Moram priznati kako nisam tako skoro očekivao novi album, no nakon prošlogodišnje objave o snimanju novih pjesama i to nakon više od polugodišnje šutnje, vrijeme je došlo da se pozabavimo ''novim'' zvukom kakav nam Inquisition donose u svojoj karakterističnoj thrash/black maniri zvuka.
Ukoliko ste pratili njihove objave i novitete u zadnje tri godine onda ste zasigurno upoznati sa njihovim otkazom od strane izdavača Season Of Mist i tada već bukiranih turneja po Europi i Americi. Razlog tome je svojevrsna tužba s kojom se susreo njihov gitarist i pjevač Dagon, nakon čijeg epiloga je (u njegovu korist) dio obožavatelja bendu okreno leđa pri tome ne želeći više ništa novo čuti od njih. Smatram kako je to pogrešno i da glazba govori za sebe, a kao rezultat je grandiozni album sa dvanaest novih pjesama svježeg black metala kakvog se od Inquisitiona i očekivao.
Poznavateljima ovakvog zvuka nije strano kako cijelokupnu glazbu Inquisition, kako u studiju, tako i uživo, čine dvoje glazbenika, maloprije spomenuti gitarist i pjevač Dagon i bubnjar Incubus. Karakterističan pristup sviranja black metala mogu zahvaliti pravilnom slaganju zanimljivih i osebujnih riffova i snažnih razarajućih bubnjeva tvoreći tako zlokobnu ritualnu atmosferu sa samo dva instrumenta. Nepostojanost bass gitare je zamijenjeno mnogim gitarskim riffovima naslaganih jedan na drugi pri čemu svaki pojedini daje naznaku kada počinje, a kada završava pojedini dio u pjesmi. Poznavatelji rada Inquistiona će se složiti kako u svojoj karijeri nisu do sad imali loših izdanja, a s obzirom da aktivno broje i skoro pa trideset godina postojanja, i da sa velikim glazbenim iskustvom teško mogu snimiti nešto što ne valja. Ovaj osmi album je pokazatelj kako se istom instrumentalnom formulacijom mogu snimiti bezbrojne varijante sličnog zvuka koji će uvijek zvučiti svježe.
Gitarist Dagon, koji je inače veliki ljubitelj izvornog zvuka gitare bez prevelikog dodatnog ukrašavanja u studiju, isporučio je zasad najviše sporih, srednje brzih, sumornih i okulnith melodija i rffova nego što ih je ijedan Inqusition album ikad imao na hrpi kao ovdje. ''Black Mass For A Mass Grave'' je sa druge strane jedan konkretan i lako pamtljiv album, kao i ogledni primjer beskompromisnog black metala koji u isti koš trpa anti kršćansku tematiku, sotonizam, ritualnost i astralnu okultnost.
Mjesec dana prije njegova izlaska Inquisition su objavili singl Luciferian Rays za koji su snimili i prigodni video spot u maniri starog Immortala, sa kojim dijele i neke male glazbene sličnosti. Pjesmom dominira precizan i brz razarajući zvuk bubnja konstanog ritma sa blagim prekidima, a sve zaokruženo sa distorziranim maštovitim melodijama i riffovima, i naravno Dagonovim grubim vokalom. Ova pjesma je minorni pokazatelj nekih noviteta s kojima Inquistion do sada nisu eksperimentirali, a to su izdvojene krucijalne gitarske melodije čija je prisutnost u drugačijim oblicima prisutna u svima ostalim pjesmama. Sukladno s time tempo cijelokupnog albuma je srednje brz i daje prostora za lakše upijanje njegova sadržaja.
Iako uvodna pjesma Spirit Of The Black Star podsjeća na stariji zvuk Inquisitiona, sve se okrene u drugom smjeru kako se više približavamo sredini albuma i pjesmama poput My Spirit Shall Join A Constellation Of Swords i Extioncion Of Darkness And Light. Kod gotovo svake sljedeće pjesme vidi se naznaka malo drugačijeg i sporijeg tempa tvoreći atmosferični black metal u obliku maštovitijih višeslojnih gitarskih struktura. Dagonov grubi i reski ''poderani'' glas dodaje na sve to još jedan oblik kultnosti ovakve glazbe i to je konstanta koju Inquisition nikad ne ispušta ili mijenja.
Uz vješto pogođen miks i veoma dobro pogođenu produkciju ovo će izdanje definitivno zaintrigirati svakoga tko baci uho na kompletan novi materijal.
Inquisition su se vratili, a ''Black Mass For A Mass Grave'' je uspješan eksperiment s kojim se postepeno na velika vrata uvodi drugačija forma novo/starih oblika ukletih riffova potrebnih za postizanje vrsnog i pouzdanog black metala.
