Nakon dugo vremena konačno smo se mogli uputiti u kino-dvorane, pa se tako pomalo puni i prikazivački program zanimljivim filmovima, iako vrlo skromno i sramežljivo.
Za one kojima je to iznimno bitno: sve je po epidemiološkim propisima, ne sjedi se jedan do drugoga ili iza/ispred. A generalno preporučam gledanje u popodnevnim satima odnosno ranijim terminima jer, publika je očito preoprezna u odlasku u kinodvorane pa su iste zapravo - vrlo prazne. Super za one koje korona brine a žele u kino.
"Doušnik" je dovršen ljeto prošle godine, ali nije dospio dakleko s kino-prikazivanjem, tek se nedavno počeo "rolati" u kino dvoranama.
Kao i sve korona je "parkirala" na police, no sigurno nije nevažan razlog i to što je ovaj napet i poprilično taman (ne i mračan) krimić prvenstveno internacionalan (primarno europski) film s hrpom producenata, a tih nekoliko hollyoodskih vezani su uz filmove "Sicario" i "John Wick" kako i plakat film reklamira. Dakle, nema onaj klasični hollywoodski promotivni push.
Tako se vide neke razlike u pristupu, nema toliko hollywoodskih klišeja i više se bavi dobrom razradom glavne i sporednih priča, ergo likova. Jasno, nije sve bajno: dio likova (poljska mafija) je vjerojatno radi nedostatka hollywoodskih "iskusnjara" u štancanju B-ŽLJ akcijskih filmova skoro pa neuvjerljivo prikazana, odnosno sasvim sigurno gledatelju ne tjeraju baš strah u kosti - za razliku od recimo "Sicariovih" loših momaka, ili, da se prebacimom na Europu, albanskih baraba s kojima se bakće Liam Neeson u "Taken". Kriminalci u tim filmovima baš izazivaju jezu iako znamo da je sve to film.
Bez obzira na to, dovoljno je uvjerljivo da ostanete zadovoljni na kraju gledanja filma.
"Doušnik" nije pretjerano divljačka akcija i jurnjava (kako baš nisam neki ljubitelj "John Wickova" meni je "Doušnik" čak i bolji film), nije zaista mračan, brutalan i neugodan poput "Sicaria" što je zapravo dobro za neku osrednje zahtjevnu publiku, računajući i starije i mlađe, te ženske gledateljice, kojima je vrlo vjerojatno "Sicario" pretežak i pregadan.
Ukratko "Doušnik" je odličan izbor prilično široku publiku, a ni oni nabrijaniji neće biti razočarani.
Zaplet je otprilike ovakav: Peter Koslow (odlični švedsko-američki glumac Joel Kinnaman) je vojni veteran, čak odlikovan, no s PTSP-om, koji je trenutno FBI-jev operativac na tajnom zadatku infiltriran u redove poljske mafije u New Yorku. Koslow je prije toga u nekom trenutku radi nesretnog slučaja zaglavio u zatvoru radi ubojstva (taj dio je jedina prava rupa u scenariju i filmu jer se "prelijeva" na njegove odnose s FBI-jem, a najprije izgleda kao da je ta priča ubojice dio njegovog identiteta za tajni zadatak, no kasnije se ispostavi da nije). Tajni zadatak je pred raspletom, no odnos Koslowa i FBI-ja je cijelo vrijeme na ivici i povjerenja i konačnog rezultata, a kako to biva, stvari se uvijek još dodatno zakompliciraju - kada njegovi poljski "kompić" prilikom primopredaje droge-novca mrtvo hladno upuca newyorškog policajca Gomeza (Arturo Castro) također na tajnom zadatku, a koji nema veze s FBI-jevom akcijom.
Koslow ga je na vrijeme ukopčao i pokušao upozoriti da se povuče, no stvar ipak završi loše. Ispostavi se samo po njega, jer se General, poljski gazda (Eugene Lipinski) domisli ingeniozne ideje da pošalje Koslowa nazad u zatvor da tamo vodi dilanje drogom. Jasno, Koslow je šokiran ali General ga ucjenjuje ženom (dobra Ana de Armas, ali s vrlo skromnom ulogom) i kćeri, pa očekuje da ga FBI povuče. Spasi, to jest.
Tough luck!
Njegova hendlerica, agentica Wilcox (sigurna Rosamund Pike), pak s druge strane bude također ostavljena na cjedilu od svoga ljigavog i ispolitiziranog šefa Montgomerya (izvrsno odvratan Clive Owen) koji pa sve hoće pogurati pod tepih, uključujući Koslowa, direktno ucjenjujući i Wilcox.
Kako je Koslowu ova operacija trebala biti izlaz, brisanje uvjetne kazne odnosno "čistog" identiteta, Koslow ne samo da ništa od toga nije postigao već su ga zakopali još daleko dublje.
Iako je film po žanru kriminalistički, manje thriller više drama, zapravo je prožet gomilom pitanja, dvojbi, melodramatskim i emotivnm momentima naročito u liku Koslowa. Kinnaman je izvrstan u tom cjelovitom prikazu lika, pojednako je dobar u gadnim tučnjavama i akcijskim radnjama, kao i u psihološkim prikazima potonuća, borbi za sebe, za obitelj, kada se stvarno ne vidi izlaz na pozitivno.
Film je vrlo korektno režirao Andrea Di Stefano ("Escobar: Pakleni raj"), no imao je dobru scenarističku podlogu. A zaista najbolji dio filma je njegova glumačka ekipa.
"Doušnik" je bez obzira na trenutno siromašnu kino-ponudu odličan, malo mračan i napet krimić. Nije "Sicario", možda ni "John Wick" ali je visoko.
