Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Četiri jahača Apokalipse su četiri mitske figure i pojavljuju se u Bibliji u šestom poglavlju Ivanovog Otkrivenja. Stihovi opisuju 4 jahača, od kojih svaki predstavlja jedno zlo, i koji će se pojaviti na Zemlji na dan Apokalipse, nagovješćujući smak svijeta.
Dana 24.01.2014. godine, nije bio smak svijeta, niti ga je neki zli protok najavio za taj dan, ali zato su vremenski uvjeti bili blizu onim apokaliptičnim, barem što se tiče onog segmenta padavina te ljudske nemoći spram prirodom.Tog su dana, četiri jahača iz Hrvatske, krenuli na Iced Earth u susjednu nam Sloveniju u Ljubljanu. Netko iz Splita, netko iz Zagreba i Samobora, s jednim ciljem i jasnom vizijom, ispuniti obećanje od prije par mjeseci i popratiti nastup Iced Earth sastava, dva dana za redom, doživjeti ih dva puta u 24 sata. Nakon ekstremno tople zime, najtoplije u posljednjih 150 godina, ako je vjerovati statističkim podacima, priroda je baš taj dan, 24. dan mjeseca siječnja odlučila pokazati svoje pravo lice. Krenuvši iz Splita, u ranim jutarnjim satima, sve je još bilo u redu, sve do prolaska kroz tunel Sv. Rok, gdje su se na izlasku iz tunela pojavile i prve snježne pahulje, koje su što direktno što vjetrom nošene, polako ali sigurno počele se zadržavati na tlu te su počeli i prvi prometni problemi. Naravno da ralice nisu bile spremne, jer zašto bi i bile. Pa mjesec je siječanj! Tko uopće može očekivati snijeg u unutrašnjosti Hrvatske u siječnju? I kada su zimske službe konačno došle k sebi od šoka zvanog snijeg, stigla je informacija da se ceste ne čiste dok snijeg pada! Sasvim logično objašnjenje, čak i očekivano. Uslijed svega toga, posljedica je bila jasna, a to je kašnjenje u dolasku u Zagreb. Ali saga tek kreće, u najboljem opisu te riječi. Snijeg i dalje pada, zimskih službi nema na vidiku, ali mi nastavljamo svoj put prema Ljubljani, na ljetnim gumama, puni elana, s lancima u prtljažniku automobila, zlu ne trebalo, a trebalo je! Prosječne brzine 30 km/h, do Ljubljane nam je trebalo ni manje ni više nego 5 sati. Spomenimo još gubitak lijevog brisača tijekom vožnje i naleta snijega, vožnju bez brisača do prve benzinske postaje, koja se ovom brzinom činila miljama daleko, ali ljubaznošću djelatnika slovenske benzinske postaje, riješen je i taj problem. Konačno, Ljubljana, Kino Šiška, Elm Street, Warbringer, Iced Earth!Kino Šiška, kao što i samo ime kaže, tko bi vjerovao, bivše Kino, sada koncertni prostor koji svojim vanjskim izgledom podsjeća na zagrebački Lisinski. Ako mogu reći, najbolji koncerti prostor u bližoj i široj okolici, u čijem se sklopu nalazi više ugostiteljskih objekata, garderoba, toaleti i prizemlju i na katu, što je i više nego poželjno za ovakvu vrstu priredbi. Koncertni prostor, na dnu kojeg dominira izuzetna pozornica, prostor namijenjen publici, amfiteatar, s vidljivo označenim mini stepenicama, kako ne bi došlo do pada, ozljeđivanja, rubni dijelovi dvorane osvijetljeni diskretnom podnom rasvjetom, s udobnim kino stolicama, koje su bile više nego dobro iskorištene. Prostor ventilacijski uređen vrhunski, prozračno i više nego uredno toplo, i to sve zamislite, bez dima cigareta, jer pušenje u zatvorenom prostoru strogo je zabranjeno i ljudi se toga drže i poštuju propisana pravila, što je za svaku pohvalu.
Vidjevši sve to na samom startu, čak i prije samog početka nastupa bandova, osjećalo se da bi ovo mogla biti zanimljiva večer, koja će samo još više upotpuniti ovu našu mini avanturu. Sada već opušteni i s osmjehom gledajući na dan iza nas, spremni smo za početak World Wild Plagues Tour 2014 Vol 1.Koncert otvaraju simpatični mladići iz daleke Austtralije, sastav Elm Street. Već se u prvim tonovima moglo naslutiti koji su uz glazbeni uzori ovih Australaca. Primjećuje se utjecaj Iron Maidena, Judas Priesta i Manowara. Energičan nastup u trajanju od 30ak minuta, maksimalno iskorišten, uz odličan sound i malo manje dobar light show. Elm Street je privukao publiku svojom energijom, a zadržao je do kraja svojom iskrenom izvedbom. Svaka čast ovoj mladoj ekipi, koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. Nabrijani riffovi dvije gitare, istaknuti bass, te dominantni bubanj, uz vokal koji je parao amfiteatar Kina Šiška i animaciju publike od strane pjevača Ben Batresa, nastup ovog banda mnogi će pamtiti po energiji koju je Elm Street uspješno prenio na sve zainteresirane i one koji koji su to tek postali.Nakon kratke pauze, na pozornicu, uz rečenicu ''We are Warbringer from Los Angeles Calofirnia...'', i show je mogao započeti. Imao sam čast gledati Warbringer na festivalskoj pozornici, i sada u svojstvu predgrupe. Thrash / heavy kvintet, predvođen odličnim vokalom John Kevillom, energično i bez kompromisa odradio je svoj nastup. Uz konstantnu animaciju publike, banganje, zanimljivo poziranje za oveći broj fotografa u photo pitu, Warbringer definitivno zaslužuje headlinersku turneju, nešto poput onoga kada su bili gosti u zagrebačkom Željezničaru, 2011. godine, kada im je osječki War-Head bio predgrupa. Bio je to jedan od onih nastupa zbog čega volimo thrash metal i zbog čega ćemo se uvijek rado vraćati na Warbringer koncerte. Tema rata i pokvarene demokracije koja uništava malog čovjeka, očito je vrlo popularna tematika među bandovima. Zanimljivo da i publika to prihvaća, jer Warbringer je nastupio pred zavidnim brojem ljudi, te su naišli na glasno odobravanje, što vokalne pripomoći i sudjelovanja u više circle pitova koji su nastajali i spontano i na traženje pjevača laganim kružnim pokretom ruke.Nakon pauze od 30 minuta, dvorana Kina Šiška već je bila ugodno popunjena, po mojoj procjeni, ukupna se brojka posjetitelja zaustavila na nekih 700. Svijetla se gase, za bubnjem sa pojavljuje Jon Dette, koji je do sada svirao s Slayer i Testament, uzdiže se iznad bubnja, pozdravlja publiku i Iced Earth koncert može početi.
Ono što se odmah dalo primjetiti jest da je Iced Earth imao slabiji razglas od svojih predhodnika. Slabiji u smislu da je instrumenti bili dominantni u odnosu na izuzetni vokal Stu Blocka. Iz kojeg razloga, ne znam, ali možemo samo nagađati. Ili je Stu već umoran i glasnice su pomalo istrošene od konstantnih dan za danom nastupa, ili je Jon Schafferov ego toliko velik, te na želi da Stu svojim vokalom zasjeni njegovo gitarističko umijeće. Šteta, jer u bandu kao što je Iced Earth, ima mjesta da obojica istovremeno pokažu ono što najbolje znaju. Što se s vremenom, kao je koncert odmicao, pokazalo točnim. Zanimljiva je ta kemija koja vlada između Jona i Stua. Stu se u više navrata pogledom obraćao Jonu, koji ga je podržavao kimanjem glave, stiskom šake, ili samo pogledom. Zahvaljivao mu se Stu tako u dva navrata, prvi put u najavi pjesme s novog albuma, pjesme koju je Jon napisao za svog pokojnog djeda, pod nazivom, If I Could See You, u kojoj se i sam Stu pronašao, jer je prije nekoliko mjeseci izgubio majku. Drugi put mu se zahvalio u najavi svima znanog hita Watching Over Me, o kojoj na treba posebno trošiti riječi, niti podsjećati na nastanak iste. Bio je to koncert isključivo posvećen novom albumu, dominirale su pjesme s Plagues Of Babylon albuma, uz poneka iznenađenja u set listi. Naime, publika je ostala uskraćena za Iced Earth pjesmu, koja je inače standardni dio repertoara na njihovim nastupima. Bili smo svjedoci popriličnog broja pjesama sa Something Wicked koncepta, kojega Schaffer još uvijek gaji i neka samo nastavi. Poznato je da je veći dio pjesama s posljednjeg albuma napisano upravo na tom, Something Wicked konceptu, dok su ostale stvari zasebnog karaktera. Stvari poput već navedene, If I Could See You. Našlo se tu mjesta i za pjesmu Dystopia, s istoimenog albuma predhodnika, Blessed Are You, V, Venegeace Is Mine, zatim mračne stvari Cthulhu, kao i proročanske The End? Sve u svemu, Stu je još jednom pokazao da je pravi izbor za Iced Earh pjevača, jer sa Schaffferom je ugodno dijeliti pozornicu, ali isto tako je i velika odgovornost. Ipak je Schaffer jedan od najcijenjenijh autora današnjice i usudio bih se reći posljednji veliki autor metal balada! Stu uživa njegovi povjerenje iz razloga jer je jedan od rijetkih pjevača koji je u stanju prenijeti emocije, tuđe emociije, do publike i dobiti reakciju kakvu Schaffer očekuje, ma koliko god njegovo lice bilo kameno i pogled odsutan.Nezahvalno je raditi usporedbe, ali na Stu Blocku bila je velika odgovornost kada je odlučio postati Iced Earth pjevač. Nije bilo lako zamijeniti Matt Barlowa, i Stu je napravio upravo to! Nije ga zamijenio, nego je nastavio njegovim putem kojim hrabro korača. Ima potporu publike, ima dobre pjesme, interpretacija i interakcija s publikom mu je jača strana, izuzetno je ritmičan i pokretan na pozornici, koketan, dobije ono što traži i uzvraća višestruko. Iako se ne mogu oteti dojmu da još uvijek nije dovoljno opušten. Ili mu nije dozvoljeno da bude takav kakav bi mogao biti, a već sada je frontman kakvog publika voli i cijeni.Povratak u Zagreb, uslijedio je u poprilično boljim vremenskim uvjetima, apokaliptični uvjeti su nestali, ostala je samo ledena zemlja i misli na zagrebački koncert.
Uoči nastupa u Pogonu Jedinstvo, vaša vjerna ekipa imala je čast i zadovoljstvo odraditi i intervju s Shafferom, poprilično hladnim i teškim likom za razgovor, ukoliko mu tema ne odgovara. Uspio se par puta i nasmijati, teme je mijenjao kako je njemu odgovaralo, nametao je i postavljao svoja pravila igre, ali zbog toga ga i cijenimo. Od obećanih 5 minuta za intervju, dobili smo čak duplo više na što smo i više nego ponosni.U hladnom Zagrebu, ispred Jedinstva, ekipa se počela polako skupljati već u ranim popodnevnim satima. Ni led ni snijeg ni hladnoća, ništa nije moglo spriječiti horde ljudi da dođi iz svih krajeva Hrvatske na ovaj koncert. Uspoređujući posjećenost večer prije i večeras, s obzirom na prostor i uvjete, po slobodnoj procjeni mogu ustvrditi da je zagrebački koncert bio posjećeniji od ljubljanskoga. Elm Street je i ovdje stekao nove poklonike, sasvim zasluženo, jer vidjevši ih i sada, sa sigurnošću tvrdim da rade s veseljem i da uživaju u svakoj minuti svog nastupa. Isto tako vrijedi i za kalifornijski Warbringer, koji je i ovdje napravio paklenu atmosferu, uz mnoštvo circle pitova. Nastupi ova dva banda u Ljubljani i Zagrebu bili su različiti u tolikoj mjeri koliko je različita i publika. Naši su sjeverni susjedi poslovično hladniji od nas, te se to odrazilo i na prijem kod ova dva banda.Headlinerki nastup, bio je u potpunosti drugačiji. Jedino što je bilo isto, to su problemi sa zvukom. Dva dana za redom, isti ''problem''. Previše glasan band u odnosu na pjevača, kojega se u prvoj polovici dvorane gotovo da i nije moglo čuti. Oni koji nisu upoznati s novim albumom, zasigurno su imali velikih poteškoća.

Drugačiji je bio i odnos banda prema publici, intimniji od ljubljanskoga. Stu Block je u više navrata pozdravio publiku na hrvatskom jeziku. Rekao je da je tek počeo učiti hrvatski, da, učiti hrvatski jezik! Naučio je Bok, Dobra večer, Hvala, Hrvatska. Razlog u tome leži u činjenici da cijenjena supruga, gospođa Block, vuče korijene iz Hrvatske. Stu ih do sada nije imao priliku upoznati, i shvativši da će uskoro nastupati u domovini svoje supruge, organizirao je da se dio te rodbine okupi upravo na večerašnjem koncertu, kao njegovi specijalni gosti. Tijekom koncerta u više je navrata pozdravio i zahvalio se svojoj obitelji iz Hrvatske. Tako da smo ni krivi ni dužni, dobili još jednog hrvatskog zeta u svijetu metala. Kako je reagirala sredovječna rodbina na Stuuov nastup i posao, da li su znali s čim se bavi, kojom glazbom se bavi, na žalost, redakcija nije dobila informacija takvog tipa.Ali publika je dobila obećanje da će se Iced Earth vratiti!Kuga se širi dalje po susjednim državama, na redu je Sarajevo, uskoro zatim i Beograd, dok je vaša ekipa umorna, sretna i zadovoljna stigla svojim domovima.