smo pomislili da nećemo vidjeti koncerta niti sekunde i da će nam sve planirano propasti. Ali takvi su trenuci postali beznačajni čim smo se pokrenuli iz prometnih gužvi i polako, ali sa strpljenjem krenuli dalje. Znate kako je to na takvim putovanjima. Iznenađenja i neočekivani obrati situacija se mogu dogoditi bilo kada. No i to je nešto što pridonosi sveukupnom dojmu ovakvih značajnih koncerata, ali i koncerata općenito. Ali sve to ne bi bilo „to“ da nije bilo ljudi kojima sam bio okružen, te male grupe koja se nakon osam sati putovanja spremno izvukla iz kombija i zajedno pošla na koncert. Moram ih spomenuti, tako su mi rekli. A i bilo bi krajnje bezobrazno od mene da isto to ne učinim pošto je zbog njih ovakav događaj još više dobio na značaju. I imam previše slika s koncerta, da! Uspio sam u vrevi i ludilu svega postavke namjestiti na višestruka „okidanja“, tako da sam se malo šokirao jutros dok sam pregledavao ono za što sam mislio da će biti „malo kraća galerija meni za uspomenu“. Ali dobro... Poispadali mi tako iz kombija i zauzeli stav da se ne primijeti kako smo umorni od puta i uz malo kratkih priprema, razgledavanja (i kupnje, naravno) mercha krenusmo mi  lagano prema koncertnom prostoru. Da, propustili smo Battle Beast. To sam već spomenuo, no moram naglasiti kako se ovdje nije radilo o namjeri da se isto učini već o „višoj sili“ u obliku prometa koji je bio u kaosu. Informacija radi, Battle Beast je finski metal bend koji je tijekom svoje trinaestogodišnje karijere objavio četiri studijska albuma, od kojih je zadnji prošlogodišnji „Bringer Of Pain“. Našoj publici je bend možda poznat kao jedna od predgrupa (uz Delain) prije Sabatonovog koncerta u Tvornici Kulture pred tri godine, te Powerwolfovog koncerta (uz zagrebački Flesh) prije dvije godine na istom mjestu. Ono što nismo propustili na svu sreću, je bio Accept i sami početak otvaranja njihovog koncerta. Još dok smo ulazili u dvoranu i čudili se majicama koje su neki i kupili, u pozadini se mogla čuti buka i početak koncerta koji su otvorili pjesmom „Die By The Sword“ sa svog zadnje studijskog albuma „The Rise Of Chaos“. Accept, kao i Judas Priest nakon neću nepotrebno posebno predstavljati jer je to nekako nepotrebno. Vjerujem da je tako, jer u oba slučaja govorimo o bendovima koji su kreirali žanr kakav mi danas poznajemo. Accept je uvijek bio na vrhu njemačkog, ali i svjetskog heavy metala te su svojim albumima i postojanjem od nešto više od četrdeset godina obilježili žanr, ali i veliki broj obožavatelja istoga. Neumorno predvođeni Wolfom Hoffmannom i Peterom Baltesom bend je uz dolazak pjevača Marka Tornilla 2009. godine ponovno osvanuo na sceni nakon dvanaestogodišnje pauze i zasjeo na svoje zasluženo mjesto u metal svijetu. Od tada su, uz određene izmjene članova izuzev spomenute trojice, objavili četiri odlična studijska albuma od kojih zadnji, prošlogodišnji „The Rise Of Chaos“ uopće ne zaostaje za svojim prethodnicima. Njihova scenografija i pojava je jednostavnog karaktera, ali isto tako upečatljiva i moćna te se uz režeće gitare, prodoran i dubok bass potpomognut tehnički razornim bubnjevima i vokalom koji je doista specifičan bend zaista ostaje u sjećanju i neizbrisivo se u njega urezuje. Neki se neće s time složiti, ali Mark je odlična zamjena i odabir benda za zamjenu i nasljednika legendarnog Ude Dirkschneidera stoga se tu ne treba voditi bespotrebne rasprave i polemike koje ne vode nikuda. Imate dva odlična benda (Accept i U.D.O.) koji su odlični i za slušati i za vidjeti uživo, njihove razmirice ostavite njima i prvenstveno uživajte u glazbi. Bend je tako svoju ulogu posebnih gostiju odradio na nivou zvijezda večeri i u kratkih sat vremena proveo publiku, koja je brojem rasla svake minute, kroz svoju karijeru i neke od najupečatljivijih pjesama njihove ostavštine. No, lako je meni govoriti o tome ovako kićeno i hvaliti njihov repertoar kada sam bio tamo, stoga ispod ovog odjeljka možete vidjeti i pročitati popis pjesma koje su nam sinoć u Beču odsvirane:

 

01. Die By The Sword
02. Pandemic
03. Restless And Wild
04. Princess Of The Dawn
05. Up To The Limit
06. Fast As A Shark
07. Metal Heart
08. Teutonic Terror
09. Balls To The Wall
10. I'm A Rebel

 

Odličan popis pjesama, odličan odabir istih i odličan raspored koji je doista pokrenuo i zagrijao publiku za ono što slijedi. Obliveni znojem i ispunjeni uzbuđenjem pozdravili smo ovaj veliki, sada već legendarni bend s pozornice i kroz nadolazećih pola sata priprema na pozornici uhvatili zraka, razgibali izmorene udove i popili piće (ili dva?) kako bi bili spremni za Judas Priest. Jedino što još mogu dodati za Accept je činjenica kako su sveopće prisutni i njihova interakcija s publikom je na visokom nivou kvalitete! Toliki poticaj i napad riffovima koji se jednostavno ne smiju zanemariti vas potiče i pokreće na kretanje i uživanje, sudjelovanje u koncertu sa svim svojim snagama koje uspijevate pronaći. Svaki njihov refren je popraćen pjevanjem, svaki stanka urlicima i zazivanjima. Pa i svaki pokret, i onaj najmanji dobije pratnju iz svakog kutka dvorane. I iako je u konačnici dvorana bila poluprazna, jer mi se čini kako je u njoj bilo maksimalno dvanaest tisuća ljudi koncert je bio fantastičan! Nekako dobivam dojam da je prostor bio ispunjen ljudima i obožavateljima koji se ne foliraju, koji nisu tu zbog naslikavanja i publiciteta na društvenim mrežama već su tu samo zbog glazbe. Njihova pratnja su njihova djeca, njihovi unuci možda. Njih vodi samo srce i strast, poneka fotografija i/ili snimka koja uz koncertnu kartu zabilježi taj trenutak za vječnost. Nije to koncert Metallice i Iron Maidena gdje vam skoro polovica publike (i to govorim sa sigurnošću, a i sami znate da je tako)  dolazi zbog „praćenja“ na društvenim mrežama i objavljivanja fotografija i snimaka kako oni uživaju u koncertu i to svi moraju vidjeti. Ne osuđujem ja spomenute bendove, ne, već govorim o ljudskoj gluposti koja se stvori zbog... pa ljudske gluposti. Vjerujem da ćete me razumjeti u tome kamo ciljam i što pokušavam dočarati. I da ste donekle istog, pa barem i malo sličnog mišljenja kao i ja. No da se vratim na temu ovog odjeljka. Accept nas je počastio odličnim koncertom i pozdravio publiku iz zajednički naklon te napustio pozornicu i prepustio je tehničarima da izvrše pripreme za Judas Priest. Veliki zastor ispisan tekstom i centralno obilježen priestovskim znamenjem se nadvio nad pozornicu i nas, scenografija je zajedno s video zidom iza njihovih leđa postavljena i sve je bilo spremno. Svi smo očekivali taj instrumentalni početak koji označava početak koncerta. I dočekali smo ga, jer vidjevši na mobitelu kako sat pokazuje 21:15 (i pripremivši fotoaparat) čuo sam kao i svi u koncertnom prostoru kako počinje koncert koji je, za mene barem, do kraja svog trajanja postao najbolji koncert kojega sam do sada u životu gledao.

 

 

Kako se preko razglasa mogao čuti Black Sabbath i njihov „War Pigs“ kao uvod, koji je bio presječen na jednom dijelu kako bi ustupio mjesto posebnom uvodu za ovu turneju koncert je počeo. Bend je stupio na pozornicu uz nestanak onog spomenutog zastora i počeo napadati ljude pjesmama koje su se samo redale. Odličan repertoar koji svako malo ima neke izmjene i stvara odličan presjek njihove diskografije i nekih pjesama koje se nisu dugo, pa čak i nikada, čule u izvedbi uživo. Iako su uvrstili u repertoar pjesme s ovogodišnjeg albuma, višestruko hvaljenog i priznatog „Firepower“ albuma (za koji još uvijek nisam napisao recenziju, ali hoću u nadolazećim danima sigurno) ostatak repertoara je vodio publiku kroz sada već daleka minula desetljeća i stvorio putovanje koje nas je odvelo u daleke sedamdesete godine prošlog stoljeća, pa preko osamdesetih došao do samog početka devedesetih. Genijalno putovanje koje je uz kvalitetu zvuka i benda čiji svaki član gospodari svojim instrumentom profesionalno i sa strašću, te Halfordom koji svojim glasom stvara jezu i oduševljenje u isto vrijeme ne može biti loše iskustvo. A tek igra svjetla i kreativnost rasvjete na pozornici, scenografije i video zida koji nam je najavljivao sljedeću pjesmu te kroz svaku posebnu animaciju i prizor upotpunio doživljaj. Ostaje čovjek bez daha, ostaje bez ideje kako u tom trenutku reagirati. Osim, ako ne uhvatite uzde podivljalih emocija i predanosti vizualnom i auditivnom efektu pa krenete u svoj odgovor bendu. Neću vas lagati, ja sam već na Acceptu bio umoran i iscrpljen, obliven znojem i bez daha ali... Ali onda se tu pojavio Judas Priest, bend koji mi je bio iznad sviju od mojih samih početaka i istraživačkih avantura u svijet metala. I jednostavno sam morao dati sve od sebe. Kao i ljudi oko mene, barem oni za koje sam znao da dolaze s naših prostora, jednostavno sam se prepustio i krenuo. Od vriskova i skandiranja, do pokreta i uživanja. Bilo je svega i tu se još jednom dokazalo kako naši ljudi, ljude s ovih već spomenutih prostora imaju toliko srca i predanosti za ono što vole da zasjene svaku publiku na ovom kontinentu. Pa čak i malo šire, pošto bih nas po predanosti i fanatizmu, osjećaju za sav taj doživljaj postavio u sami vrh svjetskih publika. Bilo je genijalno i bilo je sve na mjestu! Nema rasprave! Iako, postoje neki ljudi, na svjetskoj razini, neki dušobrižnici i puristi koji će reći da to nije to... Da to  više nije taj bend i da tu više nema smisla stavljati ime Judas Priest ispred tih ljudi. Zašto? Jer je K. K. Downing nešto rekao sada, nakon sedam godina mirovine u koju je sam htio otići pa sada izgleda malo odvaguje svoju odluku? Ili zbog činjenice da se Glenn Tipton bori s Parkinsonovom bolesti pa ne može nastupati kako je i prije i jer to utječe na njegovo sviranje pa je rekao da odstupa s mjesta gitariste za ovu turneju „jer ne želi kompromitirati status najboljeg heavy metal benda na svijetu“? Pojasnite mi to, molim vas. Kako možete uopće voditi takve rasprave? Bend je tu, ljudi su tu i stvara se. Napravili su najbolji album unazad zadnjih dvadeset i osam godina, ovakav odjek i reakcije na svoje kreacije nisu imali otkada je „Painkiller“ objavljen. Ili je to sve za vas takvog mišljenja nebitno? Ili bi možda malo o tome kako Halford ne može više pjevati? Mislim da bi se razuvjerili samo iz onoga što se jučer moglo čuti. Pa čovjek ima (samo) šezdeset i sedam godina. A ispostavilo se da je i dalje, i da će uvijek biti „Metal God“. Jer je njegova predanost i njegova strast čisti primjer ljubavi prema glazbi i želji da se održi ostavština koja toliko dugo traje. On je tu, on je takav i on to može! Glas je razoran i glas je postojan. Ima pomoć od raznih efekata i trebaju mu isti na nekim dionicama, ali ne zavaravate se. Svi to imaju i svi to koriste jer ne žele uništiti reputaciju benda. Ali to ne umanjuje njegovu kvalitetu i nema tu zamjerki. Bio sam i ostao zadivljen njegovom prizemnošću i jednostavnošću. I ostao sam tog mišljenja još uvijek nakon sinoć, iako je jedina razlika što je moje poštivanje njega i benda općenito još više poraslo. Pored njega s obje strane, novije i mlađe snage, Richie Faulkner i Andy Sneap. Iako Sneap odrađuje većinski ritam dionice, iako ima avanture i u solo udio u pjesmama on to odrađuje odlično i kako treba. Bez pretjerivanja i dostojno zamjene koju radi u bendu. Odabran je od strane samoga benda, isto tako, pa to daje dodatnu potvrdu da imaju vjere u njega da može odraditi svoj zadatak dok se ne sazna kakva je Tiptonova budućnost u nadolazećim godinama. Ali zato je tu isto tako i Faulkner, čovjek koji je 2011. godine zamijenio Downinga i od tada unutar benda ostavio neizbrisivi trag koji ga je postavio kao vodećeg čovjeka trenutno u bendu koji kroči Tiptonovim koracima i svojom tehnikom na nekim dionicama podsjeća na njega što pjesmama ne umanjuje vrijednost, već ih čini značajnijima u našim očima i ušima. Nikakva kopija, već stilom iskaljeni glazbenik koji bendu odlično odgovara i vodi Judas Priest odavno zacrtanim putem velikana. Odlične solo dionice i odličan kontakt s publikom, prisutan je na pozornici i dobivate dojam da je s bendom barem tridesetak godina. A to je bitno za sveopći dojam. Iza njih troje, u pozadini uvijek samozatajan Ian Hill. Čovjek koji je zapravo jedini član benda koji je s bendom sve godine njegova postojanja. Uvijek samozatajan i nikada eksponiran, svojim jednostavnim ali upečatljivim bass dionicama daje kralježnicu i silu bendu. Dok su gitare režeće i reske, moćne i brze, precizne i ubojite te vas ciljaju pravo u glavu, on je u pozadini i u kombinaciji sa Scottom Travisom tvori ritam sekciju koja je jednostavno jedinstveno moćna i skladna te čini bend kompletnim bilo gdje, u studiju ili na pozornici. Scott je s bendom od „Painkiller“ ere, gdje je zamijenio kontroverznog i nedavno preminulog bubnjara Davea Hollanda. Bio je sudionik u Halfordovim projektima devedesetih godina i nastavio s Judas Priestom do danas suradnju koja je izgleda zdrave naravi. Odličan i temeljit bubnjar. Tehnički precizan i upečatljiv, a na trenutke jednostavan no sveopće prisutan. I to vam je Judas Priest. Trebate li još nešto? Nešto više od toga? Ne! Čekaj... Ipak da! A to je popis pjesama u uvid u repertoar s kojim je bend izišao sinoć pred nas:

 

01. Firepower
02. Grinder
03. Sinner
04. The Ripper
05. Lightning Strike
06. Bloodstone
07. Saints In Hell
08. Turbo Lover
09. Prelude (Intro) & Tyrant
10. Night Comes Down
11. Freewheel Burning
12. Guardians (Intro) & Rising From Ruins
13. You've Got Another Thing Comin'
14. Hell Bent For Leather
15. Painkiller
16. Metal Gods
17. Breaking The Law
18. Living After Midnight

 

 

Genijalna izvedba doista izuzetnog repertoara. I kao sami „šećer na kraju“: Glenn Tipton se pojavio na zadnje tri pjesme! Da, da! Jedan i jedini, došao je i skromno pozdravio publiku koja je s toliko ekstazom i urlicima, povicima i ovacijama koje su ganule članove bendova kao i neke ljude meni blizu u publici. I samome mi je bilo prilično drago i bio sam baš sretan, nekako i oduševljen jer je to značajan čin i svaki njegov izlazak na pozornicu je čin prkosa spram bolesti protiv koje se bori. Nakon toga nas je bend pozdravio i obavio putem video zida „da će se sigurno ponovno vratiti“! Poslije toga su se upalila svijetla, publika je oblivena znojem i s radošću na licu napustila prostore koncertne dvorane i sa sigurnošću usjekla ovakav koncert u sjećanja. I to bi vam, ukratko, bilo to. Koncert koji je za mene imao iznimnu važnost i posebnost pošto je u nizu mnogih koncerata ovog benda koje planiram posjetiti. Jer oni to zaslužuju! Svaka moja kapljica znoja, svaki moj vrisak i urlik kako bih pratio njihov performans je bio od srca i osjetio sam to u nutrini. Tako se osjetio sigurno svatko od nas gore prisutnih i vjerujem da će svatko razumjeti moju svaku riječi i malo poetički način izražavanja u trenucima. Jer Judas Priest je bend koji nikada nije bio izvikan. A bio je tu. Nikada nije bio popularan u rasponima nekih svjetskih metal bendova. Ali je uvijek bio to. Nikada nije oko sebe stvarao farse i priče publiciteta radi jer im je manjkalo ideja za rad. Ali su oni još uvijek tu. Zašto? Pa zbog toga što su oni Judas Priest! Sinoć sam bio iznimno umoran. put me izmorio i činjenica da se pripremam za posao dok vam ovo pišem ne umanjuje taj umor uopće. Ali nije me briga. Vidio sam Judas Priest. Na koncertu sam bio sa skupinom ljudi koji su isto kao i ja sa svime što imaju pratili svaki pokret benda i ponovili svaku riječ koja je dolazila od njih. Kombi je bio uspavan na polasku i putu doma, no sjećanja su iznimno odmorna i svježa i mogli bi to ponoviti već večeras. Siguran sam u to. A to se ne može reći za svaki bend, To se ne može reći za sve stvari kojima se bavite u životu i koje volite. Neke umore s vremenom. Ali događaji kao onaj sinoć, koncert koji je uz Judas Priest doveo pred nas i jednako tako legendarni Accept je nezaboravljiv dokaz kvalitete glazbe i ljubavi prema žanru. Obje strane ograde, s jedne strane pozornica dok s druge publika su dali sve od sebe i osjetilo se to, znate? To se vidjelo na licima mlađih, onih srednje dobi i onih starijih i svi su jednostavno uživali. To je poanta svega. Voljeti i uživati u tome što voliš. Ono jučer, ono sinoć... Ono je heavy metal u svojoj najčišćoj, najmoćnijoj, najsjajnijoj i najboljoj formi. I to oni, kao bend, znaju. A mi smo toga svjesni sa stopostotnom sigurnošću. Jedino što nam još ostaje je da odmorimo i udahnem dva puta, posvetimo se obavezama i pripremimo za neki drugi koncert i neki drugi nezaboravni doživljaj. Kombija ima, novaca baš i nema, volje ima na bacanje. I zato ne vidim razloga zašto ne ići na prvi koncert u vašoj blizini za kojega ste sigurni da će imati „ono nešto“ što volite i što trebate. Godina je puna odličnih koncerata i sada se polagano može štedjeti ako se niste istrošili na festivalima... Mislim da vam je dosta, zar ne? Mislim da je i meni dosta i da sam umoran, ali nemam još vremena za odmaranje. Uživajte u glazbi i idite na koncerte koliko god često možete. Ulažite u to, jer to su sjećanja. A takve vam stvari nitko ne može oduzeti...

 

Edi Grubor

Text by:

Edi Grubor

Prati autora

“Rock 'N' Roll is a nuclear blast of reality in a mundane world where no-one is allowed to be magnificent.” - Kim Fowley

Marko Bishop Jadro

Photo by:

Marko Bishop Jadro

Prati autora

Founder, Editor-in-Chief, Photographer
"If you find what you love do it till you die......" - Nikki Sixx

Iva Grošić

Proofread by:

Iva Grošić

Prati autora

Dum spiro, spero

Pročitaj više o temama: judas priest, accept, battle beast, izvještaj, koncert, beč, wien, wiener stadthalle, 28.07.2018.



Kalendar

RI ROCK, 07. - 16.12.2018., Pogon Kulture, Palach, Rijeka

07.12.2018. - petak

RI ROCK, 07. - 16.12.2018., Pogon Kulture, Palach, Rijeka

Rijeka, Pogon Kulture / Palach
35kn/45kn/70kn/90kn

THE DEAD DAISIES,11.12.2018., Boogaloo, Zagreb

11.12.2018. - utorak

THE DEAD DAISIES,11.12.2018., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo
130 kn / 150 kn / 170 kn

KREATOR, 12.12.2018., Gasometer, Beč

12.12.2018. - srijeda

KREATOR, 12.12.2018., Gasometer, Beč

Beč, Gasometer

VINTAGE INDUSTRIAL BAR Slavi 6. rođendan,12.12.'18. – 16.12.'18.

12.12.2018. - srijeda

VINTAGE INDUSTRIAL BAR Slavi 6. rođendan,12.12.'18. – 16.12.'18.

Zagreb, Vintage Industrial Bar

JEREMIAH'S, 13.12.2018., Kset, Zagreb

13.12.2018. - četvrtak

JEREMIAH'S, 13.12.2018., Kset, Zagreb

Zagreb, KSET
30 kn / 40 kn

THE STRANGE - Zagreb, Tvornica Kulture, 13.12.2018.

13.12.2018. - četvrtak

THE STRANGE - Zagreb, Tvornica Kulture, 13.12.2018.

Zagreb, Tvornica Kulture
70 kn

ABBAzia - Zagreb, Metropolis, 15.12.2018.

15.12.2018. - subota

ABBAzia - Zagreb, Metropolis, 15.12.2018.

Zagreb, Metropolis

PIAFF!  THE SHOW - Zagreb, Lisinski, 15.12.2018.

15.12.2018. - subota

PIAFF! THE SHOW - Zagreb, Lisinski, 15.12.2018.

Zagreb, KD Lisinski
200, 250, 300, 330 kn

ZEZ poklanja besplatan koncert, 15.12.2018., KSET

15.12.2018. - subota

ZEZ poklanja besplatan koncert, 15.12.2018., KSET

Zagreb, KSET
Besplatno

VLATKO STEFANOVSKI TRIO, 21.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

21.12.2018. - petak

VLATKO STEFANOVSKI TRIO, 21.12.2018., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
80 kn / 100 kn

Prosinac / 2018

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31 

Must Read

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK