Večer je otvorio Tony Lee King, koji nas je ove godine predstavljao na 32. International Blues Challengeu u Memphisu, kao jedini predstavnik iz Hrvatske. U Hard Placeu se predstavio s pet pjesama u nešto manjem sastavu, točnije uz još jednu gitaru, saksofon i udaraljke. Svoj set je otvorio uz pjesmu "Tanto una casa non ce l'ho", koju je napisao još davne 1992. godine. Publika se tek okupljala pa je i zainteresiranost bila takva, ali i oni koji su odvojili vrijeme da poslušaju domaće snage, svaku pjesmu su nagradili dobrim pljeskom. Šteta što je dio publike i dalje nezainteresirano pričalo i nisu previše obraćali pozornost na Kinga. Jednostavno, to nije lijepo. Treba poštivati svačiji rad i trud.
Tony je iskoristio priliku i predstavio svoj novi single "Shine On Me" za koji je rekao da mu je žao što nema priliku izvesti ga u punoj, električnoj verziji, ali se ponadao da će se publici svidjeti. Sudeći po reakciji, dobro se ponadao, publika je lijepo prihvatila i akustičnu verziju. Šteta što zvuk nije bio malo bolji, jer su conge bile poprilično diskretne, a saksofon se dobro čuo jedino na solažama, dok je na pojedinim dijelovima druga gitara vrlo oštro dominirala. U 21:30 Tony i ekipa su završili s posljednjom pjesmom u setu za što su dobili veliki pljesak.
Set lista
Tanto una casa non ce l'ho
Can't go on
Shine on me
Hey man
All alone
ERIC SARDINAS - Zagreb, Hard Place - 28.04.2016. - galerija
Hard Place se već lagano popunio i 20-ak minuta kasnije, došlo je vrijeme za zvijezdu večeri. Ljubav između Erica Sardinasa i hrvatske publike traje još od 2004. godine kada je prvi puta posjetio Zagreb. To je čovjek koji doista voli i uživa u glazbi, a to se jako dobro osjeti na njegovim koncertima. Njegov prateći bend Big Motor je doživio i malu izmjenu u postavi, pa su sada s njim Paul Loranger na basu i Demi Lee Solorio na bubnjevima. Kako je i sam rekao, to je jednostavno novo razdoblje za njega.
Eric je publiku pozdravio s "dobro jutro", jer nekako se činilo da su svi malo suzdržani, ali ne zadugo. Dobar blues je natjerao publiku na gibanje, a dobili su zahvalu na hrvatskom. Ritam sekcija je bila korektna, dobro su pratili gitaru no ne mogu reći da je tu bilo nečeg više. Pomalo je nedostajalo energije, odnosno djelovali su pomalo umorno. Koliko je žestoko svirka krenula, vidjelo se već nakon treće pjesme kada je Ericu puknula žica na gitari. Iako je poznat i po raznim egzibicijama poput paljenja gitare, od čega je jednom zadobio ozbiljne opekline, ovog puta je njegov nastup bio nešto "mirniji". Ali trans u koji ga baca glazba se definitivno vidio. U nekoliko navrata se toliko zanio da je zaboravio stati pred mikrofon kada je trebalo pjevati. Iako mu je glas malo poderan bio, ipak je nedostajalo da ga tonac malo "digne".
Priliku za solažu je dobio i basist Paul, kojeg je publika nagradila velikim pljeskom, a Eric je onda iskoristio priliku i predstavio svoj Big Motor bend. Bez obzira koju pjesmu su svirali, ekipa je bez problema motivirala publiku, koja je dizala ruke u zrak kada je trebalo i pjevala pojedine dionice pjesama. Svakako je posebno raspoloženje bilo kada je s pozornice stigao upit "Ima li tu whiskeya?", jer se znalo da je vrijeme za hit "Get Down To Whiskey". I sam bend je rekao kako su tu da bi se zabavili, a ta ideja je definitivno "zarazila" sve koji su se našli u Hard Placeu.
Možda ne u najboljoj formi, ali svakako vrijedi uživo poslušati ovu ekipu, jer njihov blues koji spaja tradiciju s nečim novijim donosi posebnu energiju i rijetko gdje se još može čuti. Eric Sardinas i njegov Big Motor su ovu večer obogatili iskrenim blues/rock pričama, koje je publika itekako prepoznala.
