Ovo je još jedna u nizu adaptacija romana, jednog od ponajboljih dijela Jane Austen. Možemo reći nikada dovoljno, jer nakon 5 filmskih adaptacija i 8 televizijskih ekranizacija Emme - nedavno je izašla najnovija filmska inačica. Režiju filma potpisuje američka režiserka Autumn de Wilde čiji je to dugometražni režiserski debi. Njezina dosadašnja filmografija bilježi samo kratkometražne filmove i video spotove iz kojih je vidljiva ljubav prema glazbi koju je također pretočila u svoj filmski prvijenac.
Analizu filma započeti ću nizanjem najmamljivijih dijelova filma koji bi vas mogli namamiti na gledanje ovog izdanja Emme. Casting je bez velikih filmskih zvijezda, osim prekaljenog pjevača i glumica Bill Nighya koji u filmu odlično kao nitko do sada udahnjuje život Emminu ocu, g. Woodhouseu. To je Woodhouse kakvog do sada niste vidjeli.
Emmina ovogodišnja filmska adaptacija također je promjena u odnosu na dosadašnja uprizorenja lika. Na pamet mi pada jedna zanimljivost prilikom određenja kakav bi duh prema Jane Austin trebala imati njena najbolja heroina, Emma – naime, ona je prilikom pisanja svog književnog uratka na vrhuncu svoje slave i kako sama jednom prilikom kaže, odlučuje napisati djelo “po svom ćefu”, te parafraziram: “Stvoriti ću heroinu koju nitko neće voljeti osim mene.”
Fenomenalni pretekst koji režiji daje da odabere možda nikad bolju odabranu glavnu glumicu (Anyu Taylor-Joy) koja udahnjuje Emmi karakter kompleksne žene na kakvu je, možemo pretpostaviti, Jane Austin i aludirala kroz svoju izrečenu misao.
Anya Taylor-Joy upravo prikazuje lik Emme kao iskonske žene sa svim svojim vrlinama i manama, a ne dvodimenzionalno kao neka umjetna nakupina stanica, patvorevina koja ne pokazuje osjećaje.
Oduševiti ćete se, bez da spojlam, Emminim filmskim odrastanjam od male drznice prema zreloj ženi. Zanimljivo je također kako (u filmu) je uloga njezine ljubavi g. Knightleya dana čovjeku (Johnny Flinnu) koji je evidentni par Emmi po godinama, iako je u knjizi razlika između njih čak 15 godina. Spomenuvši taj filmskoliterarni detalj, osvrnuti ću se na seksualnom strašću nabijenu scenu plesa koja odličnim kadriranjem i režiserskom intervencijom gdje svi plešu u rukavicama, osim Emme i njene ljubavi, istovremeno govori o seksu i o ljubavi tog doba koje se može i na taj način iskazati bez prikazivanja golog čina konzumacije ljubavi. Iako scena golotinje pogotovo za ženski svijet u ovom ipak ženskom filmu, također ne manjka.
Oduševiti će vas i odlična iako u prvi mah sasvim obična scenografija, za koju se nadam da će vas toliko privući (kao i mene) da počnete fantazirati svoje slijedeće putovanje diljem engleskog sela u potrazi za prekrasnim pejsažima koji skrivaju još ljepše dvorce. Uz bok odličnoj scenografiji ide i izvrsna filmska kostimografija. Oni koji nešto ipak znaju o povijesti odmah će prepoznati klasicistički stil u odijevanju koji apsolutno korelira s vremenskim periodom u koji je Jane Austin ovu dramu i smjestila. Riječ je o početku 19. st. koje je obilježio Napoleon u Europi, te stila koji on tada promiče, a to je klasicizam.
Izvrsna karakteristika ovog filma jest njegov neprikosnoveni literarni predložak koji je teško dostižan današnjim dramama i komedijama. Uz njen predložak i ovu filmsko-scenarističku adaptaciju teško je omanuti. Iznenađenje u adaptaciji leži u pomalo stripovskom kutu snimanja odličnim krupnim kadrovima koji fenomenalno naglašavaju svako momentalno mentalno stanje pojedinog protagonista ove drame, bilo da pri tom naglašava ljubavni zanos ili mržnju. Nađete se u tom momentu kad se zapitate da li ste usred kazališta, gdje ste direktno izloženi glumačkim izvedbama u prvom redu partera ili se pak nalazite u toplini svog doma čitajući svoj najomiljeniji strip o dogodovštinama Alan Forda i urlate od smijeha.
Dakle, unatoč tome što je to režiserski prvijenac, Autumn De Wilde pristupila je ekranizaciji ove dramske uspješnice na krajnje profesionalan i izvedbeno maestralan način iako je de Wilde samouka na polju filmske režije (nije završila nikakvu filmsku školu).
Na filmu De Wilde niže kadrove poput fotografija ili nešto nalik slikarskim platnima zamrznutim u vremenu. Čini se kako se pomalo poigrala s vremenom i naizgled usporila pojedine kadrove do momenta “flash mob” efekta kako bi nas uvjerila da je itekako shvatila ozbiljnost projekta i da ju tu na “domaćem terenu” kada je u pitanju prenošenje naše svijesti u ono doba.
Taj režiserski postupak možemo usporediti sa stop animacijom, no posrijedi je nešto drugo, a to je duh režiserke De Wilde koja se u dosadašnjem životu ostvarila i kao odlična fotografkinja što ćete upravo jednostavno razaznati na filmu kroz te spomenute zamrznute filmske kadrove-fotografije. Sve u svemu film je jedna rapsodija neprestano nižućih kadrova koji vas prenose u vrijeme Jane Austin i u kojem ćete se naći kako uživate poput nekog voajerskog praseta, bilo smijući se, ili komentirajući postupke glavnih aktera. Na kraju ćete nedvosmisleno konstatirati da ste se sjedinili sa ovom inačicom Emme.
Teško mi je naći neke rupu na filmu kojih zasigurno negdje i ima jer film gledatelja nosi na valu jedne fenomenalne dinamike s neupitno vrhunskim sadržajem, odličnim i duhovitim dijalozima, te slatkim režiserskim kadriranjem i glumačkim intervencijama zbog kojih na tren posumnjate da ste usred animiranog filma. De Wildina režija vas vrlo jednostavno pronosi u jednom dahu kroz film a da se pri tom ne stignete koncentrirati na možebitne filmske greške. Ono za film najbitnije jest da je ostvarena filmska magija do zadnjeg zareza, do zadnjeg kadra.
Još bi dodao kako bi bio grijeh ne spomenuti odlične orkestracije i filmsku glazbu zbog koje vam dođe, a to si svakako dozvolite u intimi svog doma, da zapjevušite, zazviždite ili zaplešite. Glazbu na filmu potpisuje u većini djela Isobel Waller-Bridge.
Sve u svemu ovo je odličan “eelgood film čiji scenarij, režiju, glazbu potpisuju žene te na kraju pečat ženskog duha filmu daje i odlična gluma glavne protagonistice. Emma je film koji nam je u ovim kriznim vremenima nasušno potreban i koji će otjerati sumorne oblake naših egzistencijalnih misli daleko od nas, relaksirati, zabaviti i nanjeti na naše lice osmijeh.
