DADO TOPIĆ, BE HA VE, TONY LEE KING (VG BRC FESTIVAL) - Velika Gorica, 27.06.2020. - galerija
U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta u Velikoj Gorici, dio popularnih "Goričkih večeri" vezan je uz glazbene nastupe tijekom lipnja, bilo je raznih koncerata, no Perunu najzanimljivija večer bila je proteklog vikenda, u subotu 27. lipnja. To je ujedno bila i završna večer.
Klasičnog frestivalskog set-upa, Velikogoričani i gosti mogli su slušati nekoliko bendova prije Dade Topića: Timeless band, Ritam ulice, Tony Lee King, BE HA VE, te najavljeni Route 66, no oni na kraju nisu nastupili.
Ogroman park usred grada iza Pučkog otvorenog učilišta nije loše mjesto za ovakva festivalska događanja jer je svatko u skladu s uputama Nacionalnog stožera i opreza u ponašanju radi COVID -19 (mada se većina toga nije držala a ne sjećam se ni da sam vidjela mnogi ljudi s maskama), no organizator se svakako pobrinuo za dezificijense koji bili posvuda u blizini pozornice.
Paklena vrućina koja je žegla preko 34 stupnjeva, nije bila lak uvjet za nastupe, a ni za publiku. Timeless Band je nastupio prvi i u vijeme kada je na sunce zalutao tu i tamo neki šetać ili gosti obližnjih kafića. Ukljućujući nas.
Rati otkazivanja nastupa Route 66, sve se malo pomaklo pa je i Ritam ulice nastupio kada je na livadi oko pozornice već bila sjena. To je mladi šaroliki bend koji se nikako nije uklapao u naziv festivala "Blues, Rock & Country festival" iako su svirali neke rock standarde, primjerice solidno su izmasakrirali "The Wall" od Pink Floyda, no čuli smo da je to lokalni bend pa gdje će takav skupljati iskustvo nego na lokalnim manifestacijama. Trud im se svakako ne može poreći.
Publika je još uvijek bila raštrkana po cijeloj lokaciji, ali do nastupa BE HA VE, americana blues banda, se već okupila solidna brojka. Autorski bend iz Zagreba se dobrano potrudio da predstavi publici, što komunikacijom frontmana benda prema publici, što svirkom iako je u dva navrata stvar zvučala raštimano, a kritika ide toncu koji je postavio neki "raštimani" set-up, no nakon dvije intervencije, stvar se solidno izbalansirala i bend je dobro zvučao.
BE HA VE je odsvirao 10-tak pjesama "feelgood" karaktera, više americane nego bluesa i koliko se moglo vidjeti dopao se publici koja je ili cupkala i zadovoljno klimala glavom. Bend je kao posljednju pjesmu odsvirao aktualni singl "Our song". Široj javnosti još uvijek relativno ne baš poznati band dobro je iskoristio priliku i dopadljivo se predstavio.
Iskreno, za Tony Lee Kinga (inače pravog pravcatog Dalmatinca) nisam nešto pretjerano čula prije pa me stoga i čudila satnica festivala, no i on je kao i BE HA VE dao vrlo dopadljiv nastup, s tom razlikom što je King svirao u akustičnoj, intimnijoj formi, što je odlično sjelo u prvi sat nakon zalaska sunca i konačno malo predaha od vrućine i žege. Također nastup od nekih 40-tak min, King je dao prilično uvjerljiv i dopadljiv nastup.
No zvijezda večeri je dakako bio Dado Topić s Kazališnim bandom (od kojih je pola bilo i uz Tony Lee Kinga). Legendarni rocker se sjajno drži za svojih 70-tak godina, a na nastupu smo se uvjerili da i jednako dobro, uvjerljivo i sigurno pjeva, kao i nekad. Uz šale i pošalice, otpjevao je sve najvažnije hitove, legendarne balade, što se i očekuje od ovakvog festivalskog nastupa. S druge strane, često (i opet logično) ovakav nastup zvuči previše gažerski, a ni ovaj Dade Topića, na žalost, nije bio iznimka. Igrom slučaja Topića sam gledala u subotu tek drugi put u životu i to s odmakom od jako puno godina, i tek mi je u subotu postalo jasno zašto je jedan Dado Topić ikad nastupio na Eurosongu - zato što je njegova stvarnost mnogo bliže "revijalnim festivalima" nego punokrvnom rocku. NIje to više to, iako pjesme, srećom ostaju.
