Dragi moj metalni puče! Evo samo kratak uvod vezano za koncert koji sam sinoć poslušao i moram priznati uživao. Conan je bend koji mi nekako u zadnje vrijeme baš paše. To valjda dolazi s godinama rekao bi moj dragi frend Luka. Nekako taj teži, mračniji i sporiji zvuk, sa headbangom na slowmotionu čini dan kasnije puno lakšim za podnijeti, a naročito ako je uz to i radni dan. Mislim, a u tome se i ponavljam kroz moje uratke na Perun hr., da Močvara ima izuzetno dobar program, no ti dani u tjednu jednostavno ne dozvoljavaju da ti koncerti budu posjećeni onako kako zaslužuju. Tako nas se sinoć u kultnoj Močvari skupio 100-tinjak i svi mi koji danas malo teže hvatamo konce našeg svakodnevnog i uobičajenog ritma sigurno imamo barem malu utjehu da smo noć „izgubili“ s razlogom.
Prva predgrupa zove se Sixes, dolaze iz južne Kalifornije i predstavljaju jednu opaku kombinaciju metala, sludgea, dooma i blacka. Predstavljaju svoj jedini dosadašnji album – Methistopheles. Moram priznati da su mi nakon njihovog nastupa zujale uši jer im je zvukovni izričaj pun distorzija, vrištećih efekata i svi članovi su u konstantnoj borbi sa pojačalima i naslanjaju gitare na njih i proizvode mikrofoniju pa sva ta kakofonija u uvodima zvuči dosta konfuzno, no kad uđu u samu pjesmu vide se vrlo jasno svi gore navedeni pravci. Osim četiri uratka sa jedinog im dosadašnjeg albuma, predstavili su i jednu novu stvar s kojom su i završili nastup (Misery hag). Sve se vrti oko omalenog, vrlo hiperaktivnog gitarista/pjevača čiji nastup bih ukratko opisao kao strastven i predan. Malo je štekalo sa vokalom i u nekim trenucima nije bilo jasno da li itko pjeva ili ne. Usprkos tim problemima vrlo korektan nastup i odličan uvod u izvrsnu večer.
Set lista:
1. Methistopheles (intro)
2. Fogbreather
3. Methistopheles
4. A cross to burn
5. Misery hag
Ubrzo nakon nastupa Sixesa na stage dolazi UN – Seattle je za sve nas pojam grungea, no izrodili su i neke druge stilove, pa eto iz tog grada nam stiže UN. Eterični doom stoji na njihovoj Facebook stranici, pa idemo poslušati i to. Novi album je Sentiment. Rijetko kada sam bio u Močvari i čuo ovako kristalno čist i pun zvuk. Odmah sam shvatio odakle dolazi taj pojam eterični – upravo je dobro opisana ta njihova niša. Eteričan i tu i tamo čak i malo psihodeličan zvuk, ali opaka doomčina dominira, a gitarista/pjevač dominira dijaboličnim glasom. Svaki član dominantan na svom instrumentu, odlična atmosfera i čak su i light i efekti (dim mašina) bili totalno sinkronizirani sa glazbenom podlogom (mislim da to rade dečki sami i Močvari – pa zaslužuju „thumbs up“). Nastup je sažet u tri pjesme i bio je jednostavno savršen od prve do zadnje minute. Odličan feedback ekipe u Močvari i za mene najupečatljiviji nastup večeri, ne zato što je Conan podbacio nego je isporučio ono što sam i očekivao.
Set list:
1. In its absence
2. Sentiment
3. A garden where nothing grows
Conan – jedni od rodonačelnika dooma – barem po mom skromnom mišljenju, uz Burning Witch i neprežaljenog Petera Steela i Type O negative. Kako Seattle asocira na grunge tako je i prva asocijacija na Liverpool – Beatlesi. Ali očito je atmosfera u Liverpoolu dobra i za malo ekstremnije glazbene izričaje jer osim Conana iz grada na obali rijeke Mersey dolaze i Carcass i Anathema. Conan je bend koji je osnovan 2006. godine, a fokus tria je Jon Davis (gitarist i pjevač) koji je i jedini originalni član. Iza sebe imaju četiri dugosvirajuća uratka od kojih preporučam treći „Revengeance“. Conan nije i ne može razočarati. Usprkos fluktuaciji ostalih članova band je uigran i siguran i u njihovoj izvedbi gotovo da i nema bitne razlike u odnosu na studijske uratke. Odličan odnos s publikom i taj Davisov glas koji neodoljivo podsjeća na ranog Ozzya – onako visok, plačljiv. Tekstovi klasični doomski – patnja, nevolja, borba, nihilizam, egzistencijalizam….. Set lista za prave poklonike savršena, presjek svih njihovih albuma i naravno fokus na njihovom zadnjem „Existential void guardian“ sa kojeg su odsvirali četiri pjesme. Conan je sinoć zvučao kao klinički depresivan uragan, bijesnih izraza lica su nas šibali svojom vrištećom gitarom, pulsirajućim basom, zaglušujućim bubnjem i plačnim glasom – i mi smo uživali koliko god to uvrnuto zvučalo.
The path of Nevermore
Turning and unknowing
All we're fighting for
Black shapeless warrior
Set list:
1. Total conquest
2. Prosper on the path
3. Hawk as weapon
4. Foehammer
5. Thunderhoof
6. Hate song
7. Satsumo
8. Battle in the swamp
9. Volt thrower
10. Vexxxagon
11. Throne of fire
12. Paincantation
