Hehe, aj fino. Nisam znao da su se i ploce prodavale u moškanjcima. Sjecam se sa lijeve i desne strane satora gdje ono cuga i stolovi... onda nasuprot stage-a malo dalje je bio bungee jumping na onom kranu, sjecam se bilo je i za tetoviranje štand,nekih majca i bedzeva al vidis nisam vidio ploce ili se ne sjecam.
Da, mi smo se zdrobili na ulazu vec, onda naletili neki slovenci, a jedna od te ekipe, sto smo riknuli (znali smo ju) kad smo ju vidli bila sestricna od cure jednog frenda... onda mi njima cuge a oni motaju skunk, i to je bilo to.. za pocetak.. frend nije nasao 5 minuta ulaz u onaj glavni dio, jer mi smo bili van ograde gdje se ulazi u onaj dio gdje su bili satori.... kao sjeli malo tamo... e da frend je dobio limenku pive od Campbella ako se sjecam dobro nakon koncerta.. To je bio jedini koncert nakon kojeg sam odmah sjeo na travu jer bi se inace srusio.
To vam je bila ok fora u Veneciji hehehe.... sigurno je to zenskicama na tom brodu bio vrhunac slavlja.
A to sto je omekanilo... a ja imam svoje o tome zasto je tako, i ja sam isto to vec godinama primjecivao:
Prvo, ja bi okrivio internet. Ne samo da su se ljudi zbog toga otudjili, nego je sve previse dostupno, pa niko nista vise ne cijeni.
Sjeti se '99te godine. Tada niko od nas nije imao internet (od ekipe), niko mobitel. Zbog toga se do izdanja dolazilo jos uvijek dosta tesko ako nesto nije bilo prisutno u ducanima. Info o motorheadima smo dobivali svaka 4 mjeseca preko onog casopisa iz Motorhead fan cluba.
Kad si u ruke dobio neko izdanje, pogotovo rijedje (recimo album Bastards), to kao da imas zlato u rukama. Album si preslusavao kao i ekipa milion puta i secirao do najsitnijeg detalja. A onda uz neku ruzionu je taj album prasio.
A i ako si imao original majcu od benda to je isto bilo wow! Ekipa je vani imala cd/kazic na baterije.
Klinci taj svijet uopce ne razumiju. Danas je sve dostupno, pa klinci to ne cijene, ne dive se tome, oni to uzimaju zdravo za gotovo. Ne cijene fizicki format niti ga dozivljavaju kao umjetnicko djelo.
A drugo, mislim da sa 90tim-a, rnr je ajmo rec nestao u smislu kako je velik bio prije toga. A mi smo ipak te 1997 ili moskanjci 99, bili odrasli na stranoj i yu sceni 80tih i 70tih. Danas vecina klinaca nije odrastala na 70tim i 80tim osim ako ih nisu roditelji zarazili, al to je manjina.
A i ponasanje na koncertima je tada bilo na jedan drugi nacin nego danas, odlazak na koncerte sa ovim klincima iz ovih spomenutih razloga je drugaciji, dozivljaj koncerta i ponasanje se promjenilo. Pa ako smo se mi veselili albumu ili majci, onda odlazak na svoje idole je vrh vrhova, pa smo se tako i ponasali.
Takodjer, nije bilo youtube, pa ti da vidis neki video od Motorheada tada je bila lutrija. Pa tako se docekivao onda sa veseljem odlazak na koncert. Danas klinci odu na youtube i gledaju Motorhead....
To su brijem glavni razlozi. Ali zato se mjuza tada daleko vise cjenila i dozivljavala, i bila dio odrastanja, a ne internet i igrice. Ja svim silama zivim u vezi mjuze tako kao i onda, ne zelim da mi ta vibra dozivljaja mjuze onog vremena ikada prestane, jednako se veselim izdanju nekom, majci itd.. kao i tada, i cjenim to kao i tada, kad imam to u rukama ko mali klinac sam sa osmjehom na faci od odusevljenja sa svojih 38 godina, i taj osjecaj dok sam god ziv NEDAM
Taj osjecaj cu probati sto vise prebaciti na svoju djecu. Prvo su ih zaraziti plocama, da ih taj format poveze sa onim vremenom i onda price sa koncerata i sve ostalo...
Ne znam mozda negdje nadjem fotke iz Moskanjaca pa neku postavim tu.. Al kog bi to zanimalo...

Lemmy: "We are Motorhead and we play rock'n'roll!" (Lemmy: "We were not heavy metal," he snaps. "We were a rock'n'roll band. Still are. Everyone always describes us as heavy metal even when I tell them otherwise. Why won't people listen?")