Bend sam otkrila 2008. godine zahvaljujući Turning Season Within albumu. I bila je to ljubav na prvo slušanje. Koja traje i danas. Ponajviše zato što su Draconian bend koji je od prvog albuma dosljedan svom žanru, izričaju i zvuku. No također i bend koji na svakom albumu donosi nešto novo, nešto malo drugačije od onog prethodnog dok ostaje vjeran sebi.
Under A Godless Veil je album kojeg ne treba pretjerano analizirati jer već nakon prvog slušanja dobivate jasnu sliku onog što je bend htio postići, a na kraju je i postigao. Zlobnici bi rekli da je svaki njihov album isti. To jednostavno nije tako. Iako Draconian kao bend, od prvog albuma slijedi, zadanu formulu gothic doom metala, svaki njihov album je priča za sebe. Pa tako i ovaj. Draconian nikako nisu bend koji će „šarati” i eskperimentirati s glazbom, te vas dovoditi do ludila sa svakim novim albumom. No, isto tako, na svakom albumu ponude barem nešto novo. I u tome je ljepota njihovog glazbenog izričaja. Nježan, sjetan, ali čvrst glas pjevačice Heike Langhans u kombinaciji s grubim growlovima Andresa Jacobbsona i ovaj su put dobitna kombinacija. Ono što moram primijetiti je da su growlovi postali grublji i žešći, pa čak i brutalniji, što me se posebno dojmilo i što daje dodatnu draž ovom fantastičnom albumu, a kad tome dodamo ponekad teške i žestoke, a ponekad sporije i sjetne gitarističke riffove dobivamo pravu gothic doom simfoniju.
Album otvara najavni singl Sorrow Of Sophia koji je predstavnik onog doom metal dijela albuma. Teška, sjetna, tugom prožeta pjesma daje nam minimalistički uvid u ono što nas očekuje na ostatku albuma. Kao favorite izdvajam The Sacrficial Flame u kojoj su me oduševili niski tonovi koje je Heike otpjevala, te odličan gitaristički solo. Moj najveći favorit na albumu je Lustrous Heart koja me osvojila svojom kombinacijom nježnog i žestokog, a ponajviše Jacobsonnovim vrištećim groglovima koji podsjećaju na one iz pjesme When I Wake s albuma Turning Season Within. Kada su Draconian u pitanju, općenito više volim nešto brže stvari ili barem one u kojima se brzo i sporo isprepliću, stoga je i Moon Over Sabaoth na listi favorita. Nevjerojatna je ta lakoća kojom bend stapa clean vokale i growlove. A to se ponajviše vidi upravo u potonjoj pjesmi. Listu favorita zatvaram pjesmom The Sethian koja je svakako netipična za Draconian, no svjedoci smo da bend na svakom albumu predstavi stvar koja po nekim parametrima odskače od zadane forme, no unatoč tome nađe svoje mjesto na albumu i srcima slušatelja. Što reći, jednostavno sam slaba na Jacobssonove vrišteće growlove, a ujedno mi je drago da se Heike odvažila te napokon pustila glas i pokazala da može otpjevati i puno više od nježnih i sjetnih vokala.
2020. godina nam je donijela zaista malo toga dobrog. Pamtit ćemo je kao jednu od najgorih u povijesti čovječanstva. No, kako to obično biva, nije sve baš tako crno. Dobili smo ovaj fantastičan album jednog od najboljih gothic doom metal bendova današnjice. Usudila bi se reći da je ovo najbolji metal album ove godine. Jer Draconian nisu jedan od onih bendova koji albume izbacuju svake ili svake dvije godine. Već svakih 5 ili više godina. A kad izdaju album, dobijemo kvalitetu.
