Kolumne

Glazbenici ubojice

Neki su bili psihotični manijaci, neki su - navodno - djelovali u samoobrani, neki su skrivili prometne nesreće sa smrtnom posljedicom... Zajednička im je činjenica da su se bavili glazbom i da je njihovo djelovanje (na ovaj ili onaj način) prouzročilo nečiju smrt. A radilo se o afirmiranim i manje afirmiranim protagonistima žanrovski raznovrsnih i šarolikih scena - od black metala, preko hip hopa, do domaćih 'zabavnjaka'...

Objavljeno: 29.11.2017. 09:00

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Glazbenici ubojice
U pauzi između rasprava o tome je li bolji thrash bubnjar Lombardo ili možda pokojni majstor Gar, koji je imao i jazz fusion background, iščekivanja novih albuma (pre)cijenjenih izvođača poput (jednom davno)* jednog metal kolektiva koji se jednom davno preselio iz Los Angelesa u San Francisco, ili možda jednog superstarog kanadskog poete; zatim čineći nužne stanke između preslušavanja grupa poput bahrainske progressive rock družine Osiris ili urugvajsko-latvijske fusion skupine s blagim utjecajima Canterburyja, Westminstera ili čega već, pod nazivom Karalis Carmesi (pogodite koja od dvije zapravo ne postoji), pa i žaleći što sam propustio obilježiti važne obljetnice značajnih albuma u rasponu od Dylanovog ''Blonde on Blonde'' i ''Aftermatha'' The Rolling Stonesa do ''Out of Time'' grupe R.E.M., pristižu mi i malo morbidnije i mračnije, iako – na bizaran način – i zabavne misli. Ovisno o tome koliko cinizma i gorčine obitava u mojoj malenkosti u pojedinom momentu. Glazbenici ubojice. Zabavno jer… Kako se drugačije baviti Vargom Vikernesom, Ivicom Čuljkom, Philom Spectorom i Alfonsom Vučerom u istom tekstu? Bolje i to nego razbijati glavu nad ekonomski liberalnom – formalno socijaldemokratskom - partijom koja se reklamira kao jedina relevantna obrana od (uglavnom imaginarnog) permanentno prijetećeg fašizma. Ili pak nad navodno desno orijentiranom eurokratskom strankom koja je došla tu gdje jest primarno na krilima širenja straha od ''komunjara'', od kojih je jedan, koji je, naravno, u međuvremenu promijenio šinjel, prekaljena i dugogodišnja siva eminencija upravo te iste zajednice.
 
Posebnu kategoriju mogli bi činiti i muzičari koji su bili žrtve ubojstva, ali ima ih previše i tek ću ukratko spomenuti najznačajnije među tim nesretnicima. Neki su očito bili žrtve poremećenih umova, neki zavisti ili osvete, a neki su bili politički aktivni. Neki su nastradali u samoobrani, a okolnosti pogibije nekih zapravo još nisu do kraja razjašnjene. Neki su jednostavno prakticirali pogrešan životni stil, usudit ću se konstatirati. Kronološki navedeno po godinama smrti, neki od najpoznatijih ubijenih pop, rock, soul i rap glazbenika i glazbenica: soul ikona Sam Cooke, ubijen 1964.; čileanski svestrani umjetnik i ljevičarski politički aktivist Victor Jara, ubijen uslijed vojnog udara u svojoj domovini 1973.; originalni bubnjar grupe Booker T. & the M.G. 's Al Jackson Jr. (1975.); veliki John Lennon kojega je 1980. ustrijelio psihotični Mark David Chapman; Felix Pappalardi iz grupe Mountain (1983.); legendarni Marvin Gaye (1984.); Peter Tosh, 'prvi do Marleyja' u svijetu reggaea, ubijen tijekom provale u kuću (1987.); tragični genijalac na basu Jaco Pastorius koji je 1987. u alkoholiziranom stanju naletio na preteške ruke vlasnika jednog kluba u Floridi; Euronymous iz Mayhema (1993.); Selena Quintanilla (1995.); legendarni rapperi Tupac Shakur i Notorious B.I.G., upucani 1996., odnosno 1997.; Dimebag Darrell kojega je 2004. na pozornici likvidirao Nathan Gale, sumanuti fan Pantere…
 
Zanimljivo je da je mitskog blues pjevača i gitarista Roberta Johnsona 1938. godine otrovao ljubomorni muž žene koju je pokušao zavesti, ako nam je vjerovati nikada stopostotno potvrđenoj teoriji. Gayea je u svađi ubio vlastiti otac, a Cookea, Pappalardija i Jacksona su, svakoga na svoj način, glave došle – žene. Pappalardija je ubila supruga Gail, koja je i sama bila umjetnica; napisala je tekstove za mnoge pjesme Mountaina, ali pridonijela je i nekim skladbama Creama, primjerice klasiku ''Strange Brew''. Preminula je 2013. U službenoj verziji još je uvijek praktički implicirano da je kantautor Elliott Smith 2003. počinio samoubojstvo, ali ja sam skloniji vjerovati da je i njega nakon svađe dokrajčila žena, njegova tadašnja djevojka Jennifer Chiba. Ispočetka je mnogo dokaza upućivalo na ubojstvo, ali vlasti su prestale istraživati slučaj i, što bi ovdašnji seljaci rekli, pojeo vuk magare. Nadalje, u prometnim nesrećama koje su izazvale druge osobe poginuli su Marc Bolan (1977.) i Keith Godchaux iz Grateful Deada (1980.), ali to ne može biti punopravan dio ove priče. Kao ni razne sumanute i maloumne teorije zavjere, vezane uz izvođače u rasponu od Hendrixa do Cobaina. Možda bi trebalo navesti i bizaran slučaj mlade kanadske kantautorice Taylor Mitchell koju je u listopadu 2009. napao i smrtno ozlijedio čopor kojota! Imala je samo devetnaest godina i jedan album iza sebe, a napad se dogodio u provinciji Nova Scotia. Eto, neke su muzičare i životinje stajale života...
 
 
Što se tiče ubojica, također je diskutabilno uvrštavanje Keitha Moona i Vincea Neila u navedenu kategoriju. Zato ih navodim samo uvjetno, cum grano salis. Prvi, mahnit kakav je već bio, upadao je u razne kaotične situacije, stoga nije ni čudo da se u siječnju 1970. našao na meti razjarenih posjetitelja jednog kluba u Hertfordshireu, koji nisu bili baš najzadovoljniji njegovim statusom bogate rock zvijezde, razmetanjem skupim pićima i Bentleyjem… Okružili su njegov Bentley kada je pokušao otići, a njegov prijatelj i vozač Neil Boland napustio je auto u namjeri da se suoči s neugodnim skinheadsima. Pijani Moon nije primijetio da se Boland nalazi na putanji automobila te ga je pregazio. Nakon šest tjedana događaj je proglašen nenamjernom nesrećom. Dokazano je da Moon i ostali putnici u vozilu nisu mogli vidjeti Bolanda. Bubnjar grupe The Who ipak je proglašen krivim za vožnju u pijanom stanju bez vozačke dozvole. Nesretni događaj ga je opterećivao sve do prerane smrti 1978. godine. Tadašnji pjevač grupe Mötley Crüe vozio je prijatelja (?) Nicholasa Dingleyja – Razzlea (inače Britanca), bubnjara finskog glam metal/hard rock sastava Hanoi Rocks, u prodavaonicu alkoholnih pića – na tulumu je ponestalo piva – pa se pod utjecajem alkohola zabio u drugo vozilo. Bilo je to u Kaliforniji u prosincu 1984. Razzle je ubrzo potom preminuo od posljedica sudara, a putnice u drugom vozilu su ozbiljno ozlijeđene. Neil se izvukao s trideset dana zatvora, dobrotvornim radom, novčanom kaznom i pet godina uvjetne zatvorske kazne.
 
Bez namjere da previše moraliziram i da relativiziram Razzleov neodgovoran čin samog ulaska u auto s evidentno pijanom osobom, jasno je da Neil ne bi prošao s ovako blagom kaznom da tada već nije bio poprilično afirmirana rock zvijezda sa statusom i novcem. Nikada nije uputio nikakvu ispriku Razzleovoj obitelji, a karijera Hanoi Rocksa ubrzo je propala; od ove se tragedije zapravo nikada nisu oporavili. U osnovi podcijenjen i razmjerno utjecajan glam sastav ponovno se okupio tek u 21. stoljeću s poprilično skromnim rezultatima. Što se tiče Neila i njegove grupe, riječ je o precijenjenom sastavu koji bi uživo uglavnom zakazao te koji je imao tek nekoliko solidnih i vrlo dobrih uradaka. Ne može se sve opravdati 'rock'n'roll lifestyleom'. Neću ići toliko daleko da se složim s Dee Sniderom iz Twisted Sister, koji tvrdi da je Neil najobičniji ubojica, ali definitivno se (ljudski) nije iskazao u slučaju o kojemu ovdje pišem. Kasnije mu se dogodila tragedija kada je njegova četverogodišnja kći Skylar 1995. preminula od karcinoma. Imamo i mi svoje pandane. Aki Rahimovski se izvukao, iako je bio alkoholiziran kada je 2004. automobilom usmrtio pješaka u Zagrebu. Olakotne okolnosti evidentno su predstavljale činjenice da je i pješak bio pod znatnim utjecajem alkohola i da je bio podosta udaljen od pješačkog prijelaza. Također, javna rasvjeta nije radila te noći. Krunoslav Kićo Slabinac usmrtio je pijanog pješaka kod Feričanaca. Bio je trijezan i jasno je da on od svih navedenih ''cestovnih ubojica'' ipak ima najmanje toga na duši.
 
 
''Prava ubojstva'' od strane nekog glazbenika vjerojatno će prvo asocirati čitatelje ovog portala na norveške black metal muzičare. Ne bi ni bili u krivu. Toliko je toga napisano o ubojstvu prethodno spomenutog Euronymousa (Øysteina  Aarsetha) od strane Varga Vikernesa u kolovozu 1993. Ovdje mogu samo ponoviti činjenice koje su dobro poznate većini metalaca. Tadašnji gitarist Mayhema i spiritus movens Burzuma (i basist Mayhema) već su neko vrijeme osjećali uzajamni animozitet i u sve većoj mjeri promatrali svoj odnos kroz vizuru kompetitivnosti. Vargova službena verzija i dalje glasi da ga je Euronymous ionako namjeravao likvidirati i da je zapravo bila riječ o nekoj varijanti samoobrane. Da… Kako god bilo, radilo se o želji za senzacionalnim, šokantnim, krvavim i doslovno ubitačnim statementom ili o 'običnom' sukobu oko financija, Vikernes je Aarsetha ubo nožem 23 puta. Dobio je maksimalnu kaznu za ubojstvo u norveškom zakonodavstvu, to jest 21 godinu. Snorre Ruch iz grupe Thorns kažnjen je s osam godina za suučesništvo. Vikernesove bas dionice nisu uklonjene s ''De Mysteriis Dom Sathanas'', prvog LP-a Mayhema, objavljenog '94. Ubojica je uvjetno pušten na slobodu 2009., sada živi u Francuskoj, njegov projekt Burzum je cijelo vrijeme diskografski aktivan, a Varg je jedan od najistaknutijih metal glazbenika u Europi koji otvoreno zagovara nacionalističke ideje.
 
 
Faust, pravim imenom Bård Guldvik Eithun, bubnjar Emperora, u kolovozu 1992. nožem je nasmrt izbo homoseksualca Magnea Andreassena u šumi izvan Lillehammera. Eithun je tvrdio da mu se Andreassen nabacivao, a svoj je čin objasnio i ogromnom količinom bijesa, frustracija i negativne energije koju je u sebi imao tada, kao osamnaestogodišnjak. Dakle, nikakvim ideološkim ekstremizmom ili sotonizmom. Policija ispočetka nije imala sumnjivca, ali pošto je Faust nekima dao do znanja što se dogodilo, uhićen je ubrzo nakon što je Vikernes ubio Aarsetha. I poslije dovršetka snimanja ''In the Nightside Eclipse'', prvog albuma Emperora. 1994. je kažnjen s mizernih 14 godina zatvora,  a već 2003. je pušten. Ovom prilikom možemo ovlaš spomenuti i druge stranputice skandinavskih metalaca (palež crkvi, navodni napad sjekirom Nattramna iz švedskog sastava Silencer na petogodišnju djevojčicu, Gaahlovo nasilno ponašanje itd.).
 
 
Što se tiče slučaja Randyja Blythea, pjevača američkog metal kolektiva Lamb of God, teško je biti jako pametan. Na praškom koncertu u svibnju 2010. 19-godišnji fan po imenu Daniel Nosek skočio je na pozornicu, a Blythe ga je snažno i grubo odgurnuo. Nosek je pao s bine nazad u prostor u kojemu su bili ostali fanovi, zadobio teške ozljede glave, pao u komu i preminuo nekoliko tjedana kasnije. Američko Ministarstvo pravosuđa je, kao vrlo često u takvim slučajevima, potpuno ignoriralo zahtjeve čeških vlasti za suradnjom na slučaju. Blythe je ipak uhićen kada je ponovno stupio na češko tlo u lipnju 2012. Prijetila mu je kazna za ubojstvo iz nehata i odbijeno mu je puštanje uz jamčevinu. On je, naravno, tvrdio da nije bio svjestan činjenice da je Nosek preminuo, da izražava kajanje, da se ionako ne sjeća najbolje svih detalja sa svirke i sl. Nakon suđenja 2013. potpuno je oslobođen optužbi, uz zapravo nepotrebnu konstataciju da ipak snosi svojevrsnu moralnu odgovornost za Nosekovu smrt. Obitelj ionako nije smatrala pjevača grupe iz Virginije jedinim krivcem (upirali su prstom i u organizatore, jasno), ali moje osobno mišljenje, koliko god možda bilo nepopularno u nekim krugovima, i uvažavajući činjenicu da, naravno, nisam osobno prisustvovao gaži, glasi da je Blythe ipak trebao neko vrijeme boraviti iza rešetaka.
 
Da, prirodno, metal koncerti su takvi, ljudi se popnu na stage, skaču, luduju, izvode stage-diving itd. Ništa od toga nije bio razlog da Blythe, inače osoba s poprilično kratkim fitiljem, ako je vjerovati nekim informacijama, grubo odgurne fana s izvjesne visine na tvrdu podlogu. Tako da padne na glavu. Toga je Randy valjda trebao biti svjestan. Na tom mjestu nije bilo headbangera koji bi mogli prihvatiti Noseka, utvrđeno je (protivno nekim tvrdnjama obrane) da mu je to bio prvi put da se popeo na stage tijekom svirke, nije pokazivao znakove agresivnosti i vjerojatno bi za nekoliko sekundi i sam skočio u ruke ostalih posjetitelja koncerta. Naletio je baš u trenutku kad je Blythe bio dovoljno iziritiran i, da budemo do kraja otvoreni, bahat i neodgovoran. Status, veze i novac valjda rješavaju sve… Kao i, budimo normalni, gola činjenica da se radilo o američkom državljaninu u običnoj Češkoj koju članovi skupine Lamb of God vjerojatno ne bi znali pronaći na geografskoj karti.
 
 
Rapperi su posebna kategorija. S obzirom na to da se ovaj portal ne bavi posebno hip hopom, kao i imajući u vidu činjenicu da postoji popriličan broj – uglavnom slabije poznatih u širim krugovima - rap izvođača koji su na ovaj ili onaj način bili odgovorni za nečiju smrt (hm, tko bi rekao?), samo ću nasumično navesti neka od njihovih imena, tj. umjetničkih imena, bez posebnog objašnjavanja okolnosti koje su ih dovele u ovu storiju: Gucci Mane, Cassidy, C-Murder, Big Lurch, Cool C, G. Dep, X-Raided, Rosco P. Coldchain, J-Dee, Mac Minister… Koga ovi tipovi podrobnije zanimaju, neka slobodno dalje istražuje njihove slučajeve, uglavnom ipak poprilično očekivane, ukalupljene i predvidljive. True gangstaz, eto.
 
Tu je i Charles Manson, koji je većem dijelu javnosti ipak najpoznatiji 'samo' po činjenici da je predvodio sektu, zajednicu, kako god hoćete, poznatu kao Manson Family, čije je pojedine članove potaknuo na nekoliko ubojstava, čija je najpoznatija žrtva svakako bila Sharon Tate, mlada glumica i trudna supruga slavnog redatelja Romana Polanskog. Mansonovo ludilo imalo je popriličan broj zanimljivih elemenata, a najpoznatija 'teorija' (ako se može tako nazvati) definitivno mu je bio koncept tzv. 'Helter Skeltera', bizarna ideja o nadolazećem apokaliptičnom međurasnom ratu čiji bi početak samo ubrzala ubojstva počinjena od strane članova njegove zajednice. Kombinirana i pomaknuta interpretacija tekstova pojedinih pjesama The Beatlesa – ponajviše, naravno, skladbe ''Helter Skelter'' – i Ivanove Apokalipse, tj. Otkrivenja s kraja Novog zavjeta, upućivala je na neke sasvim poremećene zaključke. U svakom slučaju, Manson je bio nezadovoljan činjenicom da mu glazbeni producent Terry Melcher, inače sin slavne Doris Day, nije želio omogućiti potpisivanje diskografskog ugovora, pa je naredio članovima 'obitelji' (Texu Watsonu, Susan Atkins, Lindi Kasabian i Patriciji Krenwinkel) da odu u kuću u Los Angelesu u kojoj je navedeni producent prethodno stanovao i da pobiju sve koji se tamo nađu. Novi vlasnici bili su Polanski i Tate. Manson se osobno već prethodno susreo s potonjom. Mansonovi sljedbenici su u noći s 8. na 9. kolovoza 1969. ubili Sharon, troje njezinih prijatelja i slučajnog posjetitelja. Gospodar kvazi-komune potaknuo je i ubojstva Garyja Hinmana u srpnju '69. i bračnog para LaBianca dan poslije ubojstva S. Tate i ostalih. Manson je dobio veliki publicitet i s vremenom postao kultna ličnost. Nije ni čudo da je izvjesni Brian Hugh Warner dvadesetak godina poslije uzeo pseudonim (i nazvao svoju grupu) po kombinaciji dvije američke pop-kulturne ikone, od kojih je jedna skrivala mračnu stranu ispod blještavila i glamura, a druga je tu makabričnu i nasilnu stranu otvoreno slavila i pokazivala u krvavim i razuzdanim orgijama.
 
 
I Ronald Hughes, odvjetnik Leslie van Houten, jedne od Mansonovih sljedbenica, naknadno je (1970.) nastradao tijekom suđenja družini jer nije htio pristati na potpunu ekskulpaciju samog vođe. U svakom slučaju, zašto se Manson spominje u ovom članku? I on je bio glazbenik. Nije se izdvajao kvalitetom, ali objavljeno je podosta njegovih albuma, primjerice ''Lie: The Love and Terror Cult'' (1970.), ''Poor Old Prisoner Boy: The 55th Anniversary Album'' (1989.), ''One Mind'' (2005.) itd. Većina materijala je, naravno, snimljena u zatvoru; karizmatik i manijak osuđen je na doživotnu robiju. Posjedovao je određen talent, a neki su izvođači obrađivali pojedine njegove stvari, primjerice Guns'n'Roses i besramni G.G. Allin. U njegovoj glazbi uglavnom su sadržani elementi folka i psihodelije, a načinio je i podosta spoken word uradaka u kojima njegova ekscentrična poezija još više dolazi do izražaja. 'The Manson Family' je, primjerice, snimila i ''The Family Jams'' (snimljen 1970., objelodanjen 1997.), album skladbi svojega lidera, u čijem snimanju on osobno nije sudjelovao. Dennis Wilson iz The Beach Boysa inicijalno je bio fasciniran Mansonovim muzičkim, tj. skladateljskim talentom. Šarmantni psihopat Manson nikada nije osobno ubio niti jednu žrtvu. Sva ubojstva počinili su sljedbenici. Treba navesti i shizofreničara Jima Gordona, bubnjara Claptonove supergrupe Derek and the Dominos, koji je u roli traženog i kvalitetnog session muzičara surađivao s raznim imenima, u rasponu od Georgea Harrisona do Franka Zappe. Gordon je 1983. u naletu bijesa ubio vlastitu majku. Još uvijek je u zatvoru.
 
 
Preostala četiri umorstva počinjena od strane značajnih muzičara navest ću kronološki. Joe Meek bio je veoma značajan producent i skladatelj (eksperimentalnog) popa u Velikoj Britaniji ranih šezdesetih godina. Zapravo nije svirao niti jedan glazbeni instrument i nije znao čitati note, ali ipak je kreirao klasični singl grupe The Tornados, pjesmu ''Telstar'' iz 1962. godine. Isključivo u ulozi producenta zaslužan je i za uspjeh hitova poput ''Johnny Remember Me'' iz 1961. u izvedbi Johnnyja Leytona, još jedne britanske zv(i)jezd(ic)e iz razdoblja prije Fab Four; zatim ''Have I the Right?'' The Honeycombsa iz 1964., Heinzovu ''Just Like Eddie'' iz 1963. i dr. Upravo je svom drugu Heinzu Burtu, bivšem članu Tornadosa i kratkotrajnoj solo zvijezdi, Meek otuđio sačmaricu kojom je 1967. ubio svoju stanodavku Violet Shenton. Zatim je presudio i sebi. Joe je Meek kao producent rabio neke revolucionarne tehnike i u znatnom broju stvari bio podosta ispred svog vremena. Bio je homoseksualac i osjećao je pritisak zbog toga u ono, još uvijek konzervativno doba. Bio je i paranoičan; uvjeren da mu Decca Records konstantno krade ideje. Pa napadi bijesa i depresije, uzimanje droga… Njegov EP s grupom The Blue Men pod nazivom ''I Hear a New World'' iz 1960. tek je 1991. objavljen kao puni album. Riječ je, za prijelaz pedesetih u šezdesete, o inovativnom korištenju elektroničkih zvukova. Iskreno, ploča sadrži i neke uznemirujuće momente. Ali... Kao da posjeduje neku neopipljivu dimenziju iskoraka prema transcendentalnom.
 
 
Ivica Čuljak a.k.a. Satan Panonski dobro je poznat svim domaćim punkerima. I ne samo njima. Kontroverzni Slavonac presudio je, s više uzastopnih uboda nožem, čovjeku koji je napao njegovog brata. Dogodilo se to nakon jednog od njegovih karakterističnih šokantnih nastupa, obilježenih strastvenim, beskompromisnim, iskrenim i intenzivnim pristupom te samoranjavanjem. To je zapravo bio posljednji nastup tadašnje postave pionirske vinkovačke punk grupe Pogreb X koja je 1979. regrutirala tada devetnaestogodišnjeg Ivicu u ulozi frontmana. Koji je poslije nastupa otišao na 'pučku' varijantu provoda, tj. nastup Meri Cetinić. Bilo je mnogo alkohola i došlo je do prethodno spomenutog incidenta. Nakon tog obračuna koji je završio tragično, Čuljak je smješten u neuropsihijatrijsku bolnicu u Popovači. Zločin se dogodio 1981. Nakon što je osam godina bio 'iza zidova' – a često je dobivao slobodne vikende – Satan se uključio u postrojbe HV-a. Poginuo je u siječnju 1992. na vinkovačkim ulicama, a najvjerojatnija verzija događaja kaže da mu je presudio nesretan slučaj; jedan akcidentalan trzaj i – slučajno samoubojstvo metkom iz kalašnjikova. Ivica Čuljak bio je svestran umjetnik kojega i danas, posthumno, prati kultni status. Objavio je albume poput ''Ljuljamo ljubljeni ljubičasti ljulj'' (1989.) i ''Nuklearne olimpijske igre'' (1990.), kao i zbirku poezije ''Mentalni ranjenik'' iz 1990. Posmrtno mu je objavljen audio-uradak pod nazivom ''Kako je punker branio Hrvatsku'' (1992.). Uzgred budi rečeno, u ubojice nećemo uvrštavati sve one glazbenike koji su u nekom od ratova oduzeli život protivniku na bojnom polju. Ili bismo se možda trebali prikloniti stavu kakav je promovirala jedna Buffy Sainte-Marie u pjesmi ''Universal Soldier''? Ne znam…
 
Mnogobrojne jugoslavenske šlagere iz perioda između kraja pedesetih i početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća potpisao je talentirani i inovativni kompozitor Alfons Vučer. Kao što ga je Relja Bašić - prema tekstu Bore Ćosića - i najavio u snimci koju ovdje prilažem, bio je multi-instrumentalist, studirao je ekonomiju, igrao je i nogomet, a osvojio je brojne nagrade na raznim festivalima u bivšoj državi, od Zagreba do Opatije. Njegove su skladbe pjevali razni poznati izvođači 'lakoglazbenih nota' onoga doba. Popis hitova je predug, pa ću ovdje navesti samo neke: ''Oči'' u izvedbi Gabi Novak, ''Šumite jablani'' u izvedbi Ive Robića, ''Mirjana'' u izvedbi Milana Bačića, ''Pismo'' u izvedbi Borisa Babarovića i Crvenih koralja, ''Andrija'' u izvedbi Ljiljane Petrović, ''Ti nisi došao'' u izvedbi Lole Novaković (u priloženoj emisiji ''Melodije koje smo nekad voljeli'' dvije potonje u vokalnoj interpretaciji Maje Papandopulo)… Naravno, valja posebno istaknuti više nego legendarni evergreen ''Zagreb, Zagreb'', izdan kao singl 1963. godine. Najzagrebačkiju pjesmu svih vremena, bez dileme. Tekst je napisala Justina Sappe, a interpretirao ga je tada popularni Marko Novosel.
 
  
Vučer je rođen u Sisku 1937., a on i Zagreb uzajamno su se obilježili. Tekstove njegovih kompozicija pisali su razni autori, među kojima vrijedi istaknuti pokojnog poetu Dragu Britvića. Vučerove skladbe uglavnom nisu bile klišeizirane pop pjesmice. Dramatičan ugođaj i bogat, višeslojan te 'debeo' zvuk orkestra pridavali su dodatnu kvalitetu gotovo svakoj njegovoj popularnoj numeri. Kao što su mnogi još ranije uočili, u Vučerovim su se pjesmama ispreplitale kompleksnost i pristupačna melodioznost. Međutim, tamna strana cijele priče bila je zaista šokantna. Da citiram sjećanje Davorina Kroga na jednu anegdotu vezanu uz Vučera: ''No, tu je i ona druga, tmurna i žalosna slika: Alfons kao osoba živih crnih očiju, šarmantan, svestran, zabavan i zafrkant - koji odjednom i bez posebnog razloga, postaje težak i sebi i drugima, gubi kontrolu i postaje toliko agresivan i nasilan, da je u stanju do besvijesti isprebijati ženu čija je jedina krivnja to što je ispraznila pepeljaru punu čikova. Te osobe se uopće ne želim sjetiti, ali ne mogu otjerati sliku njegove hiže pod Sljemenom gdje smo znali tulumariti, sliku gotovo trenutačne metamorfoze normalne osobe u furiju i nekontroliranog luđaka, sliku jedne nježne žene koja poluobučena bježi niz snježnu padinu – i onda se redaju sve ružnije, grozne slike koje bezuspješno pokušavam otjerati.'' Taj i takav Alfons Vučer sjekirom je oduzeo život svojoj supruzi 1987. godine. Proglašen je neuračunljivim te je stoga upućen na liječenje u Vrapče. Hmm… U svakom slučaju, nakon tlapnji o povratku na muzičku scenu, 1997. godine je počinio suicid. Mračna anegdota koje se prisjetio Krog dogodila se znatno prije strašnog čina koji je Vučera uvrstio u kategoriju ubojica. Dakle, jasno je da su neke indikacije postojale u relativno dugotrajnom vremenskom razdoblju…
 
Konačno, Phil Spector. Legendarni američki producent i skladatelj koji je otpočeo karijeru u drugoj polovici pedesetih s grupom The Teddy Bears, a kasnije postao jednim od najutjecajnijih i najrelevantnijih pojedinaca sa svjetske muzičke scene. Njegov karakteristični trademark (''Wall of Sound'') obilježavala je bogata i slojevita orkestracija. Često pomalo pompozna. Sam je to opisao kao svojevrsni wagnerijanski pristup rock'n'rollu, kreiranje malih simfonija za klince. Spector je bio više od producenta; često je kontrolirao cijeli kreativni proces iza snimanja neke ploče. Surađivao je sa ženskim vokalnim grupama ranih šezdesetih, poput sastava The Ronettes (neko vrijeme je bio i u braku s Ronnie Spector, jednom od članica skupine) i The Crystals, bio je koautor i producent velikog hita dua The Righteous Brothers ''You've Lost That Lovin' Feeling'' (1964.), producirao je njihovu verziju ''Unchained Melody'', a njegova produkcija obilježila je i album The Beatlesa ''Let it Be'' iz 1970. Producirao je i neke hitove Genea Pitneyja, Ikea i Tine Turner… Bio je, između ostaloga, koproducent ''All Things Must Pass'' (1970.), prvog samostalnog albuma Georgea Harrisona, te Lennonovog izdanja ''Imagine'' iz 1971. Spectorova pomalo pretjerana produkcija čak je blago narušila dojam o (inače zanimljivom) Cohenovom ostvarenju ''Death of a Ladies Man'' (1977.), a lagano je iznenadio glazbeni svijet produciranjem albuma Ramonesa ''End of the Century'' (1981.).
 
 
Njegov se život naknadno pretvorio u rasulo. Početkom veljače 2003. upoznao je propalu glumicu Lanu Clarkson, poznatu po B-filmovima iz osamdesetih, odveo je kući i ubio pucnjem iz puške u glavu. Kasnije je tvrdio da je bila riječ o suicidu, ali porota mu nije povjerovala ni na ponovljenom suđenju 2009. godine. Dobio je 19 godina do doživotne kazne i još uvijek je u zatvoru. Moći će izaći na slobodu najranije 2028., kada će imati 88 godina (rođen je u prosincu 1939.). Ako to doživi. Naime, 2014. je izgubio moć govora zbog bolesti. Neke su činjenice veoma interesantne i zapravo su na neki način zajedničke Meeku, Vučeru i Spectoru. Sva su trojica bili inovatori u pop muzici, svaki od njih na svoj način. Najblistavije trenutke i najveće uspjehe u svojim karijerama doživjeli su šezdesetih godina 20. stoljeća. Bili su kreatori uhu ugodne, a inovativne muzike. Uglavnom nisu sami izvodili svoje skladbe; nisu bili performeri, frontmeni, šoumeni… Bili su svojevrsni ljudi iz sjene koji sve organiziraju i osiguravaju samu bit cijele priče. Sam temelj kreativnog procesa. Primarno producenti i/ili skladatelji. Zločine su počinili u periodima u kojima su već više-manje bili 'jučerašnje priče' – zaboravljeni, izgurani sa scene, više ili manje marginalizirani… Njihova su vremena ponosa i slave prošla. 
 
Čak je i Meekova era minula do '67.. Naime, on je naglo 'izašao iz mode' sredinom šezdesetih. Sudar ega i taština s nesmiljenom realnošću? Uz evidentan poremećaj koji je postojao kod Vučera i pritisak zbog homoseksualnosti s više strana na paranoičnog i depresivnog Meeka. A treba navesti i Spectorove traume -  samoubojstvo oca (1949.) i smrt sina od leukemije u desetoj godini života, na sam Božić 1991. Eh, pop više nije uistinu kreativna umjetnička branša... Za sam kraj ove priče o tužnim sudbinama spomenuo bih da je pokojni monstruozni višestruki seksualni prijestupnik Jimmy Savile, dugogodišnji voditelj BBC-eve legendarne emisije ''Top of the Pops'' možda bio i ubojica. Određene sumnje i indicije postoje, ali, naravno, nema stopostotno čvrstih dokaza. Zbog čiste odvratnosti njegovih djela za kraj moram spomenuti i Iana Watkinsa iz velškog benda Lostprophets. Ovaj višestruki silovatelj male djece sigurno je ljigaviji i poremećeniji tip od nekih koji su, stjecajem raznih okolnosti, lišili nekoga života.
 
* većina ovog teksta pisana je prije nego što je autor prvi put čuo ''Moth Into Flame'' :)  

Pročitaj više o temama: vince neil, randy blythe, charles manson, joe meek, satan panonski, faust, varg vikernes, alfons vucer, phil spector, pop, metal, black metal, rap, kolumne, zvonimir lucic, 2016



Kalendar

JOSIPA LISAC - Zagreb, KD Lisinski, 14.12.2017.

14.12.2017. - četvrtak

JOSIPA LISAC - Zagreb, KD Lisinski, 14.12.2017.

Zagreb, KD Lisinski
140, 160 i 190 kn

Pure Electro - 15.12.2017. u zagrebačkoj Jabuci

15.12.2017. - petak

Pure Electro - 15.12.2017. u zagrebačkoj Jabuci

Zagreb, GK Jabuka

DARKO RUNDEK - Zagreb, Dom Sportova, 16.12.2017.

16.12.2017. - subota

DARKO RUNDEK - Zagreb, Dom Sportova, 16.12.2017.

Zagreb, velika dvorana Doma Sportova
do 01.10. - 90 kn, do 15.12. - 100 kn, na dan koncerta 120 kn

MORGAN JAMES - Zagreb, Mala dvorana Boogaloo, 16.12.2017.

16.12.2017. - subota

MORGAN JAMES - Zagreb, Mala dvorana Boogaloo, 16.12.2017.

Zagreb, Mala dvorana Booglaoo
80-90 kn

SARAH BRIGHTMAN - Zagreb, Arena, 21.12.2017.

21.12.2017. - četvrtak

SARAH BRIGHTMAN - Zagreb, Arena, 21.12.2017.

Zagreb, Arena
1190 - 790 kn

ĐORĐE BALAŠEVIĆ - Zagreb, Arena, 26.11.2017.

26.12.2017. - utorak

ĐORĐE BALAŠEVIĆ - Zagreb, Arena, 26.11.2017.

Zagreb, Arena
160 kn/ 180 kn/ 200 kn

ROD STEWART 02.02.2018. u Areni Zagreb

02.02.2018. - petak

ROD STEWART 02.02.2018. u Areni Zagreb

Zagreb, Arena Zagreb
240 kn - 1490kn

ARKONA i STRIBOG 02.02.2018., Boogaloo, Zagreb

02.02.2018. - petak

ARKONA i STRIBOG 02.02.2018., Boogaloo, Zagreb

Zagreb , Boogaloo
110 kn/ 130 kn/ 150 kn

CARO EMERALD - Zagreb, KC D. Petrović, 24.10.2017.

24.02.2018. - subota

CARO EMERALD - Zagreb, KC D. Petrović, 24.10.2017.

Zagreb, KC D. Petrovića
200 kn

MJUZIKL EVITA - Zagreb, Arena, 28.2.2018.

28.02.2018. - srijeda

MJUZIKL EVITA - Zagreb, Arena, 28.2.2018.

Zagreb, Arena
189 - 499 kn

Prosinac / 2017

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Must Read

Pjevač bendova SANCTUARY i NEVERMORE Warrel Dane preminuo od srčanog udara

Vijesti

Pjevač bendova SANCTUARY i NEVERMORE Warrel Dane preminuo od srčanog udara
GBH - Zagreb, Vintage Industrial - 12.12.2017. - galerija

Galerije

GBH - Zagreb, Vintage Industrial - 12.12.2017. - galerija
SUNDAYS & CYBELE - Zagreb, Močvara - 11.12.2017. - galerija

Galerije

SUNDAYS & CYBELE - Zagreb, Močvara - 11.12.2017. - galerija
Preminuo bubnjar PSIHOMODO POPA Tigran Kalebota

Vijesti

Preminuo bubnjar PSIHOMODO POPA Tigran Kalebota
TAHIJEVI KMETOVI - Franjo Tahy Se Bavi Mišlju

Recenzije

TAHIJEVI KMETOVI - Franjo Tahy Se Bavi Mišlju
MARILYN MANSON - Heaven Upside Down

Recenzije

MARILYN MANSON - Heaven Upside Down
GUSGUS  - Zagreb, Tvornica kulture, 06.12.2017.

Izvještaji

GUSGUS - Zagreb, Tvornica kulture, 06.12.2017.
BODY COUNT u Zagrebu - Tvornica Kulture, 19. lipnja 2018., Zagreb

Kalendar

BODY COUNT u Zagrebu - Tvornica Kulture, 19. lipnja 2018., Zagreb
NE OBLIVISCARIS - Urn

Recenzije

NE OBLIVISCARIS - Urn
NAREDNIK LOBANJA, Manheim - Zagreb, Vintage Industrial - 06.12.2017. - galerija

Galerije

NAREDNIK LOBANJA, Manheim - Zagreb, Vintage Industrial - 06.12.2017. - galerija
NICK CAVE & THE BAD SEEDS drugi headliner INmusica!

Vijesti

NICK CAVE & THE BAD SEEDS drugi headliner INmusica!
DUEL - Zagreb, Močvara - 05.12.2017. - galerija

Galerije

DUEL - Zagreb, Močvara - 05.12.2017. - galerija
DUEL:

Intervjui

DUEL: "Pokušavamo imati mračnu doom vibru bez da smo dosadni."
BATUSHKA, Frozen Forest, Ater Era - Zagreb, Boogaloo - 03.12.2017.

Izvještaji

BATUSHKA, Frozen Forest, Ater Era - Zagreb, Boogaloo - 03.12.2017.
SÓLSTAFIR, Myrkur, Árstíðir - Zagreb, Tvornica Kulture - 02.12.2017.

Izvještaji

SÓLSTAFIR, Myrkur, Árstíðir - Zagreb, Tvornica Kulture - 02.12.2017.
13. POZITIVAN KONCERT - Zagreb, Dom Sportova, 02.12.2017.

Izvještaji

13. POZITIVAN KONCERT - Zagreb, Dom Sportova, 02.12.2017.
SOLSTAFIR, Myrkur - Zagreb, Tvornica kulture, 02.12.2017. - galerija

Galerije

SOLSTAFIR, Myrkur - Zagreb, Tvornica kulture, 02.12.2017. - galerija
13. POZITIVAN KONCERT - Zagreb, Dom Sportova, 02.12.2017. - galerija

Galerije

13. POZITIVAN KONCERT - Zagreb, Dom Sportova, 02.12.2017. - galerija

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK