Subjektivno, smatram da se sve komotno može objediniti pod jednim imenom, ali ponekad je dobro dodati taj nezahvalni prefiks kako bi još više suzili ionako uzak izbor metalne publike. U skladu s time dobivamo bendove sa malim brojem poklonika, pa tako i sa rijetkim koncertnim nastupima, kao i u početku manjom, ali kolekcinarski vrijednom tiražom nosača zvuka.
Iz Rusije nam dolazi ne tako novi black metal dvojac pod nazivom Grima koji svira određenu varijantu amosferičnog black metala kojeg lako možemo pospremiti u kombinaciju i sa nekim drugim podžanrovima metala.
Iza imena Grima krije se dvojac, točnije braća blizanci Sysoev skriveni pod pseudonimima Morbius i Vilhelm, svaki zaslužan za svoje instrumentalne dijelove albuma uz naravno vokalni dio koji odrađuje isključivo Vilhelm. Spomenutom dvojcu ovo nije prvi izlet u metal glazbu, a svoju su reputaciju u matičnoj Rusiji stekli kroz bendove Ultar, a nešto kasnije i Second To Sun. Oba benda imaju sitne poveznice sa black metalom i već je tu vidljiv široki glazbeni svjetonazor ovo dvoje glazbenika. Od osnutka Grime 2014. godine ovaj radoholičarski dvojac izbacili su pod tim imenom četiri studijska izdanja, uključujući i ovo aktualno ''Rotten Garden'', od kojih je svako odlazilo na reizdavanje zbog male tiraže i brze rasprodanosti istog. To nam može odati da se ovdje radi o kvalitetnom materijalu, no isto tako radi male tiraže od svega nekoliko stotina primjeraka nije rijetkost da se sve rasproda neovisno o možda upitnoj kvaliteti.
Odmah je dobro napomenuti kako je ovo jedno veoma šablonsko izdanje koje prate određene zacrtane smjernice, pa tako ovdje imamo donekle dugačke pjesme i kratku jednu instrumentalnu skladbu na sredini albuma, a sve začinjeno sa folk elementima kao dodatnim završnim detaljem kako bi se stavila oznaka geološke pozicije države. S obzirom kako Grima dolaze iz centralnog Sibira, glazba im veoma živopisno dočarava i opisuje mračnu sibirsku zimu, hladnoću i beskrajne krajolike uz paganski folklor. ''Rotten Garden'' zadržava sličnu produkcijsku podlogu kao i svoj prethonik ''Will Of The Primordial'' uz neke nove sitne atmosferične detalje, što u globalu sadrži sve što se očekuje od ovog podžanra. Sve pjesme obiluju veoma pitkim sadržajem srednjeg tempa gdje se naglasak stavlja na repetitvne gitarske riffove ukrašene sa jednostavnim klavijaturnim melodijama. Obično te klavijaturne dionice glume poneki ambijentalni prikaz, poput hukanja sove, i ubacuju imitacije arhaičnih instrumenata tipičnih za ruski folklor srednjeg i dalekog istoka. Ono što je isto tako upečatljivo je pjevanje na ruskom jeziku, a iako su naslovi na engleskom jeziku, tekstovi su veoma inspirativni sa tematikom nezaobilaznog paganizma i štovanja prirode. Ne može se reći da im je kreativnost jača strana, ali zato im je scenski imidž upečatljiv i prepoznatljiv, pa su zasad umjesto corpse painta odabrali maske sa uzorcima kore drvetea, te s njima dobili iskrivljenu facijalnu ekspresiju. Nekima će ovo izgledati pomalo smiješno, no mora im se priznati na svojevrsnoj originalnosti i ulaganju u scenski imidž povezan sa glazbenom tematikom.
Sama glazba, kako smo i gore napisali, sadržava krucijalne black metal elemente sa kriještećim razgovjetim growl vokalima i raznolikim gitarskim dionicama, gdje osim neizbježnih tremolo riffova, imamo i solidne prijelaze i melodije, pa čak i jednostavne solo dionice, sa čime se definitivno razbila konvencionalna koncepcija. Osim toga, melankolične gitarske strukture pogađaju svoju bit i cijelokupno izdanje je skladni skup paganske atmosfere okovane depresivnom hladnom sibirskom zimom. Instrumentalni detalji pobacani su unutar svih pjesama na strateškim mjestima što itekako produljuje iskustvo preslušavanja.
Mislim da je nepotrebno pjesme posebno izdvajati jer ovdje ne postoji jedinstveni favoriti, a premijerno prikazana stvar Cedar And Owls može vam dovoljno dočarati što možete očekivati.
Grima sa svojom varijantom atmosferičnog black metala i nakon četiri studijska izdanja imaju puno inspirativnih ideja. ''Rotten Garden'' lako možemo etiketirati kao remek djelo i to prvenstveno zato jer je ovo definitvno za probranu publiku bez naznaka i tendecija njezina širenja.
Mišljenja sam da tako i ostane jer bi se u protivnom lako izgubila prepoznatljivost i originalnost što bi zasigurno negativno utjecalo na buduće albume.
