Intervjui

CORNELIUS ALTHAMMER (AHAB): "Imamo dugačke pjesme, sveukupni doživljaj proteže se od melankoličnog do beznadnog."

Njemački funeral doom metal bend Ahab izdao je svoj četvrti studijski album „The Boats of the Glen Carrig” još 2015. godine. Dobili smo priliku porazgovarati s bubnjarom Corneliusom Althammeron o njihovoj glazbi, podrijetlu i budućim željama.

Objavljeno: 17.01.2017. 10:00

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

CORNELIUS ALTHAMMER (AHAB):
Za početak, htjeli bismo se zahvaliti na prihvaćanju našeg poziva za razgovorom.

Za početak, žao mi je da se intervju toliko odužio. Godišnji odmor, Party.San Metal Open Air i naposljetku početak posla pocijepao je ovaj intervju na dva dijela udaljenih nekoliko tjedana jedan od drugoga. ;)

Većina doom metal fanova definitivno je čula Vašu glazbu te je upoznata s primarnom inspiracijom i strašću, ali kako biste svoj žanr i tematiku opisali onima koji nikada nisu čuli Vaše pjesme?

Hm, onima koji nisu baš za heavy glazbu uvijek pokušavam reći ovako nešto: imamo dugačke pjesme, većina ih je duža od deset minuta; glazba je negdje između spore i jako spore; imamo „downtuned” i veoma brutalne dijelove, ali i sanjalačke, psihodelične i „jazzy“ dionice; sveukupni doživljaj proteže se od melankoličnog do beznadnog.

Tko je zapravo osmislio izraz „funeral nautic doom“ i posebno cijeli koncept miješanja doom metala s opčinjenošću oceanom?

Sam pojam „nautic funeral doom“ bila je samo šala ako se točno sjećam. Također, bila je to moja ideja. Stražnja strana veoma stare Ahab majice imala je natpis „njemački funeral Doom“ što naravno nikada nije bilo namijenjeno u nacionalističkom smislu. Daniel i Christian samo su smatrali da je Ahab u počecima bio jedini funeral doom bend u Njemačkoj. S obzirom na genijalni izbor sveukupne tematike pitao sam se zašto nije pisalo „nautic“ umjesto „german“ te isto upitao dečke. Svima se ideja svidjela te je to cijela priča. Što se pak tiče opčinjenosti oceanom, sve je Christianova ideja. Tijekom skladanja doom pjesama s Danielom, konstantno je razmišljao o adekvatnom tekstualnom konceptu koji bi odgovarao glazbi. Ovo je ujedno bilo i vrijeme rođenja samog imena benda. Po mom mišljenju, nije mogao bolje odabrati...



Pitali smo se ima li koji član benda nekakav posao vezan uz more? :D Kako zarađujete za život? Ima li ikakvog profita u funeral doom svijetu?

Haha, s obzirom na to da živimo daleko od mora, nitko od nas nema veze s morem u svakodnevnom životu. Dakle, nema ribara niti lučkih radnika. Jedino što Stephan živi u blizini rijeke i voli veslati brodom, „gently down the stream“, haha... Ja imam veoma očiti posao, učitelj sam bubnjeva u glazbenoj školi. To mi omogućuje da živim glazbeničkim životom koji mi se sviđa. Ne ovisim o zarađivanju novca svojom glazbom što je izuzetno važno jer bih u tom slučaju umro od gladi. Možete i očekivati da su doom i grindcore žanrovi koji vas neće obogatiti. Što se pak tiče glazbe, moje glazbe, tu sam veoma egoističan. Naučio sam još u prošlosti da u glazbi ne treba raditi kompromise te da trebam svirati samo onu glazbu koju volim i koja dolazi iz dubine srca, zajedno sa svojim najboljim prijateljima, a ne sa bilo kim. Ne bih mogao biti u bendu u kojem bi među članovima vladao poslovni odnos umjesto prijateljskog.
Iako mi je u to teško povjerovati, ponekad ipak ima nešto zarade od Ahaba. Za mene je to izuzetna stvar, uvijek stvarati i svirati glazbu koju volim i to bez prilagođavanja „mainstreamu“ te unatoč svemu povremeno i zaraditi nešto novca. Ipak, svaki put kada se to dogodi, duboko sam šokiran, haha...

Sveukupno ste objavili četiri albuma. Možete li ih opisati objašnjavajući temeljnu ideju svakog albuma te naglašavajući pisca i roman koji su bili glavna inspiracija?

Prvi album, „The call of the wretched Sea“ bio je o knjizi „Moby Dick" autora Hermana Melvillea. Drugi album „The Divinity of Oceans“ kao svoju podlogu imao je priču „The Wreck of the Whaleship Essex“. Ta je priča izvještaj o stvarnom događaju na kojem je Meville bazirao Moby Dicka. Za „The Giant“ smo prvi puta odabrali izmišljenu priču. „The narrative of Arthur Gordon Pym of Nantucket“ je jedini roman kojeg je Edgar Allan Poe napisao, putovanje između realnog svijeta i fantazije. „The Boats of the Glen Carrig" (William Hope Hodgson) opet je izmišljena, više – manje, horor priča. Kada su Daniel i Christian odlučili bazirati Ahabovu glazbu na pričama o moru postalo je veoma očito da bi trebalo upotrijebiti gorostasa od priče, „Moby Dicka“, kao podlogu prvog albuma. Ostali su jednostavno pronađeni traženjem. Za posljednji smo album slijedili savjet jednog fana na Facebooku da provjerimo književnika W.H.Hodgsona. U svim ovim pričama zapazili smo ono nešto kada smo ih otkrili, jedan poseban osjećaj koji je svatko od nas doživio čitajući ih, osjećaj koji nas je uvjerio da će ta konkretna priča biti sjajna za Ahab. Kao i u „Moby Dicku“ tako i u „The Boats of the Glen Carrig" možete pronaći neke sadržaje između redaka. Dok „Moby Dick“ kritizira društvo tadašnje Amerike, bit „The Boats of the Glen Carrig" leži u jednakosti svih ljudi. U kombinaciji s izvrsnom horor pričom, to je uistinu nešto s čime se možemo identificirati.



Porazgovarajmo još malo o posljednjem izdanju iz 2015. godine. Biste li rekli da bend polako evoluira eksperimentirajući s novim melodijama pa čak i s nekom vrstom post rock elemenata? Što mislite koja je glavna razlika između ovog albuma i svih ostalih? Možete li nam reći nešto više o horor priči na kojoj je baziran album?

Mogu Vam dati kratak sažetak priče „The Boats of the Glen Carrig“ koji se može pronaći i na Wikipediji: Pripovjedač je putnik koji je putovao na brodu Glen Carrig, a  koji se izgubio na moru kada je udario u „skrivenu stijenu“. To je priča o pustolovinama preživjelih koji su pobjegli s olupine dvama čamcima za spašavanje. Što se tiče glazbenog razvoja benda ne slažem se u potpunosti s Vama. Kao glazbenik u bendu stvari vidim drugačije nego ostali. Po mom mišljenju ta dva elemnta koja ste izabrali nisu glavni elementi različitosti. Oduvijek je bilo mnogo melodija u našoj glazbi. Na „The call of the wretched Sea“ vjerojatno su zakopane ispod tona efekata, ali su zaista tamo. Pojedine post rock elemente imali smo već i na „The Divinity of Oceans“. Poslušajte primjerice „Redemption Lost“. S obzirom na to da su svi naši albumi međusobno dosta različiti, teško je odabrati samo jednu razliku. U usporedbi sa „The Giant“ novi je album, s jedne strane, teži, a s druge strane sveukupni dojam mu je više „jazzy“. Stoga bih rekao da je raznovrsniji od „The Giant“. Po mom je osjećaju strukturiraniji na neki način i čvršće aranžiran.

Koju vrstu glazbe slušate privatno? Postoje li bendovi koje biste nazvali svojim idolima?

To je uglavnom glazba koja bi se mogla opisati kao rock glazba, i to od bluesa i jazza preko rocka šezdesetih i sedamdesetih sve do progrocka, crustpunka, death metala, grindcorea (bez porn i gore sranja!), hardcorea i, naravno, dooma. Volim i klasičnu glazbu, primjerice Beethovena, ali i romantične stvari Rahmanjinova ili Šostakoviča. Ako govorimo o uzorima moram imenovati Pink Floyd. Savršenstvo njihove glazbe (prije osamdesetih godina) nešto je što je jasno oblikovalo moj pristup skladanju glazbe. Bruce Dickinson iz Iron Maidena definitivno je živući savjet kako biti prava rock zvijezda. Nemam ništa doli divljenja za ovog momka (i usput, Maideni su najbolji...). S perspektive bubnjara, postoje glazbenici čije stilove obožavam. Na prvome mjestu moram navesti Jona Bonhama. Zatim bih spomenuo sljedeće: Nicko McBrain, Gavin Harrisson, Thomas Haake, Steve Jordan... Mnogo ih je... 



Što mislite o modernoj doom metal sceni i o evoluciji zvuka koju svi „stari“ doom metal bendovi prolaze?

Mnogo se zanimljivih stvari događa na doom sceni. Ljudi otvaraju svoje umove, bendovi miješaju različite stilove. Nikada nije bilo toliko nevjerojatnih bendova kao danas. Pitanje kvalitetne opreme je izuzetno bitno, posebno na doom sceni. Također, pretpostavljam da su novi bendovi učili od starih. Vjerujem da bendovi kao Pentagram ili Skull još uvijek sviraju na svojim starim Orange ili Fender ili kakvim god pojačalima i Ludwig ili Gretsch bubnjevima. Stoga čak i ne mislim da su stari bendovi prošli evolucijski put koliko su novi bendovi inspirirani starima naučili kakve se sve ludosti mogu napraviti na tim zadivljujućim starinskim instrumentima. Produkcija se albuma također promijenila. Iznenađujuće je vidjeli (ili još bolje: čuti) kako starinska oprema za snimanje ide zajedno s modernom tehnikom i znanjem. Po mom mišljenju, najbolji je primjer naš album „The Boats of the Glen Carrig". Jens Siefert koji je producirao, snimao i miksao zadnji album ima masu nevjerojatne stare i nove opreme u svom studiju. Osim toga, posjeduje i znanje kako ju koristiti i adekvatno kombinirati.

Nedavno sam razgovarala sa Simoneom Saccherijem iz talijanskog doom metal benda (EchO) te smo spomenuli Daniela koji je gostovao na njihovom novom albumu. Planiraju li članovi benda još kakva zanimljiva gostovanja? Postoje li kakve prethodne suradnje s drugim bendovima?

Daniel ponekad posuđuje glas drugim bendovima. Stvarno mi je žao, ali ne mogu se nikako sjetiti koji je to točno talijanski bend. Nedavno smo razgovarali o suradnji s našim prijateljima Black Shape of nexus, ali su se nažalost raspali prije nekoliko tjedana. Dakle, ne, nemamo nikakvih planova za suradnju...

Kada Vas možemo očekivati u blizini Hrvatske? Bila sam na Vašem koncertu u Ljubljani još 2012. godine te sam se nadala vidjeti Vas opet.

Trenutno ne znam ništa, ali nikad ne reci nikad. Dogodit će se u budućnosti. Isprike zbog tako nejasnog odgovora, ali ja (mi) zaista ne znam(o) više.

Koji su Vaši budući planovi? Nadam se da ćete zadržati ovaj trogodišnji interval među albumima.
Da, i ja. Ispalo je da je trogodišnji period za nas prava stvar. Nismo to nikada planirali, jednostavno se dogodi svaki put kada stvaramo album. Trenutno nemamo nikakvih konkretnih planova osim svirki uživo.

Hvala Vam na razgovoru! Veliki pozdrav Ahabu iz Hrvatske!

Hvala Vama na podršci!



💀 Recenzija albuma ''AHAB - The Boats Of Glen Carrig'' @ Perun.hr
Gordana Senić

Text by:

Gordana Senić

Prati autora

Hate - Dominate - Congregate - Eliminate

Pročitaj više o temama: ahab, boats of glen carrig, doom metal, funeral doom, nautic doom, downtuned, ocean, gordana senic



Kalendar

FIRENZE ROCKS 2017.

23.06.2017. - petak

FIRENZE ROCKS 2017.

Firenca, Visarno Arena
55/60/65/69/75/80,5 €

PROPHETS OF RAGE, HOUSE OF PAIN & BLACK PEAKS 26.06.2017. NA ŠALATI

26.06.2017. - ponedjeljak

PROPHETS OF RAGE, HOUSE OF PAIN & BLACK PEAKS 26.06.2017. NA ŠALATI

Zagreb, ŠRC Šalata
220/240/270 kn

DEAD KENNEDYS - June 26th, O2 Academy, Birmingham

26.06.2017. - ponedjeljak

DEAD KENNEDYS - June 26th, O2 Academy, Birmingham

Birmingham, O2 Academy
22,50 GBP

THE CULT na ŠRC Šalati 27.06.2017.

27.06.2017. - utorak

THE CULT na ŠRC Šalati 27.06.2017.

Zagreb, ŠRC Šalata
200/220/250 kn

THE CULT AFTER SHOW PARTY U ZAGREBAČKOM BOOGALOO 27.06.2017.

27.06.2017. - utorak

THE CULT AFTER SHOW PARTY U ZAGREBAČKOM BOOGALOO 27.06.2017.

Zagreb, Boogaloo
Besplatan ulaz

FLOGGING MOLLY - June 28th, O2 Istitute Birmingham

28.06.2017. - srijeda

FLOGGING MOLLY - June 28th, O2 Istitute Birmingham

Birmingham, O2 Institute Birmingham
27 EUR

AGNOSTIC FRONT u Vintage Industrial Bar-u 29.06.2017.

29.06.2017. - četvrtak

AGNOSTIC FRONT u Vintage Industrial Bar-u 29.06.2017.

Zagreb, Vintage Industrial Bar
65/75 kn

2CELLOS - Pula, Arena, 02.07.2017.

02.07.2017. - nedjelja

2CELLOS - Pula, Arena, 02.07.2017.

Pula, Arena
190 / 450 kn

MetalDays 2017 Warm Up Party - Vintage Ljetni Vrt 05.07.2017.

05.07.2017. - srijeda

MetalDays 2017 Warm Up Party - Vintage Ljetni Vrt 05.07.2017.

Zagreb, Vintage Industrial Bar - Ljetni Vrt
Free

15. TABOR FILM FESTIVAL 2017.

06.07.2017. - četvrtak

15. TABOR FILM FESTIVAL 2017.

Desinić, Dvor Veliki Tabor / Košnički Hum 1
145/165 kn

Lipanj / 2017

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
2627282930 

Must Read

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK