Kolumne

Don't get mad, get even - kako je hip hop vratio AEROSMITH iz mrtvih

Drugi dio naše "80's serije" donosi priču o tome kako je hip hop vratio Aerosmith na rock prijestolje

Objavljeno: 30.04.2019. 07:29

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Don't get mad, get even - kako je hip hop vratio AEROSMITH iz mrtvih

Nakon gotovo 5 desetljeća karijere, 44 godine od prvog albuma, 15 studijskih i 5 live albuma te čak 30 turneja, Aerosmith se prošle godine otisnuo na svoju posljednju, Aero-Vederci Baby turneju. No, budući da se ipak ovdje radi o bendu poznatom i po hitovima i po unutarnjim konfliktima zbog kojih su česti gosti novinskih članaka, vijesti o farewell turnejama uvijek se uzimaju s rezervom. Članovi ovog američkog benda su Steven Tyler (pjevač, usna harmonika), Joe Perry (gitara), Brad Whitford (gitara), Tom Hamilton (bass) i Joey Kramer (bubnjevi). Unatoč svim problemima koje su imali i odlasku (1978. odlazi Perry, a 1982. Whitford) pa povratku dvojice članova ova formacija je stalna, što je rijetkost u glazbenom svijetu. 


Da krenemo od početka. Bend je prva dva albuma, "Aerosmith" (Dream On) i "Get your wings" (Same old song and dance, Seasons of wither) izdao 1973. i 1974. godine i oba su prošla neprimijećeno. Tek s trećim - "Toys in the attic" i hitovima Sweet Emotion i Walk this Way doživljavaju komercijalni uspjeh, a s "Rocks" (Back in the saddle, Last child) pločom iz 1976. potvrđuju svoj status superzvijezda. U razdoblju od 1977. do 1984. bend je lagano počeo padati prema dolje. Već poznato drogiranje se potpuno otelo kontroli, Joe Perry i Brad Whitford su napustili grupu, albumi nisu donosili ništa novo i slabo su se prodavali dok su koncerti postajali sve lošiji i lošiji. U tom su periodu čak snimili album koji spada u kategoriju najskupljih albuma u povijesti, "Rock in a hard place" (1982.). 1984. godine vraćaju se Perry i Whitford i nakon odlično primljene povratničke turneje, iduće godine Aerosmith izdaje "Done With Mirrors" album koji unatoč odličnim kritikama ne postiže željeni uspjeh. I tu dolazimo do razloga ove kolumne, a to je jedan od najvećih comebackova u povijesti glazbe.

 


Priča počinje rane 1986. godine. "Jednog dana čuo sam album RUN DMC-a kako svira iz sinove sobe i svidjelo mi se, bilo mi je potpuno novo i zvučali su mi kao vlak u punoj brzini bez kočnica! I mjesec dana kasnije dobijem poziv od njihovog producenta, Rick Rubina (Red Hot Chilli Peppersa, Beastie Boysa, Neil Diamonda, Johnny Casha) koji mi govori da bi momci iz RUN DMC-a repali preko naše pjesme Walk This Way", priča Perry.


"Pročešljao sam cijelu svoju kolekciju albuma u potrazi za pjesmom koju bi RUN DMC obradio i istaknuo vezu hip-hopa s ostalim žanrovima glazbe. Walk this Way je imala onaj poznati rokerski senzibilitet i u isto vrijeme, uz malu promjenu, mogla je funkcionirati kao hip hop stvar", objašnjava Rubin.


U početku, ekipa iz RUN DMC-a nije bila oduševljena idejom, nisu bili sigurni hoće li je moći progurati u svoj đir kako treba. Bili su upoznati samo s početkom pjesme, jer su je koristili u svom setu kada bi nastupali, ali nikada je nisu poslušali cijelu, čak ni uvodno pjevanje, jer kad god bi nastupali DJ bi konstantno vraćao pjesmu na intro i oni bi repali preko toga.


"Slušajući prvi put pjesmu, pogotovo pjevanje, sve što smo mi čuli bilo je kaubojsko, seljačko nabrajanje. Mislili smo da nas šef producentske kuće i Rick Rubin žele uništiti. Bili smo žestoko protiv i nismo htjeli snimiti pjesmu, ali da bi ugodili njima, snimili smo na brzinu, priznajem, ne baš dobru verziju i otišli iz studija. Osam sati kasnije, zovu nas da se vratimo natrag. Otvaram vrata kad ono Joe dere riff, a Steven vrišti riječi u kabini za snimanje vokala. Znao sam da se moramo dignuti na veću razinu da to ne bude Tyler/Perry pjesma, a mi samo gosti. Kad smo došli na red, repali smo kao da je naša pjesma. Bilo je toliko dobro da nam se čak u jednom trenu Steven pridružio unutra", prepričava Darryl "D.M.C." McDaniels koji je uz Joseph "Run" Simmonsa i Jason "Jam Master Jay" Mizella činio ovu popularnu hip hop skupinu.


"Pjesma je nastala 1974. na tonskoj probi u Honoluluu. U početku je više zvučala kao nekakva ritmička vježba nego kao nešto što bi se moglo pretvoriti u pjesmu. Naš bubnjar, Joey Kramer, oduvijek je imao James Brown vibru i prije Aerosmitha je svirao u funk bendu. Znači, Joey je donio taj ritmički uzorak, Joe je nabacio riff, ja sam donio riječi i taj cijeli groove se zakotrljao u rap smjeru", prisjeća se Steven Tyler. Ta je originalna verzija svojedobno bila veliki hit na "Toys in the attic" albumu.


"A što se tiče našeg dueta, momci iz RUN DMC-a nisu bili zainteresirani, rekli su da nam je pjesma katastrofa. Ali ipak su pristali, ritmički uzorak ih je pridobio. Kada smo bili u studiju i kada sam vidio kako se zabavljaju repajući naše riječi, pomislio sam kako meni nikad nije tako zabavno s našim pjesmama. Mislim da je zato pjesma postala ogromna", zaključio je Tyler. Ostalo je povijest.

 


Pjesma je postala ogroman hit. Veći hit nego original. Videospot je doslovno razbio zidove između rocka i hip hopa i obje grupe su profitirale ovom suradnjom. Album RUN DMC-a "Raising hell" je prešao milijunsku nakladu, dok je Aerosmithova karijera dobila dugo priželjkivani vjetar u leđa o kojem nastavljamo dalje u članku.


Iako je 1986. godina bila više nego uspješna i vratila ih natrag u igru, imali su još jedan ogroman problem, a to je bila ovisnost. Nakon razočarenja s "Done with Mirrors" albumom, sljedeći je trebao biti ključan - ili će biti nešto veliko ili neće biti ništa. Bend se rehabilitirao i usredotočio na snimanje novih pjesama koje će se naći na "Permanent Vacation" albumu. Taj album predstavlja točku preokreta u karijeri ovog neuništivog benda. Ključan čin je bio taj što su prvi put unajmili profesionalne tekstopisce da rade s njima na albumu umjesto da sve pjesme pišu sami kao do sada. Tu im je ideju predložio John Kalodner, legendarni izvršni direktor koji ih je ujedno i spojio s producentom Bruce Fairbairnom (Bon Jovi - "Slippery when wet").


"Osjećali smo da trebamo ispočetka proučiti naš proces stvaranja pjesama, vidjeti što ne valja i raditi na tome. Ovi ljudi koji su došli raditi s nama nisu došli da bi nas učili kako pisati pjesme, to su sve bile iskrene suradnje i stojimo iza njih 100%", objašnjava basist Tom Hamilton.


Album je izašao u osmom mjesecu 1987. godine i to je bio njihov prvi album čiji su se spotovi vrtjeli na MTV-u. Spotovi za pjesme Angel, Dude (looks like a lady) i Rag Doll (na ovoj je pjesmi kao koautor potpisana i Holly Knight što je Tylera razbjesnilo kada je pjesma postala hit, jer po njegovoj priči, Knight je samo promijenila naslov i potpisala se kao koautor) su započeli novi život benda, koji će postati sinonim za odlične spotove kroz 90-e i rane 2000-e.


"Permanent Vacation" je našao savršenu ravnotežu između novog neistraženog glazbenog teritorija i poznatog Aerosmithovog blues rock groovea. Uz već spomenute hitove, na albumu su se još nalaze odlične pjesme, koje su postale favoriti fanova kao npr. Hearts done time, Magic Touch, luda naslovna stvar i fenomenalna Hangman Jury. Album je samo u SADu prodan u preko 5 milijuna primjeraka. 

 


Nakon uspješne turneje u sklopu koje su im predgrupa bili Guns N' Roses (među ostalima), bend se odmah povukao u osamu da bi počeli raditi na novim pjesmama za novi album koji će postati "Pump".


Napravili su preko 19 pjesama koje su podijelili na A listu (one koje su smatrali mogućim hitovima) i B listu (one koje su se još trebale razviti), dok im je producent Fairbairn pomogao nalaziti hookove. "Kad smo otišli raditi na ovom albumu znali smo što želimo, a to je bilo ogoliti svjetlucavu produkciju prethodnika i istražiti surovost koju smo smatrali da trebamo postići. Nismo imali stav da trebamo napraviti pjesmu o drogiranju ili pjesmu o zlostavljanju, ali ispalo je tako i ispalo je super. To je Aerosmith, nismo vezani nikakvim pravilima", objašnjava Perry.


"Na početku rada na albumu, sjedio sam za klavijaturama i pričao s momcima iz benda o djeci koja kupuju naše ploče, što oni žele, što rade mlađi bendovi (Motley Crue, Bon Jovi, Guns N' Roses, Poison) i onda sam shvatio da me u biti nije briga za to! Sve što sam trebao je pustiti dijete unutar sebe i sve će biti kako treba", nadovezuje se Tyler.


Basista Hamilton je ponudio svoju perspektivu na ovaj legendarni album: "Do 1976. godine i albuma "Rocks", iz ploče u ploču smo napredovali, a nakon toga smo išli samo dolje. Postali smo previše dekocentrirani i albumi su nam počeli patiti. Onda je uslijedila pauza i kada smo se ponovno okupili, nismo snimili album koji je trebao biti logičan slijed događaja, krenuli smo ispočetka, kao novi bend."


A što se tiče naziva ploče, Whitford priča: "To je bila moja ideja, mene je naš logo oduvijek podsjećao na one starinske znakove za benzinsku crpku i otud mi cijeli koncept za album. Svima se svidjelo osim momcima iz benda."


Tyler dodaje: "Bruce Fairbairn je bio arhitekt albuma. Mi smo svirali i vježbali, radili u izolaciji i on bi došao tu i tamo, rekao makni taj bridge, ubaci solo tu. On je dosta objektivan i nema problema s micanjem pjesama. Ja sam suprotnost, meni su moje pjesme moja djeca. No, da nije bilo njega, ostali bi s previše ludog i nabrijanog materijala."


"Pump" se sastoji od 10 izvanrednih pjesama od kojih neke imaju jako neobične i originalne introe, često odsvirane na nesvakidašnjim instrumentima dok teme variraju od sexa, ovisnosti pa do zlostavljanja. Najpoznatije su: Love in an elevator (istinita priča o Tyleru i njegovim seksualnim egzibicijama u liftu), What it takes, The other side i možda najbitnija Janie's got a gun (pjesma o zlostavljanju u obitelji). Videospot za ovu fantastičnu stvar je režirao David Fincher (Klub Boraca, Sedam, Igra) i često je na popisu glazbenih časopisa kao jedan od najboljih spotova ikada. Pjesma im je donijela prvi Grammy i dvije VMA nagrade.


Ostatak je jednako impresivan; Monkey on my back je rokačina o borbi s ovisnošću, F.I.N.E (jedno vrijeme razmatrana kao ime za album) je zabavan i brz broj, My girl je posveta njihovim uzorima, dok su Don't get mad, get even i Voodoo Medicine Man dobre blues rock pjesme. I još je ostala prva pjesma na albumu, Young Lust koja ima posebno značenje za Perrya: "Za tu sam pjesmu tražio zvuk gitare koji bi dočarao kako u mojoj glavi zvuči kada dinosaur jede automobil." Ludilo.

 


"Pump" je objavljen u devetom mjesecu 1989. godine i smatra se njihovim zadnjim pravim albumom. Po prodaji dijeli drugo mjesto sa svojim nasljednikom iz 1993. godine pod nazivom "Get a grip". Oba su dosegla brojku od 7 milijuna u Americi, dok prvo mjesto drži "Toys in the attic" s 8 milijuna.


Na kraju priče, unatoč svim okolnostima, ne samo da se grupa vratila iz mrtvih, već se vratila veća nego ikada.


"Snimili smo Pump iz sebičnih razloga, samo za sebe i za svoj gušt. Naravno da je odlično zaraditi, tko to ne voli, ali da sam u glazbi samo radi novaca, odavno bih bio gotov." zaključuje Perry.


Nakon "Pumpa" bend ide dalje u još veće uspjehe i neuspjehe, ali to je još veća priča koju ćemo ostaviti za drugi put.


F. I. N. E - Fucked up, Insecure, Neurotic & Emotional

 

Originalno objavljeno na Perun.hr 16.02.2018.

Antonio Šarić

Text by:

Antonio Šarić

Prati autora

F. I. N. E

Jana Zidanič

Proofread by:

Jana Zidanič

Prati autora

Pročitaj više o temama: aerosmith, walk this way, run dmc, kolumna, povratak iz mrtvih, 2018, antonio saric

Ovaj članak je pročitan 1934 puta



Kalendar

UADA, 17.06.2019., Močvara, Zagreb

17.06.2019. - ponedjeljak

UADA, 17.06.2019., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara

KEEP OF KALESSIN - 18.06.2019. - Ljubljana (SLO) - Orto Bar

18.06.2019. - utorak

KEEP OF KALESSIN - 18.06.2019. - Ljubljana (SLO) - Orto Bar

Ljubljana, Orto Bar
22€ pretprodaja / 25€ na dan koncerta

SCYTHER, 19-23.06.2019.

19.06.2019. - srijeda

SCYTHER, 19-23.06.2019.

,

FOO FIGHTERS - Pula, Arena, 19.06.2018.

19.06.2019. - srijeda

FOO FIGHTERS - Pula, Arena, 19.06.2018.

Pula, Arena
190 kn / 360 kn / 430 kn / 460 kn

CANNIBAL CORPSE - Zagreb, Boogaloo, 20.06.2019.

20.06.2019. - četvrtak

CANNIBAL CORPSE - Zagreb, Boogaloo, 20.06.2019.

Zagreb, Boogaloo
145 kn / 155 kn / 180 kn

RED FANG - Zagreb, Močvara, 22.06.2019.

22.06.2019. - subota

RED FANG - Zagreb, Močvara, 22.06.2019.

Zagreb, Močvara
130/160 kn

FAUN, Strigon, 23.06.2019., MMC, Bratislava

23.06.2019. - nedjelja

FAUN, Strigon, 23.06.2019., MMC, Bratislava

Bratislava, MMC

FAUN, 23.06.2019., Majestic Music Club, Bratislava, Slovakia

23.06.2019. - nedjelja

FAUN, 23.06.2019., Majestic Music Club, Bratislava, Slovakia

Bratislava, Majestic Music Club
11 € - 40 €

NYTT LAND, 23.06.2019., Kset, Zagreb

23.06.2019. - nedjelja

NYTT LAND, 23.06.2019., Kset, Zagreb

Zagreb, KSET
35kn/45kn

Pure Electro party, GK Jabuka, 28.06.2019., Zagreb

28.06.2019. - petak

Pure Electro party, GK Jabuka, 28.06.2019., Zagreb

Zagreb, GK Jabuka
Besplatno

Lipanj / 2019

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930

Must Read

DEATH ANGEL - Humanicide

Recenzije

DEATH ANGEL - Humanicide
BLACK REBEL MOTORCYCLE CLUB, The Vacant Lots - Zagreb, Tvornica Kulture, 13.06.2019.

Izvještaji

BLACK REBEL MOTORCYCLE CLUB, The Vacant Lots - Zagreb, Tvornica Kulture, 13.06.2019.
Grunge se morao pojaviti

Kolumne

Grunge se morao pojaviti
ROCKETMAN

Recenzije

ROCKETMAN
Britanija prije Beatlesa: Skiffle i još ponešto

Kolumne

Britanija prije Beatlesa: Skiffle i još ponešto
STOCKHOLMSKI SINDROM (Stockholm)

Recenzije

STOCKHOLMSKI SINDROM (Stockholm)
Danas je međunarodni dan grupe SLAYER

Vijesti

Danas je međunarodni dan grupe SLAYER
KEEP OF KALESSIN - 18.06.2019. - Ljubljana (SLO) - Orto Bar

Kalendar

KEEP OF KALESSIN - 18.06.2019. - Ljubljana (SLO) - Orto Bar
FLESHGOD APOCALYPSE - Veleno

Recenzije

FLESHGOD APOCALYPSE - Veleno
BRUTAL ASSAULT 2019 - dva mjeseca do početka

Vijesti

BRUTAL ASSAULT 2019 - dva mjeseca do početka
BRUTAL ASSAULT 2019 - dva mjeseca do početka

Vijesti

BRUTAL ASSAULT 2019 - dva mjeseca do početka
Rock u Bonelli formatu - fragment

Kolumne

Rock u Bonelli formatu - fragment
JAZZ.HR zatvaranje sezone uz Tamaru Obrovac TransAdriatic Quartet

Vijesti

JAZZ.HR zatvaranje sezone uz Tamaru Obrovac TransAdriatic Quartet
GUITAR FORCE ONE festival u Hard Placeu

Vijesti

GUITAR FORCE ONE festival u Hard Placeu
KAMPFAR - Ofidians Manifest

Recenzije

KAMPFAR - Ofidians Manifest
ROADBURN FESTIVAL - Nizozemska, Tilburg, 11.04.-14.04.2019.

Izvještaji

ROADBURN FESTIVAL - Nizozemska, Tilburg, 11.04.-14.04.2019.
BRIGHTBURN

Recenzije

BRIGHTBURN
BRUCE DICKINSON Interaktivni show - Zagreb, KD Lisinski, 26.10.2019.

Kalendar

BRUCE DICKINSON Interaktivni show - Zagreb, KD Lisinski, 26.10.2019.

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK