Kolumne

Double Live Gonzo! Nije Nugent, ali je divlje

Kako zvuči talentirani Nikola Marjanović kada interpretira pjesme legendarnih bendova iz Seattlea? Izvanredno, sjajno... Zaista nas vraća u rane devedesete, zlatno doba grungea. Međutim, nije ni to najvažnija stvar. Prepuštanje atmosferi, opće mahnitanje i alkohol. To zvuči još zanimljivije.

Objavljeno: 10.02.2017. 08:00

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Double Live Gonzo! Nije Nugent, ali je divlje

V perspektiva: Povampireno divljaštvo na najboljem tribute bandu

 

Petak. Zvuk poruke na mobitelu. Nezainteresirano bacim pogled, vidim napisano „Dojdem danas“ i u tome trenu znam da me sutra čeka mamurluk godine, ali bez obzira na gorki jauk mog organizma, onaj metafizički dio mene razveselio kao da sam još vrtićko dijete. I tako je započela noć koju ne bi bilo loše zaboraviti, iako sam je čekala cijeli tjedan. Grunge night! Grabar je kao i svaki put donio svoje domaće vino u čijem se bouquetu osjeća izabela i žaljenje te smo ga, kao što to priliči ozbiljnim ljudima poput nas, krenuli uživati na klupicama udišući duboko miris proljeća u ranoj veljači. Nakon litre tog crvenog međimurskog eliksira, očevida prometne nesreće čije sam mjesto zločina gotovo oskvrnula svojom dekoncentriranošću (to je priča za neku drugu kolumnu!) te jedne kraće stranputice u krčmu kako bismo pozdravili nesretnike koji nisu željeli ići na Singles u Vintage, zaputili smo se, bogatiji za još jednog uvaženog člana ArtLaba, prema Savskoj.

 

Tamo nas je već čekao poštovani gospodin Kvatrić. On je, naravno, također odlučio uživati u dionizijskim čarima fermentiranog soka od grožđa, tvrdeći kako je baš Venus delikatesa među jeftinim vinima. Naravno, svi koji su teenagerske dane proveli na Ribnjaku ili pak u pauzama od predavanja u dobrome društvu ispili koju čašicu na stepenicama ispred Filozofskog (donekle) su se složili s njegovom tvrdnjom. Jedna trećina ArtLabovaca je upala u Vintage sa svojim izlizanim iksicama koje su nefunkcionalne već pet godina, dok su neki manje sretni čekali da se na blagajni napokon skupi dovoljno novca za uzvraćanje kusura. Kolega Lucić, popularno zvani Zvone, čekao je unutra i vidjevši nas nije ni slutio da ćemo na kraju spektakularnog petka utjeloviti četiri jahača apokalipse. Našoj veseloj sada već petorki pridružila su se još 2 draga prijatelja i show je mogao početi. Nakon što smo se na šanku izborili za svoju čašicu sreće probili smo se u prve redove točno na prvi takt ''Man in the Box''. U samo jednoj sekundi ponovno sam imala 14 godina i pjevala uz izrazito sramotne plesne pokrete, skokove, napadaje ili kako to već nazvati, sve pjesme koje su mi obilježile život. Da, upravo je grunge, uz neslavni nu metal (nemojte se sada praviti da niste u osnovnoj školi okidali na Limp Bizkit i Korn!) bio žanr moje mladosti.

Kada je Nikola Marjanović zapjevao cijeli se Vintage preselio u Seattle u rane devedesete. Nisam to očekivala ni najmanje. Cijeli bend, koji je, kako sam poslije saznala, imao samo nekoliko proba, djelovao kao da cijeli život svira zajedno. Zaredali su se i hitovi poput ''Animal'', ''Interstate Love Song'', ''Black Hole Sun'', ''In Bloom'' i što je najfascinantnije, Marjanović je savršeno izveo svaku od njih. Nikada nisam čula da jedan vokal tako iskonski prenese sasvim drugačije vokalne senzibilitete od vlastitog. Jedina zamjerka je što je koncert prošao bez Mudhoneyja, Mad Seasona i Mother Love Bonea jer sam stvarno željela čuti njihovu izvedbu ''Crown of Thorns''. Bilo kako bilo, očito smo doslovno shvatili stihove prve pjesme večeri pa smo ''He who tries, will be wasted'' proveli u djelo. Nakon što su Sars i Aldina donjeli pitajbogakoju rundu u jednom se trenutku pri nazdravljanju nešto diskonektiralo – naša mala grupa se počela ponašati kao sedam egipatskih zala, Kvatrić se počeo bosti zihericom, Grabar se zalijevao pivom i grizao vlastu majicu, Aldina je započela pogo i porušila pola kluba, a ja sam morala razbiti koju bocu jer, kako kaže izreka, mene kad ponese trenutak, ponese me u pi*ku materinu. Kao što je Kvaternik rekao „pa što se događa, da nas netko vidi nikad ne bi rekao da se bavimo kulturom“.

 

Nakon kraja koncerta Zvone i ja smo otišli u backstage zahvaliti bendu što nas je odveo u najbolje vrijeme rock glazbe i pružio nam nezaboravan glazbeni desert koji bi zadovoljio i najsnobovskije sladokusce. U backstageu sam jednu dragu djevojku gotovo učinila invalidom pa joj se ovim putem ponovno ispričavam. Nakon napravljenog selfiea nezgoda je pala u zaborav pa vjerujem da mi ne zamjera što sam joj umalo omogućila da parkira auto na posebno parkirno mjesto. Izapozornično iskustvo će Lucić bolje prepričati jer je bio u puno ljudskijem stanju od mene, znojne i zalivene višnjevačom sa zukovima ''Roostera'' u ušima žednima dobre glazbe. Naravno, naša mala grupa nakon koncerta nije napustila klub već smo do fajrunta, kada nas je dragi zaštitar obavijestio da svi ljudi koji drže do sebe već spavaju, divljali na Linkin Park i Alice in Chains (posebni zahtjev ArtLaba). Izrazito mi je drago da se ne sjećam pogleda ostalih prisutnih u klubu, ali se sjećam Zvonetovog zbunjeno-zgroženog škicanja, a ako nas je ON tako gledao onda, dragi čitatelji, znate koliko je sati. Bilo kako bilo, Singles band nas je osvojio i u nama probudio istinsku strast i divljaštvo koje je zaista dugo čekalo da izbije van; jedva čekamo da nas opet počaste svojim besprijekornim izvedbama najboljih pjesama Seattle scene. A basistu Sebastijanu Juriću samo moram ponoviti: Slušaj NoMeansNo!

 

 

Z perspektiva: Grunge, pivo i manijakalnost

 

Da, grunge je taj madeleine kolačić koji me vjerojatno vraća u devedesete bolje nego išta drugo. Kišom često okupan i oblacima još češće natkriljen, Seattle se katkad ne pomalja iz mojih zvučnika (ili slušalica) i po nekoliko mjeseci, ali često mu se rado vratim kao začudno sigurnom osloncu. Tko je iz moje generacije u tim kasnim devedesetima mogao previše razmišljati o kombinaciji glazbenih utjecaja i uzora pokreta iz države Washington? Usvojili smo samo uobičajene osnovne opaske o specifičnoj mješavini punka i metala, omogućenoj i oživotvorenoj tek nakon što je duh Neila Younga lebdio nad vodama. Kao i elementarne informacije o Melvinsima, još jednim mitskim (pra)uzorima. Bol je boljela, strast je zaista bila strastvena, ironija je fascinirala i nasmijavala (koliko smo je bili u stanju razumjeti), a kad se razbacivalo – uistinu se razbacivalo. Nakon Nirvane, u mali je svijet ušao Pearl Jam, zatim Soundgarden, Alice in Chains i drugi. Heavy i thrash metal u tom su mikrokozmosu također bili neizbježni, ali na znatno drugačiji način. Međutim, dosta prošlosti. Vratimo se u 2017., godinu koja je počela bizarno, a tko zna kako će završiti…

 

Nikad dovoljno iscrpljen od prethodnih urbanih noćnih avantura, na dan 3. veljače 2017. nikako nisam mogao zaboraviti još znatno ranije donesenu odluku o obligatnom ukazivanju na premijernom nastupu domaće supergrupe Singles, koja je pametno odlučila rekreirati duh vremena i atmosferu ranih devedesetih te pravca koji je barem privremeno pokazao srednji prst muzičkom establishmentu i MTV-u. Naravno, mainstream je ubrzo prigrlio kulturu grungea koja je prethodno tavorila u totalnom undergroundu. Tada se sve promijenilo, a srž američkog hardcore punka 80-ih zapravo je prodrla u srednju struju. Uz barem kakvu-takvu satisfakciju za neke od njegovih protagonista. Vratimo se petku u Savskoj 160. Očekivanja nisu bila niska, da se razumijemo. Prvo; Nikola Marjanović iz Sanea ima odličan vokal, a to je dokazao i ovom prilikom, kada je u velikoj većini slučajeva jednostavno fenomenalno interpretirao legendarne brojeve koje su u originalu pjevali Vedder, Cobain, Weiland, Staley, Cornell… Tko god. Drugo; kad i ne bi bilo tako – riječ je o Seattleu. O grungeu, pobogu. Sapienti sat.

 

Ehem. Nestrpljiv da se pokrenem iz okruženja domicilna četiri zida, dovukao sam se do Vintagea već nešto nakon 21h. Prva čaša ječmeno-hmeljnog napitka već je iščeznula kad sam ugledao neke poznate face i odlučio im se pridružiti dok ne pristigne Vedrana s ekipom. Razgovori ugodni naroda urbanog i prežvakavanje zabavnih, ali i nekih pomalo tmurnih tema prekinuti su kada je konačno došlo vrijeme za akciju. Svaki javni debut izazov je za skupinu muzičara, koliko god prethodnog iskustva posjedovala u drugim varijantama, ali odmah je postalo jasno kakav su muzički odgovor na ono vječno hamletovsko pitanje ponudili Marjanović i društvo. Sad, potpuno je druga priča vezana uz to kako su u svojim životima Cobain, Wood, Staley ili Weiland odgovorili na isto. Pros and cons of heroin… Ljudi koji razumiju kvalitetnu glazbu okupili su se u prvim redovima. Na prvom se Borisu praktički od početka vidjelo koliko je u ekstazi, što nije predstavljalo nikakvo iznenađenje. Drugi je Boris priznao da nije neki grunger, ali u jednom se trenutku trebalo malo izmaknuti kosi koja je prilično nekontrolirano letjela uokolo. Vedrani je grunge ono što su jednom njezinom legendarnom susjedu cajke i power metal, stoga me nije posebno zabezeknula količina staklenih krhotina u blizini onog nesretnog stupa u blizini pozornice, koji me, uzgred budi rečeno, uvijek nervirao. U pauzi između dva seta uspio sam porazgovarati i s prijateljem koji nije bio toliko fanatično nastrojen glede koncerta, ali to mu je ionako u prirodi. Koja je tu da se mijenja? Uostalom, i mene je manjak promila držao 'pod ručnom', ali vjerojatno je i bolje tako. Inhibicije ne moraju uvijek popustiti.

 

Uvijek sam gajio, po mišljenju nekih vjerojatno pomalo iracionalnu, ljubav prema dva albuma iz '89. Prema Nirvaninom ''Bleachu'' i Soundgardenovom ''Louder Than Love''. Možda zbog tog sirovog pionirskog duha i mladenačkog entuzijazma, možda jer sam te dvije kazete nabavio u jednom prilično zeznutom periodu. Zato su mi nedostajale ''Hands All Over'', ''Big Dumb Sex'', ''School'' i ''About a Girl'', ali znam; tko bi sve zadovoljio, naravno. Bilo mi je žao, kao i još nekima, što nije odsvirana ''Crown of Thorns'', možda najimpresivnija skladba potekla iz Seattlea i okolice u periodu prije prave eksplozije grungea s fantastičnim četverolistom albuma (''Nevermind'', ''Ten'', ''Badmotorfinger'' i ''Dirt'') u sezoni '91./'92. Također, ''Interstate Love Song'' je mogla biti trunčicu nadahnutije odsvirana. Mogao bih cjepidlačiti i dalje, ali nema smisla. Naša idealna set-lista vjerojatno bi obuhvaćala pedesetak pjesama. Možda je i bis nakon energično i nabrijano izvedene ''Would?'' predstavljao blagi antiklimaks. Dok ''Alive'' i ''Smells Like Teen Spirit'' zapravo uopće nisu nedostajale; ionako svakog vikenda trešte u gotovo svakom rock klubu u gradu. Izostavljanje tih numera bio je inteligentan potez.

 

U svakom slučaju, nakon zagrebačke Lollapalooze Vedrana i ja smo se pripito i odvažno uputili u backstage, gdje smo prvo pročavrljali s basistom Sebastijanom Jurićem i izvjesnom Anom. Pivske su boce padale i razbijale se, bilo je kao da je prohujao tornado. Međutim, većina prisutnih nije obraćala previše pažnje na nas. Bolje. Zatim smo se provukli do Nikole kojemu smo udijelili uobičajene i očekivane komplimente na račun njegove vjerne vokalne interpretacije. Hehe, svi vole kada ih se hvali, a još ako se spomene pomalo zaboravljena ''Antelupiulla'', senzacionalan (posebice imajući na umu tadašnju dob članova grupe) debitantski album varijante Sanea iz devedesetih… Kolegice, nadam se da si pretražila Youtube (update - navodno se i to dogodilo). Palo je i obvezno zajedničko fotkanje, tj. selfie s Nikolom, a tada smo se mogli mirno pokupiti iz backstagea. Our work was done.

 

Ekipa je potom i dalje neumorno te divljački đuskala/pogala/whatever, a ja sam i dalje uglavnom pasivno upijao solidno koncipiranu slušaonu u koju se, naravno, probilo i dosta toga što nije 'grunge'. Nakon što smo protjerani u predio oko šanka, razgovori u rasponu od sitnih ZG-tračeva do analize svih faktora koji su sjebali Kurta nastavili su se do fajrunta. Svi su potom očekivali moje 'usidrenje'. Uostalom, otputih se prema tom infernalnom raju podno nasipa. Nikad bolje pogođen oksimoron, predmnijevam. Međutim, kiša me je te noći naročito iritirala. Uvidjeh besmislenost te potencijalne ranojutarnje avanture. Tramvaj koji je pristizao u suprotnom smjeru naprosto je mamio da se ukrcam na njega i vratim među četiri zida. Prije spavanja morao sam naviti neku bizarnu kombinaciju. Ovaj put: ''Digital Bath'' i ''Jennifer Jones''. Bio je to ionako lud tjedan…

Pročitaj više o temama: grunge, singles band, nikola marjanovic, sane, vintage industrial bar, kolumne, vedrana pavlak, zvonimir lucic, 2016



Kalendar

 S3NGSI u Tvornici kulture 29.03.2017.

29.03.2017. - srijeda

S3NGSI u Tvornici kulture 29.03.2017.

Zagreb, Tvornica kulture
20/30 kn

2. Memorijal tattoo & piercing Crni 30.03.2017. u Vintage Industrial Bar-u

30.03.2017. - četvrtak

2. Memorijal tattoo & piercing Crni 30.03.2017. u Vintage Industrial Bar-u

Zagreb, Vintage Industrial Bar

LISINSKI ARIOSO: PIOTR BECZALA - Zagreb, KD V. Lisinski, 30.3.2017.

30.03.2017. - četvrtak

LISINSKI ARIOSO: PIOTR BECZALA - Zagreb, KD V. Lisinski, 30.3.2017.

Zagreb, KD V. Lisinski
190, 210, 230 kn

LISA HANNIGAN - Zagreb, Tvornica Kulture, 30.03.2017.

30.03.2017. - četvrtak

LISA HANNIGAN - Zagreb, Tvornica Kulture, 30.03.2017.

Zagreb, Tvornica Kulture
80/100 kn

VLATKO STEFANOVSKI u Pogonu kulture 31.03.2017.

31.03.2017. - petak

VLATKO STEFANOVSKI u Pogonu kulture 31.03.2017.

Rijeka, Pogon kulture
90/110 kn

Hard 'n' heavy night vol.2 u Hard Place-u 01.04.2017.

01.04.2017. - subota

Hard 'n' heavy night vol.2 u Hard Place-u 01.04.2017.

Zagreb, Hard Place
20 kn

VLATKO STEFANOVSKI u Tvornici kulture 01.04.2017.

01.04.2017. - subota

VLATKO STEFANOVSKI u Tvornici kulture 01.04.2017.

Zagreb, Tvornica kulture
110/130 kn

BALKAN ROCK PARTY u Močvari 01.04.2017.

01.04.2017. - subota

BALKAN ROCK PARTY u Močvari 01.04.2017.

Zagreb, Močvara
20 kn

APOCALYPTICA ''PLAYS METALLICA BY FOUR CELLOS'' u KD Vatroslav Lisinski 03.04.2017.

03.04.2017. - ponedjeljak

APOCALYPTICA ''PLAYS METALLICA BY FOUR CELLOS'' u KD Vatroslav Lisinski 03.04.2017.

Zagreb, KD Vatroslav Lisinski
160/190/220 kn

Ožujak / 2017

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031 

Must Read

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK