Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Wiener Stadthalle poznato je mjesto u kojem su svirala vjerojatno sva bitna imena rock i metal scene, a ova vruća srijeda bila je rezervirana za još jednu posebnu i glasnu večer. Cijeli program započeo je neobičan američki sastav Twin Temple. Dvojac iza kojega stoji prateći bend sviraju glazbu koja se najbolje opisuje kao čudan i zarazan spoj swinga, rocka i glazbenih tema za film o Addams Family. Nakon teatralnog uvoda kreće nastup koje je mnoge (i mene) ostavio zbunjene i istovremeno oduševljene. Pjevačica Alexandra odmah je probudila cijelu dvoranu svojim karizmatičnim nastupom i kostimom vampirske vještice. S njom je u paru bio i gitarist Zachary dok je ostatak pratećeg benda bio obučen kao da su upravo došli sa seta Blues Brothersa što samo vizualno pojačava zanimljivi kontrast glazbenih elemenata koje ubacuju u svoje pjesme. Sve ovo mislim na najbolji mogući način jer sam se uhvatio kako pozorno pazim na svaku sekundu nastupa. Alexandra ima snažan glas i ne boji ga se upotrijebiti te njime komandirati nastupom dok nas u drugim trenutcima sve osvoji svojim zavodljivim šapatom. Cijeli glazbeno – teatralni nastup prošao je uistinu upečatljivo,a od odsviranih pjesama ostala mi je u uhu „Let's Have a Satanic Orgy!“ čiji naslov odlično prikazuje o kakvoj glazbi i nastupu je tu riječ. Twin Temple apsolutna je preporuka svima koji vole neobične glazbene spojeve i teatralne nastupa, a s vremenom nadam se da ćemo imati priliku vidjeti ih u blizini i to sa setom dužim od pola sata.

Teško je bilo nastaviti u takvom neobičnom tonu te za nešto poznatiji zvuk pobrinuli su se Britanci Uncle Acid & The Deadbeats. Njihov žestoki stoner rock/metal obuzeo je cijelu dvoranu i već popriličan broj okupljenih ljudi. Uigrana četvorka suvereno vlada svojim instrumentima te su pred nas stavili snažan glazbeni zid u kojemu se jednostavno izgubiš. Njihovu svirku karakteriziraju tečne i psihodelične gitare i melodije uz koje se glava opusti i ode u poseban glazbeni svijet. Svemu tome doprinio je i odličan light show koji je na najbolji mogući način nadopunjavao efekte i učinke instrumenata na naša osjetila. Iako mi je jedina slaba točka bila vokal samog Uncle Acida koji mi nije sjeo uz glazbu, to me nije spriječilo da izgubim pojam vremena i prepustim se moćnom i čvrstom zvuku. Nakon 40ak minuta i ta glazbena čarolija došla je do svog kraja, a nestrpljenje u dvorani je raslo kako se približio nastup glavnih zvijezda večeri.

Voljeli ih ili ne Ghost su u zadnjih deset godina napravili takav skok i ostavili snažan utjecaj da ih je nemoguće ignorirati. Cijela predstava oko imidža, pape Emeritusa, ostalih članova, sudskih rasprava i Grammy nagrada čine Ghost ime koje se stalno provlači kroz glazbene medije. Oni ti pozornost opravdavaju svakim novim albumom, spektakularnim live nastupima i koriste ju kako bi postali novo ime koje se spominje kada se kaže „ovaj koncert moraš doživjet“. Upravo je to dojam nakon dvosatne svirke u Beču. Spektakl je dramatično započeo uz instrumental „Imperium“ i bijeli zastor iza kojega se vidi obris jednog od brojnih Nameless Ghoula, a zatim se zastor spušta i veličanstvena scenografija dolazi na vidjelo dok kreću prve note pjesme „Kaiserion“. Prva pjesma s aktualnog albuma „Impera“ vrhunski je odabir za otvaranje koncerta gdje čak tri gitare odmah dolaze u prvi plan dok cijela dvorana još nije ni svjesna što gledamo ispred sebe, kakve kostime i kakav zvuk.  Naravno, glavnu ulogu na čelu pozornice brzo preuzima Tobias Forge odnosno novi Papa (četvrti po redu). Već na prvoj pjesmi vidjelo se kako je „Impera“ odlično prihvaćena jer tekst svih novih pjesama publika je pjevala gotovo od prvog do zadnjeg stiha. Od zadnjeg puta kada sam ih gledao cijeli je bend narastao te sad broji čak devet članova. Nameless Ghoulova ima na svim krajevima pozornice a među njima tu su već spomenute tri gitare, bas gitara, klavijature, back vokali, bubnjevi i ne bi me čudilo da je jedan Nameless Ghoul rezerviran za izvođenje kakvih rituala dobre glazbe iza pozornice. Veliki broj članova omogućuje da se uvijek nešto odigrava na pozornici što nije nužno u prvom planu pa su se tako gitaristi posebice zabavljali i nadmetali. Iako je velika većina tih scena već unaprijed isplanirala bend uistinu djeluje opušteno i kao da se jednako dobro zabavlja kao i publika koja uživa u hitovima koji se nižu jedan na drugoga.

Cardinal Copia je pred kraj zadnje turneje dobio promaknuće u Papu Emeritusa IV i njegov vrckasti i energičan karakter i dalje vidimo iza sve nove blještave i svečane odjeće. Tako su energično prošle pjesme  „Rats“, „Marry On a Cross“ i „Kiss the Go-Goat“. Ovo je ujedno i modno najosvješteniji Papa koji je za vrijeme nastupa promijenio 5-6 svečanih kostima. Premda će neki to shvatiti kao nepotreban „gimmick“ ja potpuno uživam u teatralnosti svečane halje koja je izašla za vrijeme „Year Zero“ ili over the top šljokasti kostim u svim bojama s kojim je Papa završio koncert. Kostimi zajedno sa Star Wars inspiriranim maskama dodaju ne samo na teatralnosti već i opuštenosti. Ghost je ozbiljan bend koji se ne želi shvaćati ozbiljno, sve im je igra i zabava pa tako i nastup. Tobias Forge je vrhunski frontman koji zna napraviti odlične pjesme za energične i interaktivne nastupe gdje će se ljudi iza maski približiti publici i ostvariti genijalnu atmosferu. Svaki član benda dobio je svoj prostor da se iskaže pa je tako i jedna od članica izašla u prvi plan i zasvirala keytar pritom oborivši s nogu gitariste koji se nisu mogli dogovoriti tko je veća faca.

Od pjesama vrhunski je sjela „Ritual“ koja obogaćena novim instrumentima zvuči podosta jače nego na albumu dok „Call Me Little Sunshine“ zaslužuje ženske back vokale u svim verzijama i obradama. Gotovo je nemoguće izabrati vrhunac koncerta jer je cijeli protekao na visokoj nozi te ni u jednom trenutku nije postojao pad energije kako u dvorani tako i na pozornici. „Miasma“ je imala svoj neizostavni dio gdje se Papa Nihil budi iz svog teškog sna i zasvira saksofon, „Faith“ je uz odlične efekte zvučala moćno i energično „He Is“ i „Cirice“ emocionalno, a „Dance Macabre“ plesno i zabavno. Zvuk je tijekom cijelog nastupa bio na vrhunskom nivou, a light show je skočio za stepenicu i pol gore nakon Uncle Acida, sve to popraćeno uz konfete, dim, vatru i obilje energije. Tobias Forge zna kako voditi koncert te kada je došao obznaniti tužnu vijest kako se koncert bliži kraju tako nam je dao još tri pjesme a za energičan, plesni i efektni kraj ovog posebnog nastupa zaslužna je naravno „Square Hammer“.

Ghost svoju popularnost i medijsku pozornost apsolutno opravdavaju ovakvim nastupima. Iako se njihova glazba neće dopasti svima, ostaje činjenica da je Tobias Forge kreirao vrhunsku atrakciju uz svojeg lika Papa Emeritusa i uz svoj bend. Ghost pruža odličnu glazbenu predstavu uz dovoljnu dozu humora, opuštenosti i prije svega kvalitetne i jake svirke.

Setlista:

1. Kaiserion

2. Rats

3. From the Pinnacle to the Pit

4. Mary on a Cross

5. Devil Church

6. Cirice

7. Hunter's Moon

8. Faith

9. Spillways

10.Ritual

11. Call Me Little Sunshine

12. Helvetesfönster

13. Year Zero

14. He Is

15.Miasma

16. Mummy Dust

17. Kiss the Go-Goat

Bis:

18. Enter Sandman (Metallica cover)

19. Dance Macabre

20. Square Hammer