8.0

Recenzije

DEEP PURPLE - Whoosh!

Nadolazeće dvije recenzije koje ćete moći pročitati, a napisane su od strane mene, su poduže izbivale od samog objavljivanja jer mi je trebalo vremena kako bih vam u što boljem svjetlu opisao ono što sam čuo, odnosno što nam je dato na slušanje od strane ovih bendova. Jedan je Deep Purple, a drugi je... Pa za drugi ćete se morati još malo strpjeti.

Objavljeno: 25.11.2020. 09:30

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

DEEP PURPLE - Whoosh!

Žanr: Heavy metal / Hard rock

Godina: 2020.

Izdavač: earMUSIC

Web


Tracklist:
1. Throw My Bones
2. Drop The Weapon
3. We're All The Same In The Dark
5. No Need To Shout
6. Step By Step
7. What The What
8. The Long Way Round
9. The Power Of The Moon
10. Remission Possible (Instrumental)
11. Man Alive
12. And The Address (Instrumental)
13. Dancing In My Sleep

Ono što želim reći jest činjenica kako se ovdje radi o zanimljivim albumima, kreacijama koje u svojoj srži odlično tvore jedne od onih uradaka koji će mi poslužiti kao soundtrack ove godine. Godina je, pa... Zanimljiva, u najmanju ruku i nosi sa sobom izazove s kojima se čovjek sadašnjice možda još nije nosio. No to ne znači kako su otupjela čula i kako ne možemo u nečemu uživati, je l' tako? Uglavnom, krećemo na putovanje neznanim prostranstvima i zanimljivim putovima koje nam je Deep Purple predstavio s albumom "Whoosh!"

 

Kako to obično biva, ovdje dolazi onaj duži uvod u kojem vas ja upoznajem s bendom i u kojem vam ja pokušavam približiti bend s nekoliko riječi iz svoje glave. I to traje, i traje i traje. Ali ovdje toga neće biti jer je ovo ipak Deep Purple! Koliko god se polemika vodilo o njima i njihovoj relevantnosti unatrag zadnji trideset godina, mora im se priznati ta izdržljivost i činjenica kako opstaju i svakih nekoliko godina uspiju uljepšati svijet nekim novim uratkom. Ako ste kolekcionar i obožavatelj svih vrsta uradaka koje neki bend može ponuditi, onda vam svakako neće ne nedostajati iznimna količina albuma snimljenih uživo kroz cijelu njihovu karijeru koji svako toliko uspijevaju ugledati svoje konačno objavljivanje. Naravno, tu se radi i o arhivskim snimkama, ali i onim koji su pratili aktualne turneje. Nepresušan izvor iskustva preslušavanja, vjerujte. No to ostaje onim okorjelim slušateljima i/ili obožavateljima na odluku. Oni malo manje uporni i /ili strpljivi zato imaju studijske albume, a njih je s ovogodišnjim čak dvadeset i prvi! Za takav bend, i karijeru koja se proteže preko pedeset godina unatrag (nećemo sada računati onih osam godina gdje se "nije znalo što se s bendom događa") to je hvalevrijedan uspjeh, jer moram opet naglasiti kako je ovo jedan od "onih" bendova koji nisu baš objavljivali svašta, i nisu objavljivali nešto što je išlo protiv njihovog stava i pristupa glazbenom izražaju.

 

Možda zato i nisu otišli u toliki mainstream i toliku izvikanost, izuzev planetarno poznate skladbe koju zasigurno svi znate... Istu nećemo ovdje imenovati kako neki djelatnik glazbene trgovine (ili sličnih objekata) ne bi doživio poteškoće u svom fizičkom, pa i mentalnom zdravlju. Stoga, recimo kako smo još jednom dočekali jedan od "zadnjih" albuma ovog benda. Izgleda kako je to postala neka fora među bendovima i članovima koji su dio te "stare garde", pošto svakih nekoliko godina dolaze pred publiku diljem Svijeta s "posljednjom turnejom" ili "posljednjim albumom". Priznajem, među prvima sam koji na takve objave skoči i krene opterećeno i bez razloga negodovati jer znam kako to ide. Ali sam isto tako među prvima koji će svaki od njih vidjeti uživo i bit će mi drago jer su još uvijek tu. Nostalgija za minulim vremenima, u kojima većina nas niti nije postojala, i činjenica te neke topline i ugode slušanja čini njih, takve bendove, posebnima. Postoje i oni koji su suvremeniji i koji su novi naraštaji, no takva posebnost s njima mora srasti kroz godine karijere koje tek dolaze. No o tome jednom drugom prilikom, jednom drugom nakanom i možda jednom drugom kolumnom. Jednom.

 

"Whoosh!" nam tijekom svog trajanja predstavlja trinaest pjesama, od kojih su dvije čak i instrumentalne skladbe, a od te dvije jedna je "And The Address" koja je zapravo nova inačica istoimene skladbe s njihovog prvijenca "Shades Of Deep Purple" iz 1968. godine.  I sve je to uglazbljeno i otpjevano kako treba, i kako same godine članova benda dozvoljavaju. Ovdje radim posebno naglasak na spomenuto, jer se naravno očekuje od slušatelja razumijevanje (ili ne?) zbog jednostavne stvari, života. Iskreno, trebalo mi je vremena kako bi ovaj album dubinski pregledao, analizirao, preslušao, slušao detalje i tragao za nečime. I sve sam to pronašao, shvativši kako se ovdje radi više o Deep Purpleu koji nam želi nešto reći, poručiti i ostaviti kao znak koji treba pratiti. Uz to sve, glazbeni i vokalni dio je odradio sve besprijekorno, dali su si truda i oko vizualnog efekta samog albuma. Video uraci koji prate neke od najavnih singlova su jednom riječju prekrasni. Njihov značaj i sama simbolika svega uhvaćenog ostavlja čovjeka u onom trenutku, gdje se vi zapitate što gledate i kako je netko to uspio upečatiti i ostaviti iznimno snažnu poruku vama na razmatranje. Naravno, i sam omot albuma je odličan, gdje mogu reći kako mi ulazi među najljepše omote koje je bend imao tijekom svoje karijere. Mogu reći čak kako je omot i među boljima unatrag zadnjih nekoliko godina što se same glazbe tiče, jer ostavlja snažan dojam kako se radilo na svakom detalju predaje informacija i poruka onima koji će album u konačnici slušati, proučavati i vjerujem, uživati u konačnici. Što se samog ljudstva tiče, postava je i dalje neprimijenjena od 2002. godine, te se čini kako su funkcionalna cjelina koja nakon svih ovih godina zajedno, a i godina postojanja samog benda stvaraju glazbu koja pronalazi svoju publiku i ta publika na tome biva zahvalna. Bend sam i osobno vidio u dva navrata, i niti jedan put nisam ostao razočaran. Zašto? Jer sam išao uživati, provesti se i koji put (bez pucanja glasa, ako se mogu pohvaliti) otpjevati koji samo sebi dragi stih. Nisam išao pun gorčine suditi i kritizirati sedamdesetogodišnjake koji pred nama još uvijek aktivno i s punom predanošću stvaraju sjećanja. No o tome isto jednom drugom prilikom...

 

Dakle, bend ima stalnu postavu skoro dvadeset godina i to je dobro, ro se osjeti i čuje, i to je zapravo jedan od značajnijih podataka pošto je to i najdugovječnija postava benda tijekom njihove karijere. Malo je reći, ali doista su imali turbulentna razdoblja tijekom iste, i dosta je tu ljudi došlo i otišlo. Ili su samo imali zanimljive ljude, snažne karaktere i osebujne umjetničke duše koje nisu mogle postojati u prostoriji s tolikim značajem. A možda to sve možemo nazvati i ego. Ostaje na razmatranje. No bend je pronašao ono nešto u svakom od članova i bend izgleda radi što voli, bez potrebe i želje dokazati se bilo kome. Glazba govori umjesto njih, i pristup istoj je hvalevrijedan nakon svih ovih godina. Čak i inovativan, jer se svaki album okiti nečim novim što onaj prije nije imao, te jednostavno postaje dio iznimne ostavštine benda. No u jednu ruku sve je ovo nepotrebno pisati kada se vide imena koja se nalaze u ovom bendu. Kao prvo, i meni najdraže za spomenuti, jest činjenica kako Deep Purple ima jednu od najboljih ritam sekcija koje krase ovaj planet. Ian Paice sve ove godine iza bubnjeva kao jedini stalni član benda, te Roger Glover na bass gitari kao neizbježni dio ovog dua. Iznimna vještina, sviranje i pristup istome koje neki čak brzopleto opisuju kao "jednostavno" krasi dobar dio albuma i povijesti benda svojom jedinstvenošću. Posvetite im pažnju, i poslušajte pozadinu svakog albuma. Preko svega toga prelazi zvuk klavijatura (i svih ostalih instrumenata s tipkama, napomena kako se netko ne bi našao izostavljen i/ili uvrijeđen) iza kojih stoji Don Airey, koji je u bend došao 2002. godine nakon što se pokojni Jon Lord odlučio umiroviti (no samo s Deep Purpleom, a glazbu je nastavio stvarati do svoje smrti 2012. godine). Don je izniman klavijaturist, vrhunski glazbenik koji je tijekom svoje karijere surađivao s ljudima i bendovima kao što su Ozzy Osbourne, Cozy Powell, Gary Moore, Graham Bonnet, Micky Moody, Uli Jon Roth, Rainbow, Jethro Tull, Wishbone Ash te mnogi drugi koje ne želim navoditi više jer bi popis bio poduži. Tu se još nalazi i  Steve Morse, čovjek koji u bend dolazi 1994. godine zamijenivši tako Ritchiea Blackmorea koji je, u svom stilu i svojim manirima, napustio bend godinu dana ranije. Samim time zaslužio je veliko priznanje, a svojim sposobnostima kao glazbenik postaje neizostavan dio benda, te njegov član tijekom polovice njihovog postojanja. Također glazbenik vrijedan pažnje, s dosta prepoznatljivom tonom koji ne može promaknuti glazbenim znalcima i sladokuscima treniranog uha. I naravno, tu ostaje Ian Gillan za sami kraj. Glazbena ikona, čovjek osebujnog glasa i pojava čiji glas krasi većinu diskografije koju bend ima. Od vrištećeg i nezaustavljivog mladića koji je išao glasom protiv cijelog Svijeta, do čovjeka koji danas upozorava sve nas koliko nam taj Svijet doista znači. Iako je glas izgubio snagu nakon svih tih godina, i dalje ostaju činjenice koje ga smještaju među najbolje od najboljih. No nećemo se zavaravati, Gillan još uvijek ima poneki trik u svom rukavu i zna kako se može prilagoditi svojim godinama. I nemojte mi slučajno plakati kako nikada nećete čuti "Child In Time" uživo! Pa bend ima još stotine pjesama sa strane, pa bi bilo lijepo uzeti to u obzir. A tko god je i zadnjih godina vidio Gillana s bendom uživo, ne može reći kako čovjek ne može pjevati. Može, samo ne onako kako je pjevao 1970. godine. Bitne su emocije, bitna je strast prema glazbi i bitno je ono što želi reći, a poruke su snažne na ovom albumu. Kao i na mnogi prethodnicima, naravno. Ukratko, još jednom su stvorili nešto dobro i nešto lijepo, a to je album koji možete slušati ciljano i kao pozadinu dok nešto radite, a dovoljno je kvalitetan i koncipiran kako će vas i tada uloviti nespremne i zatražiti od vas još malo pažnje kroz ponovno preslušavanje. Naravno, moguće je kako će vam "sjesti" tek na neko drugo ili treće slušanje, no nikako nećete moći reći kako ne valja. Ugodnog i ciljanog koncepta, odsvirano s velikom dozom emocije i znanja, te otpjevano onako kako bi ostalo upamćeno.

 

Zapravo, kada čitam ovo od prije napisano, shvaćam još više značaj ovog benda za svijet glazbe. I naravno, volio bi ih vidjeti još koji put uživo jer to zaslužuju, i vrijede toliko, a ponavljanje je majka znanja kažu. Ponavljam, uživajte u glazbi i ne budite brzi s kritikama. To vam čak piše netko tko radi na recenzijama albuma, stoga mi vjerujte na riječi kako je to teško i kako se nekada nađete u trenutku gdje ne znate što reći, pa je potrebno vrijeme. A vrijeme je ono što treba i samoj glazbi kako bi srasla s nama kao slušateljima. Naravno, cijenite stare generacije bendove jer mi smo prokleti kao generacija koja će ih ispratiti u njihove mirovine ili "tamo negdje, daleko i nepoznato". Svakako podržite i tragajte za novim bendovima, i na samom kraju, jednostavno uživajte. "Whoosh!" vas neće ostaviti ravnodušnima, te ćete svakako uživati u albumu koliko god temeljito mu se posvetite. Toliko do sada, i toliko do sljedećeg puta...

 

Edi Grubor

Text by:

Edi Grubor

Prati autora

“Rock 'N' Roll is a nuclear blast of reality in a mundane world where no-one is allowed to be magnificent.” - Kim Fowley

Pročitaj više o temama: deep purple, whoosh!, heavy metal, hard rock, edi grubor



Kalendar

OPETH, 22.03.2021., Tvornica Kulture, Zagreb  - ODGOĐENO

22.03.2021. - ponedjeljak

OPETH, 22.03.2021., Tvornica Kulture, Zagreb - ODGOĐENO

, Tvornica Kulture
180/200/230 kn

THE SLOW READERS CLUB - Zagreb, Tvornica Kulture, 23.04.2021.

23.04.2021. - petak

THE SLOW READERS CLUB - Zagreb, Tvornica Kulture, 23.04.2021.

Zagreb, Tvornica Kulture
75 kn /na dan koncerta 90 kn

STEEL PANTHER, 12.06.2021., Tvornica Kulture, Zagreb

12.06.2021. - subota

STEEL PANTHER, 12.06.2021., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
160 kn/180kn/200 kn

PLACEBO, 26.06.2021., Zagreb, Šalata

26.06.2021. - subota

PLACEBO, 26.06.2021., Zagreb, Šalata

Zagreb, Šalata
220 kn/240 kn/260 kn

ONE REPUBLIC - Slovenija, Ljubljana, dvorana Stožice, 06.11.2021.

06.11.2021. - subota

ONE REPUBLIC - Slovenija, Ljubljana, dvorana Stožice, 06.11.2021.

Ljubljana, dvorana Stožice

Siječanj / 2021

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Must Read

MARKO HIETALA napustio Nightwish

Vijesti

MARKO HIETALA napustio Nightwish
16 razloga zašto volim Bowiea

Kolumne

16 razloga zašto volim Bowiea
TOP 15 FILMOVA I TV SERIJA u 2020.

Kolumne

TOP 15 FILMOVA I TV SERIJA u 2020.
DA 5 BLOODS

Recenzije

DA 5 BLOODS
PAUL MCCARTNEY objavio novi studijski album

Vijesti

PAUL MCCARTNEY objavio novi studijski album
FOO FIGHTERS objavili novu pjesmu i popis pjesama s albuma

Vijesti

FOO FIGHTERS objavili novu pjesmu i popis pjesama s albuma
WONDER WOMAN 1984

Recenzije

WONDER WOMAN 1984
Preminuo je ALEXI LAIHO

Vijesti

Preminuo je ALEXI LAIHO
DARK TRANQUILLITY - Moment

Recenzije

DARK TRANQUILLITY - Moment
URBI ET ORBI 2020. (Urednička riječ)

Kolumne

URBI ET ORBI 2020. (Urednička riječ)
PERUN.HR - TOP 20 u 2020. godini

Kolumne

PERUN.HR - TOP 20 u 2020. godini
VINKO ĆEMERAŠ & TALVI TUULI - Na putu

Recenzije

VINKO ĆEMERAŠ & TALVI TUULI - Na putu
NINA KRALJIĆ objavljuje drugi studijski album za Božić

Vijesti

NINA KRALJIĆ objavljuje drugi studijski album za Božić
BE HA VE objavio novu pjesmu 'Oh My Pretty Neighbor'

Vijesti

BE HA VE objavio novu pjesmu 'Oh My Pretty Neighbor'
The Voiceovac MARIN JURIĆ-ĆIVRO objavio debitantski album

Vijesti

The Voiceovac MARIN JURIĆ-ĆIVRO objavio debitantski album
STING i ZUCCHERO objavili zajedničku pjesmu

Vijesti

STING i ZUCCHERO objavili zajedničku pjesmu
FATES WARNING - Long Day Good Night

Recenzije

FATES WARNING - Long Day Good Night
AC/DC - Power Up

Recenzije

AC/DC - Power Up

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK