Kolumne

Debitantski albumi pet značajnih zagrebačkih novovalnih grupa

Pionir rocka u Dalmaciji, član šibenskih grupa Magneti i Mi, dugogodišnji urednik u bivšem Jugotonu (sadašnjem Croatia Recordsu), neslužbena „alfa i omega“ hrvatske i jugoslavenske diskografije, utemeljitelj naklade Orfej i veliki poznavatelj opusa domaćih pop i rock izvođača, Siniša Škarica, svojedobno je praktički proglasio Azru, Haustor, Film i Prljavo kazalište velikom četvorkom zagrebačkog novog vala s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina.

Objavljeno: 21.01.2019. 08:30

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Debitantski albumi pet značajnih zagrebačkih novovalnih grupa

 Imajući u vidu podatak da je Aerodrom počeo karijeru albumom „Kad misli mi vrludaju“ (1979) čiji je zvuk više naginjao progresivnom rocku nego novovalnom ili punk zvukovlju – kolektiv Jurice Pađena naknadno se ubacio u novovalni vlak - a o Parnom valjku (čiji je debitantski LP „Dođite na show!“, primjer čvrste ukorijenjenosti u karakteristični hard rock stil sedamdesetih s povremenim prog plamičcima, objavljen još 1976. godine) da se i ne govori, ne mogu se ne složiti s glazbenikom i diskografom iz Krešimirovog grada. Neki bi možda proglasili problematičnim uvrštavanje Azre u navedeno društvo. Istina je da se Štulićev trio početkom osamdesetih predstavio pomalo anakronom glazbom koja je možda više dugovala klasičnom rocku i balkanskom folku nego punku i new waveu, ali timing objavljivanja njihovog debitantskog izdanja, veliki značaj koji je grupa imala upravo na zagrebačkoj novovalnoj sceni i Štulićeva intrigantna i svježa poetika čine raspravu o tome je li Azra novovalni bend bespredmetnom. Ona to po većini kriterija – jest. Kao petu grupu, često nepravedno zanemarivanu, osobno bih dodao kratkovječni Parlament. Izuzetno zanimljiv trio činili su Dubravko Vorih (bas gitara), Zoran Cvetković (gitara) i Dražen Scholz (bubnjevi). Načelno su slijedili vizualni i glazbeni stil tada iznimno popularnog The Policea, ali njihov je debitantski album „Imena i legende“ (1980) ponudio mnogo više od blijede hrvatske kopije Stingove družine. Boa, predvođena gitaristom Slavkom Remenarićem te pjevačem/klavijaturistom Mladenom Puljizom, po mojem je skromnom mišljenju ipak neka druga priča. Originalan i sofisticiran art pop/rock s funk elementima i evidentnim prog korijenima predvodnika skupine izdvajao je Bou od ostalih zagrebačkih protagonista novog vala, čak i od relativno ekscentričnog Haustora. A stoji i činjenica da je eponimno premijerno LP izdanje grupe objavljeno samim krajem 1981., dakle možda trunčicu prekasno da bi se smatralo integralnim dijelom originalnog novovalnog ZG–udara, što može iznenaditi samo one koji ne znaju kako su se brzo odvijala glazbena zbivanja u Jugoslaviji spomenute godine. Neću se baviti niti Zvijezdama, Animatorima, Dorianom Grayom itd. Za te se sastave ipak može reći da su pripadali onome što bih osobno nazvao zagrebačkom postnovovalnom eksplozijom '82./'83. Dopuštam si subjektivnost koja je duša svake kolumne...


Prljavo kazalište prvo se od navedenih muzičkih skupina uspjelo domoći diskografskog ugovora. Poslije poprilično infantilnog i amaterskog maxi singla „Televizori“ (uz naslovnu pjesmu na njemu su još bile skladbe „Majka“ i „Moje djetinjstvo“) iz 1978., te uvjerljivijeg i efektnijeg singla „Moj je otac bio u ratu“ iz 1979., u kolovozu iste te '79. godine objelodanjen je i debitantski, eponimni album grupe čiji su članovi tada bili: Jasenko Houra (gitara), Davorin Bogović (vokal), Zoran Cvetković (gitara), Ninoslav Hrastek (bas gitara) i Tihomir Fileš (bubnjevi). Naslovnica koju je dizajnirao Mirko Ilić po mojem mišljenju ujedno odaje fascinaciju Rolling Stonesima i pretenziju za rušenjem starog rock'n'roll poretka čiji su oni simbolični predstavnici. Uvodna pjesma  „Ja sam mladić u najboljim godinama“ sa svojom ogoljenom i sirovom energijom i dalje ostaje jedna od najboljih skladbi u katalogu grupe. Uvjeren sam da je ta amblematska stvar barem malo odjeknula i kod beogradskih novovalnih izvođača. Numera „Neki dječaci“ obilježena je odvažnim i provokativnim stihovima – posebno u kontekstu vremena u kojemu su nastali - koji tematiziraju homoseksualni odnos. „Veze i poznanstva“ i danas zvuče svježe i moderno, a tekst ispunjen sarkazmom aktualniji je nego ikada. „Što je to u ljudskom biću što ga vodi prema piću“ imputira da drugovi radnici i drugarice radnice utjehu nalaze u alkoholu. Pa što onda ne valja s navodno savršenim društvenim sistemom? Prljavci su u ranoj fazi zaista znali kombinirati pomalo infantilan prizvuk određenih pjesama s istinskom subverzivnošću. Dvominutna „Noć“ sadrži natruhe pomaknutog rockabilly zvuka, a efektan tekst sažet u samo nekoliko važnih riječi i zaigrana gitara Zorana Cvetkovića – Zoka stvaraju jedinstvenu i neponovljivu atmosferu koja priziva rezignirani osjećaj mladenačke usamljenosti u Zagrebu samim krajem sedamdesetih godina. „Prljavo kazalište“ ostaje najtvrđi album družine iz Dubrave, iako je, dijelom i zbog produkcije Ivana Pika Stančića, i ta žestina već bila parcijalno suspregnuta. Bila je to prva i posljednja ploča grupe koja se mogla okrstiti pretežito punk izdanjem. Što je poslije toga bilo – bilo je. Skladatelj svih brojeva Houra i pjevač Bogović imali su tek 19 godina u trenutku objavljivanja albuma izdanog pod etiketom diskografske kuće Suzy. To je činjenica nad kojom bi se današnji mladi i nadobudni domaći punkeri trebali zamisliti.

 

Pjesme „Balkan“ i „A šta da radim“, sastavnice prvog singla Azre, nisu uvrštene na njihov eponimni debitantski LP, objavljen 1980. u izdanju Jugotona, ali to nije previše naškodilo konačnom dojmu o ovom zanimljivom dugosvirajućem ostvarenju. Uopće se neću baviti javnom euforijom koja je tada okruživala Branimira „Johnnyja“ Štulića (vokal, gitara), karizmatičnog i talentiranog, ali precijenjenog vođu benda koji je svoje najsjajnije trenutke u ranijoj fazi karijere doživio u formi trija kojega su još činili Mišo Hrnjak (bas gitara) i Boris Leiner (bubnjevi). Pustimo li pjesme da govore same za sebe, ne možemo pobjeći od činjenice da je „Azra“ sadržavala pregršt sjajnih skladbi, pravih remek-djela epohe. Većina pjesama zvučala je bolje uživo, primjerice strastven, energičan i brz, maltene punkerski manifest „Uradi nešto“, čiju je žestinu na studijskoj verziji donekle zatomila problematična produkcija legendarnog Drage Mlinarca. „Tople usne žene“ uspješno evociraju prizore iz ljubavnog života, ali između redaka se nazire nemogućnost ostvarivanja prave prisnosti s objektom želje. To je najveći uspjeh dotične kompozicije, obilježene izvrsnim i atmosferičnim Hrnjakovim basom te Štulićevom emotivnom vokalnom izvedbom. Na njoj, kao i na još nekim numerama s albuma, može se dobro čuti da je Leiner bio ključna poluga u držanju komponenti zvuka grupe na okupu. Sve se zapravo temeljilo na njegovom dinamičnom, agresivnom i preciznom bubnjanju.

 

Hrnjak je bio odličan basist, a Štulić, iako kvalitetan gitarist, ipak je bio najslabija sviračka karika u tercetu. Tekst često izvođene „Krvave Meri“ doslovno je omogućavao vizualizaciju svojevrsne alfa-ženke iz naslova. Tijekom čeznutljive „Gracije“ izmjenjivali su se brži energični momenti te lakši i sporiji dijelovi koji su omogućavali isticanje specifične Štulićeve boje glasa. Bilo je tu još odličnih pjesama, poput, primjerice, „Jablana“, popularne „Marine“, u osnovi zafrkantskog „Iggy Popa“… Muzički najkvalitetniji album Azre ostaje ujednačeno, koherentno, inspirirano i poprilično distorzirano hard rock remek-djelo „Kad fazani lete“ (1983) na kojemu je Štulić odsvirao svoje najbolje dionice na gitari te obavio zadaće basista i producenta, a bivši član Parnog valjka Srećko Antonioli uspješno je zamijenio Leinera na bubnjevima, ali „Azra“ je izvrstan dokument vremena; zvučni zapis nabrijane, ambiciozne i relativno mlade muzičke skupine. Iskreno, Štulića nikada nisam smatrao osobitim poetom, ali stihovi s debitantskog ostvarenja njegovog matičnog kolektiva gotovo se savršeno uklapaju u glazbu koja ih okružuje. Imaju duha, duše, povremene socijalne angažiranosti i supstance, te predstavljaju dobar odraz perioda i mjesta u kojima su nastali. Na ploči je kao gostujući glazbenik sudjelovao Mladen Juričić – Max (prateći vokali, usna harmonika).

Nakon odlaska iz Prljavog kazališta 1979., na kraju snimanja njihovog spomenutog premijernog albuma, gitarist Zoran Cvetković, poznat kao Zok, prvo je proveo neko vrijeme u Parnom valjku i s dotičnom grupom snimio album „Gradske priče“, a potom je oformio trio Parlament s basistom Dubravkom Vorihom i bubnjarom Draženom Scholzom, prethodnim kratkoročnim rješenjima za ulogu ritam sekcije Valjka. Kao što sam već istaknuo, dotična skupina umnogome se ugledala na tada iznimno popularni tercet The Police, ali „Imena i legende“ iz 1980., nastupni album zagrebačke družine, pružao je više od pukog oponašanja Stingovog benda. „M.S.P.“, relativno spora pjesma, možda čak najizrazitije prošarana utjecajima „poblajhane“ trojke i, stoga razumljivo, proplamsajima reggaea, bila je jedan od najvećih aduta ovog LP-a. Bile su tu i brža i vedrija „7.6“; dinamična i plesna, zanimljivim izmjenama tempa prožeta i ska utjecajima obojena „Afere“, u kojoj su Vorih i Scholz dokazali svoju sviračku kvalitetu; zatim energična, ali (kao, uostalom, i velika većina skladbi s albuma) pjevna i popična „Ostala je drugima pri ruci“, koja je tek u live izvedbama sjajila punim sjajem… Uzbudljiv, žalosno i neopravdano podcijenjen te tržišno neuspješan, „Imena i legende“ može se nazvati jednim od skrivenih dragulja jugoslavenskog novog vala. Parlament je u to vrijeme bio svirački kompetentan, mlad i svjež sastav koji je na rijetko kvalitetan način nastojao pratiti svjetske (zapadne) muzičke trendove. U tome je bio gotovo usamljen. Cvetković se poslije raspada grupe 1982. godine posvetio raznim aktivnostima, među kojima treba izdvojiti snimanje i objavljivanje samostalnog albuma „Zok“ (1982), sudjelovanje u radu grupe Dorian Gray i privremeni povratak u Parni valjak u drugoj polovici osamdesetih. Vorih je naknadno svirao s raznim izvođačima, a Scholz se, nakon nekog vremena provedenog u grupama Film i Neki to vole vruće, krajem osamdesetih također vratio Parnom valjku.

Grupa Film, predvođena Jurom Stublićem (vokal), objavila je svoj studijski prvijenac „Novo! Novo! Novo! Još jučer samo na filmu a sada i u vašoj glavi“ 1981. godine. Izdao ga je slovenski Helidon a producent je bio Boris Bele iz Buldožera. Pjesme s prve singl ploče benda „Zajedno/Kad si mlad“ (1980) nisu uvrštene na album, ali i bez njih konačni je dojam bio efektan i uzbudljiv. Istina, bilo je skladbi koje su djelovale bezbojno i neinspirirano. Međutim, vrhunci ovog LP-a s vremenom su uglavnom postali svojevrsni domaći klasici. S pravom. Tu je ponajprije Stublićev autsajderski manifest „Neprilagođen“, popraćen do iznemoglosti puštanim spotom. Zatim hitoidna „Zamisli“, obilježena životnim i uvjerljivim tekstom, koja počinje relativno sporim bubnjevima da bi se nastavila u brzom i (tko bi rekao) plesnom ritmu. „Moderna djevojka“ balansira na razmeđi čežnje i sjete. Nakon što preslušamo „Odvedi me iz ovog grada“ itekako možemo povjerovati Stubliću da se želi barem malo maknuti od uobičajenog zagrebačkog urbanog okruženja. „Dijete ulice“ kratko i jasno zaključuje album. Bilo je uočljivo da je i Film barem donekle pratio trendove vezane uz britanske i američke new wave izvođače. Na ovom važnom debitantskom izdanju jedne od ključnih skupina zagrebačke novovalne scene svirali su (uz Stublića): Mladen Juričić (gitara), Marino Pelajić (bas gitara), Jurij Novoselić (saksofon) i Branko Hromatko (bubnjevi). Film je iste godine izdao i koncertni minialbum „Film in Kulušić – Live“, dokument s nastupa u legendarnom zagrebačkom klubu, koji je uključivao poznatu najavu na francuskom Dražena Vrdoljaka, glazbenog kritičara i povremenog gosta grupe na svirkama uživo. Objavljen je pod etiketom Jugotona koji je vjerojatno htio iskoristiti raskid ugovora između grupe i Helidona te tako predstaviti neke od pjesama s „Novo! Novo! Novo! Još jučer samo na filmu a sada i u vašoj glavi“ u znatno boljoj live varijanti.

Haustorov eponimni prvijenac iz 1981. po mnogočemu se izdvajao od produkcije zagrebačkih suvremenika maštovitog i mnogočlanog kolektiva kojega su tada predvodili Darko Rundek (vokal, gitara) i Srđan Sacher (bas gitara). Naglašeni puhački instrumenti na nekim brojevima i elementi reggaea, čak i funka i soula, kombinirani s unikatnim „haustorovskim“ senzibilitetom, ipak donekle uklopljenim u new wave okružje, odmah su upadali u oči i uši. Ne bi mnogo pogriješili oni koji bi tadašnji Haustor nazvali art rock sastavom. Miroslav Ambruš – Kiš napisao je inspiriran popratni tekst uz kompilaciju „Haustor 1981. 1984. 1985. 1988.“, objavljenu 1995. Jedan odlomak vrijedi citirati u cijelosti: „Novi val u nas bio je cinično odbacivanje rocka kao pojave koja će spasiti svijet, a napokon je s njime postao dio okoliša. Dakako, valjalo se u njemu najprije ispuhati, potrošiti pretencioznosti i zloću, dosaditi i sebi i Bogu i ljudima. Haustor dolazi upravo u vrijeme kada su sve uloge u novom valu podijeljene, a njegovi su se protagonisti već uživjeli u stereotipe koje su osvojili.“ Nažalost, naknadna pretjerana idolatrija nekih novovalnih izvođača (pojave poput onoga što bih osobno okrstio „štulićizmom“) uspjela je pretvoriti navedeno strujanje upravo u shvaćanje rocka kao spasonosne, mudre, socijalno angažirane i istinski subverzivne pojave, a to je vrlo često bio samo paravan za svojevrsnu (kulturnu) jugonostalgiju. Naravno, u žalovanju za propalim kulturnim prostorom nema ničega inherentno lošeg. Takav je stav svojedobno najkonciznije i najargumentiranije iznio Marko Brecelj. Međutim, valja pažljivo selektirati umjetničke pojave za kojima vrijedi tugovati. Udaljio sam se od teme. Ambruš – Kiš donekle je dobro uočio da je Haustor nastupio u vrijeme kada su sve karte više-manje podijeljene. Sličnu sam stvar prethodno već dijagnosticirao u slučaju Boe. Ne bih se složio s nekim drugim konstatacijama u njegovom tekstu, poput one da je novi val u nas bio svojevrsno izbavljenje od zakašnjele i plitke patetike u rocku. Međutim, unatoč mnogim sjajnim pojavama u jugoslavenskoj popularnoj glazbi, koje su prethodile kraju sedamdesetih godina, moram se, s druge strane, složiti sa S. Škaricom, već spomenutim na početku kolumne, u njegovu mišljenju da je ipak novi val bio taj fenomen koji je označio postizanje konačne afirmacije i zrelosti jugoslavenske pop/rock scene. Više ništa nije bilo isto nakon 1980./1981.

 

Da skratim priču, istina je da je Haustor, uz zdravu dozu egoizma i pretencioznosti, ostvario (muzički) vjerojatno najdojmljiviji debut od svih sastava kojima se ovdje bavimo. Avangardan prizvuk "Duhova", originalne i otkačene skladbe sa ska i psihodeličnim elementima na kajkavštini; razigrani koloplet puhačkih instrumenata u rasponu od trombona do saksofona na domicilnom klasiku „Moja prva ljubav“, čiji je tekst navodno nastao kao rezultat Sacherovog napušavanja ispred Zagrebačke katedrale i posljedičnog uvjerenja da se Zagreb, s Trgom kao rivom, nekim čudom našao na morskoj obali; (post)punkoidna dvominutna „Mijenjam se“; art laganica "Lice"; zatim Sacherov „Radio“ i Rundekov „Crni žbir“, tj. sastavnice druge singl ploče sastava, objavljene netom prije albuma… Sve su to bili važni kotačići u mehanizmu. Istina, spomenuta kompozicija „Duhovi“ mogla je biti uvrštena i u drugačijoj verziji, ali i ovako je impresivna u kontekstu tadašnje hrvatske scene. Haustor je nakon još jedne singlice „Majmuni i mjesec/Zima/Capri“ napravio pauzu, uglavnom zbog odlazaka članova grupe na odsluženje vojnog roka. Vratili su se 1984. fascinantnim albumom „Treći svijet“ na kojemu se konačno pojavila subverzivna i provokativna „Radnička klasa odlazi u raj“, skladba koja je trebala biti uvrštena na debut. Uz dva svojevrsna suparnika u borbi za kreativni tron unutar skupine, Rundeka i Sachera, postavu koja je snimila premijerni LP Haustora činili su: Ozren Štiglić (gitara), Srđan Gulić (bubnjevi), Zoran Vuletić (klavijature), Nikola Santro (trombon) i Damir Prica (saksofon). Boris Leiner odradio je zadaću bubnjara samo na hitu „Moja prva ljubav“, prethodno objavljenom na singlici. Izdavač albuma bio je Jugoton, a producent Husein Hasanefendić – Hus iz Parnog valjka. Nastup Haustora na Muzičkom biennaleu u Zagrebu 1981. nije bio slučajan. Muzika za (pseudo)intelektualce? Da. Pomalo. Ali u tome nema ničega sramotnoga.

 


Originalno objavljeno 29.12.2014. na Perun.hr

Pročitaj više o temama: zagreb, rock, punk, new wave, prljavo kazalište, azra, parlament, film, haustor

Ovaj članak je pročitan 5717 puta



Kalendar

THE RUMJACKS - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 26.09.2019.

26.09.2019. - četvrtak

THE RUMJACKS - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 26.09.2019.

Zagreb, Vintage Industrial Bar
60 / 80 kn

SHORTPARIS, 28.09.2019., Močvara, Zagreb

28.09.2019. - subota

SHORTPARIS, 28.09.2019., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara
50 kn / 65 kn

KAWASAKI 3P, 28.09.2019., Tvornica Kulture, Zagreb

28.09.2019. - subota

KAWASAKI 3P, 28.09.2019., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
70 kn / 90 kn

BLACK MIDI - Zagreb, Močvara, 02.10.2019.

02.10.2019. - srijeda

BLACK MIDI - Zagreb, Močvara, 02.10.2019.

Zagreb, Močvara

STONED JESUS, 02.10.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb

02.10.2019. - srijeda

STONED JESUS, 02.10.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb

Zagreb, Vintage Industrial Bar

BLACK MIDI - Zagreb, Močvara, 02.10.2019.

02.10.2019. - srijeda

BLACK MIDI - Zagreb, Močvara, 02.10.2019.

Zagreb, Močvara

KENSINGTON LIMA, 03.10.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb

03.10.2019. - četvrtak

KENSINGTON LIMA, 03.10.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb

Zagreb, Vintage Industrial Bar

SOULSIDE, 07.10.2019., Močvara, Zagreb

07.10.2019. - ponedjeljak

SOULSIDE, 07.10.2019., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara
65 kn / 80 kn

CORPSESSED, GRAVEYARD, LIFE IN RUINS, 09.10.2019., Močvara, Zagreb

09.10.2019. - srijeda

CORPSESSED, GRAVEYARD, LIFE IN RUINS, 09.10.2019., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara
60 kn

CORPSESSED, GRAVEYARD, LIFE IN RUINS, 09.10.2019., Močvara, Zagreb

09.10.2019. - srijeda

CORPSESSED, GRAVEYARD, LIFE IN RUINS, 09.10.2019., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara
60 kn

Rujan / 2019

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
30 

Must Read

SACRED REICH - Awakening

Recenzije

SACRED REICH - Awakening
ZLOČIN BEZ KRIVNJE: SLUČAJ COLLINI (The Collini Case)

Recenzije

ZLOČIN BEZ KRIVNJE: SLUČAJ COLLINI (The Collini Case)
TARJA - In The Raw

Recenzije

TARJA - In The Raw
MICHAEL BUBLÉ - Zagreb, Arena, 16.09.2019.

Izvještaji

MICHAEL BUBLÉ - Zagreb, Arena, 16.09.2019.
ISON - Inner Space

Recenzije

ISON - Inner Space
SONATA ARCTICA - Talviyo

Recenzije

SONATA ARCTICA - Talviyo
Otkazan zagrebački koncert grupe Beirut

Vijesti

Otkazan zagrebački koncert grupe Beirut
Počele su prijave za 11th Croatian Blues Challenge

Vijesti

Počele su prijave za 11th Croatian Blues Challenge
Veliki ARTURO SANDOVAL u Zagrebu

Vijesti

Veliki ARTURO SANDOVAL u Zagrebu
BILO JEDNOM U HOLLYWOODU (Once upon a time in....Hollywood)

Recenzije

BILO JEDNOM U HOLLYWOODU (Once upon a time in....Hollywood)
Blaženstvo drugog albuma

Kolumne

Blaženstvo drugog albuma
MGLA, Martwa Aura - Zagreb, Mochvara, 06.09.2019. - galerija

Galerije

MGLA, Martwa Aura - Zagreb, Mochvara, 06.09.2019. - galerija
ARISES - Žestoki zadarski odgovor trulom i dekadentnom sistemu

Vijesti

ARISES - Žestoki zadarski odgovor trulom i dekadentnom sistemu
PURE ELECTRO PARTY:

Intervjui

PURE ELECTRO PARTY: "Kao ljubitelji glazbenog žanra dark electro, te DJ entuzijasti, došli smo na ideju raširiti tu vrstu elektronske glazbe."
EDITORS - Zagreb, MD Doma Sportova, 08.02.2020.

Kalendar

EDITORS - Zagreb, MD Doma Sportova, 08.02.2020.
EDITORS donose turneju najvećih hitova u Zagreb

Vijesti

EDITORS donose turneju najvećih hitova u Zagreb
A DREAM OF POE:

Intervjui

A DREAM OF POE: "Doom Metal is genuinely about sharing the sentiment of angst, of loss, of saudade and the darkness of one’s soul."
A DREAM OF POE:

Intervjui

A DREAM OF POE: "Doom metal predstavlja dijeljenje osjećaja straha, gubitka, "saudade" i tame nečije duše."

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK