Film čuvenog redatelja Spike Leeja o tamnoputim veteranima koji se vraćaju u Vijetnam, pobrao je velike hvalospjeve kritike, ali ne tako bajne od publike. Istina je u sredini.
Za neke je ovo najbolji filmski uradak tamnoputog filmaša, za neke (mene) nije, ali je itekako aktualan kao što je Lee uvijek, zapravo on je uvijek bio korak ispred svih.
No ovo nije film ni toliko o ratnim veteranima niti o Vijetnamu, iako je to sve itekako važno za radnju, film je čak i neke vrste lova na zlato u maniri Houstonovog filma "Blago Sierrra Madre". Četiri glavna lika-veterana Paul, Otis, Eddie i Melvin vraćaju s (u sadašnjem vremenu) u Vijetnam gdje su ratovali, kako bi pronašli tijelo suborca, petog od "Da 5 Bloods" iz naziva, Normana koji je poginuo neposredno prije odlaska iz Vijetnama. No to je pojednostavljena fabula.
Po Normana zapravo ide samo jedan, PTPS-jem rastrojeni Paul (izvrstan Delroy Lindo, kojeg možda znate kao Bosemana iz odvjetničke TV serije "Good Fight", svojevrsnog nastavka izvrsne "Good Wife") koji je totalno "u filmu" i za kojeg vam je očito jasno da je njegova opsjednutost s Normanom pomalo bolesna. No, stvari nisu tako jednostavne kako se čine.
Ostala trojica više-manje idu i radi Norma (manje) i radi "bonding again" - spajanja ratnih drugova na TOJ lokaciji (srednje), a najviše radi činjenice da su pred taj sam kraj kada je Norman poginuo, otkrili prepun kovčeg zlatnih poluga koje su zatim zakopali, označili lokaciju i zbrisali iz Vijetnama.
I to je sve opet pojednostavljeno rečeno o fabuli filma. Kao ratna drama ima mnogo pucnjave i mrtvih i svega, dramatičnog ponašanja glavnih aktera, kojima se kao "neplanirani peti", kao padobranac, pridružuje David, Paulov sin koji s ocem ima vrlo mučan (ne)odnos: "Otac me oduvijek mrzio jer je radi mene majka umrla pri porodu"...
Iz filma ipak nije jasno što je točno nagnalo Davida (Jonathan Majors) da im se pridruži, djeluje kao posljednja slamka da se nekako poveže s ocem, ili da sluti da idu po zlato (za koje nije jasno kako zna za njega) mada nisam posve sigurna, Spike Lee to nije baš sretno odradio.
No manimo se detalja, ono što je ZAISTA bitno u vezi i oko ovog filma jest da su svi akteri tamnoputi i da je ovo zapravo film o vječitoj temi potlačenih tamnoputih ljudi u Americi. I u Vijetnam su išli u većem broju nego bijelci i to da su ih gurali u prve redove gdje su "uspješno" ginuli.
Svjesni da su "topovsko meso" i da Ameriku ne briga puno za njihovu rasu (film počinje s izjavom Muhamada Alija, slavnog boksača, zašto odbija ići u Vijetnam, nije želio ići ubijati "neki siromašan narod za silovitu Ameriku" što je šezdesetih dosta usporilo njegovu karijeru, a završava govorom Dr. Martina Luthera Kinga, velikog protivnika rata u Vijetnamu, godinu dana prije njegovog ubojstva, o rasizmu u Americi i neslobodi tamnopute rase), Norman koji zapravo prvi otkriva kovčeg prepun zlatnih poluga iz srušenog helikoptera (vlasništvo Vietkonga), zaključuje te kao njihov predvodnik na neki način i odlučuje, da će zlato podijeliti i sakriti njih petorica, jer "Amerika im ionako nikad ništa nije dala, dapače oni su građani drugog reda, još od prvih robova 1619.".
Film svakako "upada" tajming pokreta "Black Lives Matter" što je zapravo prava Leejeva fokusacija, na nekin način nastavak sjajnog filma "BlackKKlansman" (za kojeg je dobio i Oscara) iz 2018. Ali je "Da 5 Bloods" i Leejeva snažna lekcija iz povijesti, što je možda zapravo i najjači adut filma.
Ipak, "BlackKklansman" je znatno bolje koncipiran, sažetiji, strukturiran i bolje napisan film (Lee je sam pisao scenarij tj. adaptaciju, ovdje je to radio tim) od "Da 5 Bloods", a na kraju je i manje kaotičan.
Glavni problem koji ja vidim u ovom filmu (a očito drugi kritičari ne) jest što pati od neujednačenosti, što je manji problem, i čudno spore i dosadne uvodne trećine kod koje bi mnogi mogli odustati od gledanja filma. Osim pojavljivanja Normana kojeg glumi tada već jako bolesni, a sada preminuli "Black Panther" Chadwick Boseman, sve drugo je na rubu zanimljivosti.
Tome nimalo ne pomažu i česti flashbackovi u prošlost s Normanom koji se jedini vidljivo prikazuje kao mladi vojnik, dok ostala četvrorica stalno izgledaju kao stari veterani u vremenskoj kapsuli šezdesetih u Vijetnamu s mladim Normanom, a svi su tu negdje vršnjaci.
Takva neka zbrka nije na razini Spikea Leeja, iako je moguće da se namjerno poslužio tom tehnikom prikaza, no krajnji rezultat je neteresantan i zbunjujuć.
Ipak, film je u vrlo siromašnoj 2020. godini među najboljima što se moglo vidjeti.
