I iz Večernjaka: http://www.vecernji.hr/freetime/lifesty ... 9/index.do
I jedna pomalo neobično sročena recenzija
Makarska Kronika wrote:Debi koji odlično smrdi
Nije mi baš jasno po kojoj to logici Đubrivo funkcionira, ali bogme funkcionira. Neki kvazi intelektualci bi se mogli skanjivati nad ovom izjavom, ali Đubrivo su dobar bend, zapravo za naše standarde izvrstan. Istina je da djeluju na samom rubu parodije, a njihov pristup je dovoljno samoironičan da im bez problema možemo okačiti pridjeve camp ili trash. Onima koji cijene «ozbiljnu» umjetnost, Đubrivo se može učiniti nezrelim i jeftino provokativnim bendom, no postavlja se pitanje što je ozbiljna umjetnost i zašto u konačnici nešto što je parodija ne može biti kvalitetno?
Neozbiljni i banalni
Postavite si pitanje jesu li vam bolji filmovi Jakova Sedlara ili parodije poput Acea Venture? Ono što hoću reći je da nečiji pristup i odabir teme ne određuju nužno radi li se o kvalitetnom djelu, a kvaliteta je ionako subjektivna kategorija. Album poput ovog ilustrira zašto je tome tako. Đubrivo su krajnje neozbiljan i vrlo često banalan bend, no istodobno baš zbog toga funkcioniraju. Bend koji sebe shvaća ozbiljno nikad ne bi mogao ovakom lakoćom pisati dobre pjesme o kanibalizmu, mastrubaciji, silovanju i obiteljskom nasilju, temama koje bi u rukama «ozbiljnog», angažiranog benda dobile pridjeve poput epski, dramatičan, ambiciozan i slično. Istina, Đubrivo se zajebavaju, no to ne znači da im pristup nije promišljen.
Karizmatični Kojin vokal
Većina ovih pjesama našla se na kultnom demu Zašto sarma ne leti s kraja devedesetih, a izuzevši par lirički zastarjelih detalja, većina materijala se drži više nego dobro. Kvaliteta studijske snimke je malo umanjila punkersku draž benda i naglasila njihove metalske težnje, no s druge strane prvi put se može čuti briljantni Kojin vokal, koji je iako se radi o čovjeku minijaturnog rasta, daleko veći i karizmatičniji frontmen od većine naših takozvanih zvijezda. Razlog odličnom funkcioniranju ovih pjesama leži u tome što se muzički i tekstualni sadržaj nalaze u jakom kontrastu. Glazba je pankerizirani staromodni heavy metal a tekstovi crnohumorni trash, a kad se primjerice poklopi da heavy metal balada ima za temu priču o nesvakidašnjem obiteljskom nasilju poput one u Šta je, onda dolazimo do još jedne vrline Đubriva, naime bend vrlo vješto izvrće spolne klišeje. Oni lako uvredljivi i neskloni divljem i neuvijenom humoru neka se klone ovog albuma, a ostalima će, baš poput mene, glavna zamjerka biti što bend nije uvrstio neki od njihovih demo favorita. No mislim da je to ipak zanemarivo, obzirom je na svom diskografskom debiju Đubrivo izgubilo vrlo malo na svom smradu.
Đubrivo
100 % Prirodno ( Menart, 2007. )
Ocjena : [7.5]
jebi ga,moraju ji negdi stavit..
