Taj sastav, u kojem trenutno uz starosjedioce Jože Pegama (saksofon), Matjaža Pegama (zvučni efekti) i Gorana Šalamona (vokal) sviraju gitarist Matija Lapuh, basist Tomi Gregel i bubnjar Ivica Gregel, bio je najinteresantniji u devedesetima kad je na albumima „Bad Gag 2“, „Deep True Love“ i „Neovangelij“ prezentirao vrlo interesantnu i kvalitetno odsviranu mješavinu alt-metala, white funka, avant-jazza i elektronike. 21. stoljeće su započeli s ogoljenijim albumom „Big Luc + Upanje“ na kojem su instrumentalni dijelovi svedeni na minimum te od tada uglavnom stvaraju glazbu sa specifičnim vokalom Gorana Šalamana u prvom planu, iako postepeno vraćaju značaj instrumentalista u svom izričaju, što se osjeti i na novom albumu „Zlagano Sonce“.
„Zlagano Sonce“ počinje žešćom pjesmom „Kapital“ koja sadržava većinu odlika eklektičnog zvuka ovog benda: abrazivni metal riff, funky prijelaz na kojem do izražaja dolazi piskutavi saksofon Jože Pegama i minimalistički gitarski solo s wah pedalom popraćen upečatljivim groove metal basom, a povrh svega se čuje vokal Gorana Šalamona, koji zvuči melodičnije nego ranije dok izgovara oštre i angažirane tekstove na slovenskom jeziku koji kritiziraju širok opseg anomalija u današnjem potrošačkom društvu. Druga pjesma „Lažje je imeti pesa“ donosi sličnu mješavinu funka i metala, ali s manje varijacija te nešto kompleksnijim temama i većom ulogom saksofona.
Prvi singl s albuma „Kaplja“ je laganija pjesma s melodičnom glavnom temom odsviranom na saksofonu uz atmosferičnu pratnju gitare i ritam sekciju koja se iznenađujuće dobro prilagodila formatu rock balade. Nakon nje slijede „Dan brez“ obilježena funky bas linijom, skokovitim saksofonom i relativno dobrom gitarskom solažom, žešća i pomalo punkoidna „99“ te „Slab gospodar“ s frenetičnim unisonom saksofona i gitare te snažnim grooveom na basu.
„Da bi bil iskren“ je još jedna laganija pjesma s impresivnom sporom melodijom na bas gitari, hipnotičkim saksofonom i interesantnim gitarskim dionicama obojenim delay efektom u kojoj se osjete utjecaji duba i reggaea, ali je miljama daleko od generičkih (kvazi) ska poskočica s kojima nas iz godine u godinu bombardira sve više zafrkantskih i osvještenih bendova.
„Tesnoba strah in cvetoče polje“ nosi vrlo impresivan slap bass, a našlo se mjesta i za par dobrih prijelaza na saksofonu i gitari koji su kompoziciju obogatili žešćim psihodeliziranjem, tražećom laid-back melodijom i refleksijom modernog metala. „Zato ker smem“ je žešća groovy kompozicija s riffom koji me blago podsjeća na Rage against the Machine, a naslovna „Zlagano Sonce“ mračna kompozicija s minimalističkim distorziranim riffom, ritualnim nabijanjem po tomovima, hipnotičkim vokalom i sporo procesuiranim melodijama saksofona.
Album zatvaraju instrumental „Funkscape" od frakcije benda Sinntetic Liquid na kojem su do izražaja došli elektronski zvukovi Matjaža Pegama u kombinaciji s ritmičkom funky svirkom ostatka benda te pola minute žešćeg metal riffa na gitari uz pratnju ritam sekcije pod kontradiktornim nazivom „Intro“.
Sve u svemu, rekao bih da je „Zlagano Sonce“ definitivno jedno od boljih studijskih ostvarenja sastava Demolition Group na kojem vokali Gorana Šalamona zvuče relativno dobro i artikulirano, a vrlo kompetentno hvatanje u koštac s različitim stilovima i spajanje istih u koherentne, smislene i osvježavajuće cjeline je dokaz da se bend na instrumentalnoj razini vratio u dobru kondiciju.
.jpg)
