Izvještaji

BRUTAL ASSAULT 17

PT.

Objavljeno: 01.01.1970. 00:00

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Datum: 30.11.-0001.

Mjesto: Tolmin/Slovenija


PT. 1 BY KTINGA Organizacijski dio festivala nije se puno promijenio u odnosu na ranije godine pa detalje možete potražiti u ranijim reportima. Prvu večer su i dalje ogromni redovi za kupnju karata / dobivanje narukvica, i dalje postoji problem s pritiskom vode u tuševima, i dalje je ponekad nemala gužva za ulazak u koncertni prostor itd. Razlika je u čašama za pivu koja je uvedena prošle godine, kao i uvođenje trećeg stagea na kojem su nastupali uglavnom domaći bandovi.Zahvaljujući navedenim preogromnim redovima za pribavu narukvica – rijetko tko je uspio ući na prvi dan festivala. Da budem precizniji – gužve su prestale nakon ponoći, ali tada više nitko nije svirao. Što se bendova tiče, oni su kao i svake godine – dobri. Mada, iskreno, ove godine zanimalo me svega par njih što i nije loše jer je ostalo više vremena za druženje i zezanciju. U principu nema se što prepametno pisati o njima – treba ih poslušati i pogledati, a što se samog Brutal Assaulta tiče – njega treba doživjeti (dok ne postane prekasno jer realno cijene festivala i broj ljudi (što ubija feeling „obiteljskog“ festivala) – svake godine rastu).Prvog dana tu je svakako bio Crowbar s poprilično lošim terminom – 15:00. Svirali su izuzetno kratko, ali itekako moćno! Siroti, čak su mislili da nemaju vremena ni za dio planiranog materijala pa je vokal nakon genijalnog Planets Collide pitao nekog sa strane (stage managera?) je li gotovo pa su zatim ipak odsvirali još jednu stvar. Od zanimljivih tu je bio Swallow the Sun, čiji mi se novi materijali uglavnom ne sviđaju, dok su se starijih jedva dotakli (no sound i izvedba bili su besprijekorni). Heaven Shall Burn su sjajno otprašili i držali atmosferu na usijanju. Krisiun je bio neloš, ali ni po čemu spektakularan. Ministry mi je, ruku na srce bio – koma. Ispirsani starac s nacrtanim (ili istetivoranim) križevima po faci koji pljuje i čisti nos po stageu i bezveze se dere – jednostavno nije moj „cup of tea“. Čast onima kojima se to sviđa, ali nisam baš čuo imalo pozitivne komentare od onih koji su ih gledali dulje od mene. Cirkus zvan Dimmu Borgir iz principa nisam gledao. Dva puta na ranijim festivalima bilo mi je dovoljno da potvrdim kako mi se njihovo stvaralaštvo nimalo ne sviđa. Sick of it all. Energija, energija, energija. Kada sam ih prvi put gledao (također na Brutal Assaultu daleke 2006.) bili su mi pomalo dosadni, ali ovaj put – i više nego dobri. Samael sam zbog umora propustio, a prema riječima onih koji su ih pogledali – nisam puno propustio. Nile je u početku imao katastrofalan zvuk, no kasnije se popravio i sve u svemu bilo je poprilično dobro. Solidan presjek materijala i sjajan duboki grind vokal! Arcturus sam mislio pogledati dok nije počelo silovanje mikrofona pa sam odlučio otići do tog novog, trećeg, stagea (do kojeg ima podosta hodanja (pogotovo dok nisam otkrio „prečicu“)). To mi je bila odluka festivala – tamo su se upravo pripremali češki Keep on Rotting. Dečki su stvarno genijalni, sviraju izvrstan tehnički death metal s odličnim vokalom i bubnjarom ravnim bilo kojem bubnjaru većih bandova. Svima koji vole death metal – iskreno ih preporučam (ako su na snimljenim materijalima imalo sličnim onome na live-u to je sure shot). Nakon njih svirao je Mindwork, koji su se uštimavali otprilike jednako dugo kao Cynic pa su i svirali nešto slično Cynicu, ali lošije, vokal loš, glazba dosadna – pokvarili nam dojam nakon sjajnih prethodnika.Drugi dan bio je, naravno, obilježen Machine Headom, ali gotovo svi koji su im prethodili bili su dobri (tj. svi koji su svirali na „desnom“ stageu kao i oni). Konkretno, Darkest Hour promijenio se, što se imagea tiče, iz emo/gay u pravi metal-core band. Glazba žestoka, zvuk dobar. Sve 5 (da je bila još koja starija stvar može i 6)! Morgoth.Dugo sam ih očekivao i razočarao se do bola. Nije mi jasno zašto svi bendovi koji su nakon žesticarenja prešli na malo konkretniju, melodičniju glazbu i izdali genijalne albume (nakon kojih su se raspali zbog ovog ili onog razloga) misle da sva mlađarija ili stari fanovi vole baš njihove početke i ništa više. Idealan primjer je Gorefest koji se obnovio, izdao bezvezan album, na turnejama svirao samo starudiju i zatim se ponovno raspao. Istina, Morgoth se nije obnovio doslovno jer samo je pjevač „originalan“, ali da nisu odsvirali baš ništa s genijalnog „Feel sorry for the fanatic“ (ili barem nešto konkretnije s "Odiuma") je u najmanju ruku jadno i rezultat ograničenog razmišljanja. Tako, za kraj: Jungs, verpisst euch! Hatebreed. Tu stvarno nemam što reći. Live for this! Super svirka, sjajno raspoložen vokal, jedino bi im možda uz glazbu bolje odgovarao skakutav gitarist Sick of it all-a. Ovo je bio treći put da sam gledao Napalm Death na Brutalu. Iako su bili ludi i energični kao i obično (a usput su se pohvalili kako su proslavili 31. rođendan) – nekako mi je sve to izgledalo kao „odrađivanje“. Nije bilo loše, daleko od toga, ali jednostavno – nije bilo dobro kao prvi ili drugi put kad sam ih gledao (pitam se hoću li doživjeti dan da čujem/vidim nešto sa savršenog Diatribes albuma). Paradise Lost sam namjerno odlučio propustiti. Iako su mi za vrijeme Icona i Draconian Timesa bili jedan od top 5 bendova, dojam je totalno uništen kad sam ih prije nekoliko godina gledao live – zahvaljujući vokalu. Ipak, uhvatio sam 2-3 zadnje stvari i samo se uvjerio u to. Sorry, ali to prenemaganje ne zaslužuje moje ili ičije vrijeme (glazbeni dio je btw. bio vrlo dobar, kao i popratni light). Gorguts – jako dobar (zapravo prvi dobar bend na lijevom stageu toga dana), a nakon njih Pig Destroyer koji je mogao biti i malo bolji, ali ok. Zadnji dan. Odličan Aborted sa genijalnim (i presmiješnim) bubnjarom – baš rođeni geek s kričavo-zelenim okvirima za naočale, svijetloplavom majicom s motivom mace itd., koji iako ima jeftine činele - svira k'o vurica. Textures – bend koji je bio dobar i perspektivan, ali otkada su promijenili vokala – više ne. Norma Jean – mislio sam da će biti lošiji, ali sam se ugodno iznenadio – vrlo dobra svirka. Solstafir – izgledaju kao neki Romski ansambl i fino natežu Jack Danielsa na stageu, ai nisu ni loši (nakon što se čovjek navikne na pomalo naporan glasić). Kylesa – odlično uigrani i općenito jako dobar nastup s finom tetom na gitari/vokalu. Trebao je uslijediti Sodom, ali je prebačen na kraj festivala. Fintroll – dobar nastup, možda ne moćan kako bi se moglo očekivati, ali ok. Imollation – sjajna, moćna, tehnički izvrsna svirka. Six Feet Under – također izvrsna svirka s malo Cannibala Barnesu i nama za dušu. Ostalo prepuštam Starku, uz negativno iznenađenje zvano Godflesh – ili je ovo neki drugi Godflesh ili se stari Godflesh pretvorio u nešto krajnje bezvezno. Inače, gotovo je svugdje vidljivo kako je Češka postala punopravna članica EU jer cijene gotovo svega osim pive gotovo iste onima u ostalim zemljama (pa je za očekivati da će češki turisti prestati dovoziti veće količine pašteta u Hrvatskoj). Pivo je u trgovinama uglavnom i dalje po 3-4 kn, ali iako piše da je postotak alkohola 5 – rijetko se tko uspije napiti od tog piva ma koliko ga popio. Ipak, većina konobara (tj. slatkih konobarica) i dalje ne zna niti jedan jezik osim vlastitog (a i ni on im baš ne ide). Ovogodišnji fenomen bile su „Točene zmrzline“. U gotovo svakom selu i gradu kroz koji smo prolazili, svakih parsto metara su ogromni natpsi ili korneti 1x1 m i putokazi do prodavaonice zmrzlina. Riječ je o sladoledu iz aparata (ako se netko još sjeća kako to izgleda). U jednom gradu su čak na livadu postavili kamion dizalicu, ofarbali ga i na kran postavili veliki natpis sa strelicom – zmrzline 300 m. Mi, iz nama neznanog razloga nismo probali zmrzline pa ćemo nastojati tu grešku ispraviti sljedeće godine! PT. 2 BY STARK Još jedan Brutal Assault je odrađen i možemo reći da nakon 17 godina stvar i dalje funkcionira kao nauljena mašina. Tri (i pol) dana natrpana zbilja finim izborom bendova, odlična atmosfera i češke pive po pristupačnim cijenama neki su od glavnih razloga zašto mi je ovaj festival u češkom gradiću Jaromeru ostao glavni favorit metal festivala kojeg posjećujem već 4. put. Svaki put kad pomislim da ću sljedeće godine zapičiti negdje drugdje i da mi je pun kufer tolike hrpe metalaca na jednom mjestu, probudi se opet interes, skupi ekipa i zaputi se via Jaromer. Budući da sam prošle godine dao iscrpan uvid u sam koncept festivala, organizaciju i smještaj, spomenuo bi par stvari koje me iznova oduševljavaju kod Brutal Assaulta: Lineup. Ekipa zna kako ga složiti. Što god da slušao, uvijek se nađe zanimljivih imena. Ima modernijeg metala, ima old school death metala, ima hardcore-a, ima dooma-a...i nema power i heavy metala što meni osobno automatski čini ovaj fest brojem jedan. Lokacija. Stara tvrđava cara Josipa II. daje određenu čar i atmosferu kakvu nema niti jedan metal festival na svijetu. Niske cijene i dobra ponuda jela i pića. Ne mislim nužno na festival, već na taj dio Češke, ali tu bih dodao i bogatu ponudu sadržaja na prostoru festivala. Dobra organizacija koja se brine za detalje. Bez obzira na propuste, svake godine poboljšaju ono što ne štime ili se barem trude. Ove godine je ipak bilo nekih organizacijskih propusta koji su popriličnom broju ljudi digli tlak. Prvi je bio disfunkcionalnost VIP kampa i problema oko poplavljene kanalizacije u istom. Detalje ne znam, jer se nismo puno zadržavali kod kampa. Veći problem je bio dugo višesatno čekanje za karte u srijedu navečer. Ljudi koji su kupili karte preko vaučera i online agencija čekali su satima da iste podignu, a stvorila se i lagana konfuzija među ekipom koja je radila u kućicama s kartama, pa su i neke od mojih suputnika bez razloga slali iz reda u red (bok Miha!). Čekanje u redovima je inače normalna stvar, ali malo je zeznuto kada tu istu večer puknu zagrijavanje i koncerte bendova, od kojih su neki poznata imena poput Anaal Nathrakh ili Alcest, koje su ljudi bez karata ili passeva propustili. No, ekipa iz organizacije se na službenom sajtu ispričala za te propuste, pogotovo za stvari koje nisu mogli predvidjeti. Ako stavimo na stranu sitnije organizacijske propuste i stvari koje na festivalima ovakve veličine nekako uvijek pođu po zlu, moram reći da se svake godine neki propusti isprave, nađu kvalitetnija riješenja i općenito – većina toga štima! Osim Sodoma, nije bilo nepredviđenih otkazivanja u zadnji čas i promjene satnice (koliko mi je poznato). Jedino su zadnji dan Sodom trebali svirati poslijepodne, a iz nekog razloga nisu stigli na vrijeme, pa su svirali u 2 ujutro kao zadnji bend festivala. Što opet i nije tako strašno, budući da je za vrijeme njihovog slota bila rupa, a nakon toga su se bendovi nastavili izmjenjivati na stejdževima kako je i najavljeno. Dakle, ništa strašno. I začudo, nitko nije išao kamenovati bendove ili bacati kamenje prema stejdžu.. Ima par noviteta koji su više zabavnog sadržaja. To je na primjer veliki šator za paintball. Nije da sam vidio ikoga kako zaista igra paintball dok sam prolazio pored šatora, ali eto, nek se nađe i ta opcija. Stvar sa čašama od tvrde plastike koje dobiš za 1 kupon i nosiš po festivalu je u svojoj drugoj godini postojanja, a funkcionira i dalje pristojno. Jest da se nikome baš neda vucarati čašu sa sobom, ali zato je čaša češće puna nego prazna, pa je odmah ljudima lakše. A i kada znaš da se može poslije zamjeniti čaša za krune ili kupon, nije ti baš svejedno ostaviti je negdje ili baciti.   Ove godine se točio i puno bolji Budweiser (umjesto dosadašnjeg uobičajenog Gamrinusa), a za kupon i pol mogla se dobiti i fina nerazvodnjena verzija. Tu je i štand sa odličnim koktelima, za koje se ipak treba izdvojiti malo više kupona. Ali isplati se ako vam se pije recimo long island tea umjesto pive. I dalje je tu sva moguća hrpa štandova sa raznom hranom (koja je, čini mi se, svake godine sve skuplja), metal market koji nude brojnu metalsku obleke, nakite i audio poslastice, kino u kojemu se prikazuju horror filmovi...bogata ponuda službenog festivalskog mercha je i dalje ogroman izvor zarade koliko se da vidjeti po prodanome. Ima stvarno svega, od tangi do Brutal Assault pregača za kuhanje. Skoro zaboravih - glavni novitet je uvođenje trećeg zatvorenog stejdža, na kojemu se moglo pogledati i izvrsnih čeških bendova. Dobrim ozvučenjem i intimnijim prostorom, pružio je klupsku atmosferu, te je dobro mjesto za doći malo se odmoriti od festivalskog doživljaja gledanja bendova. Dakle, sadržaja na prostoru festivala ni ovaj put nije manjkalo. Naravno, ako vam se troši lova na prostoru festa. Ako ne – jedan savjet kako proći jeftinije, što smo mi ove godine prakticirali. Budući da smo noćili u hostelu, odlučili smo dignuti jedan šator u neposrednoj blizini ulaza festivala, u hladu, a koji nam je služio kao skladište i mjesto okupljanja. Prvi dan smo ga odmah napunili s 4 gajbe pive (koja je u dućanu neopisivo jeftina), pa da imamo laganini zalihu za cijeli dan. Ako se kome išlo do prostora festa, jednostavno si je ulio pivu u plastičnu BA čašu i s njom nesmetano prošao pored redara na ulazu. Koliko se sjećam, prošle godine se nije smjelo ući s nikakvom cugom u službenoj čaši, ali su ove godine očito popustili zbog velikog broja ljudi koji izađu na minutu s pivom, da bi se potom vratili. Jest da smo to skužili tek drugi dan i prvu večer munjevito dovršavali pivu kako bi mogli ući, ali nema veze. Budući da smo ove godine nekako ležerniji pristupili cijelom festu i odlučili gledati baš ono što nas jako zanima, a više vremena provesti na kvalitetno chillanje uz dobro društvo, pivu i becherovku, propustili smo/sam neke veće bendove tipa Dimmu Borgir, Amon Amarth, itd. Uglavnom, ništa što se već nije gledalo. Cijelodnevno stajanje i prešetavanje na prostoru festa ostavljam nekim mlađim generacijama koji imaju volje gledati sve živo. Ono što se pogledalo prvog dana je bio Crowbar, bend kojeg sam konačno dočekao pogledati live. Tipična festivalska satnica i nepovoljno vrijeme nastupanja (15.00 popodne) su malo smanjili doživljaj, ali nije izostala mrcinska poplava guste maščobe koja se cijedila iz smjera Kirka i ekipe. Prolom muške tuge se očekivano desio na ''Planets Collide'', a ''Cemetery Angels'' za kraj je pomela sve. Swallow The Sun su imali dosta solidan nastup, no neke stvari s clean vokalima (recimo ''Cathedral Walls'') jednostavno izgube poantu pri izvođenju uživo, dok su malo žešće starije stvari kao što je ''Swallow'' fino legle. Od bendova koji su svirali prvi dan bi još istaknuo Nile koji su svirali predzadnji pred ogromnim brojem fanova. Ponudili su dobar izbor stvari, praktički sa svih albuma po nešto i uspjeli vjerno rekreairati svoj tehnički začinjen zvuk. Barem dok George Collias nije strgao jednu bass pedalu, pa se napravila manja pauza dok nije smislio što i kako dalje. Jedina mana je Dallasovo iritantno nabrijavanje publike sa tipičnim dječjim metal klišejima. Arcturus su ponudili zanimljivi nastup, no nekako mi njihov raspjevani avantgardni zvuk jednostavno nije sjeo u live izvedbi, pogotovo ne nakon moćnog Nile-a. Prvi bend koji mi je drugog dana bio na repertoaru su Insomnium, koji su pružili solidnu dozu finske melankolije. Ništa specijalno od nastupa, ali njih se uvijek da poslušati i uživati u mračno-melodičnoj atmosferi. Nakon njih Kampfar koji su pokazali kako treba zvučati i izgledati žestoki black metal, koji k tome zvuči zanimljivo i nereciklirano. Brutala od nastupa, ali pasala bi u neke kasnije sate. Jebiga. Darkest Hour, koji s godinama postaju poput dobrog vina – sve bolji. Energetski i moćno, sa podjednako dobrom izvedbom najnovijih stvari i starih hitova koji zovu na mosh. Jedan od bendova festivala su svakako bili i Hatebreed koji su u tipičnoj maniri digli prašinu u prvim redovima i podigli dozu adrenalina kod publike željne nabrijanije glazbe. Nije izostalo ni slikanje sa stejdža svojstveno američkim bendovima i pohvale neumornoj publici koja je odlično reagirala na moćan nastup. Machine Head su bili bend koji sam najviše iščekivao, a nove stvari koje su već uvrštene u antologiju ovog benda – zvuče očekivano dobro, uz neizostavne ''Old'' i ''Davidian'' koje uvijek uspiju natjerati fanove do ludila. Ne bih rekao da su Machine Head ovaj nastup samo rutinski odradili, ali sam gledao i boljih njihovih nastupa. Svejedno, oni su bend koji uvijek da sve od sebe i sumnjam da bi ijedan fan mogao ustvrditi da su napravili loš koncert. Iako mrvicu ispod svojih mogućnosti, meni definitivno bend festivala. Iznenađenje je bila ''Block'', koju su svirali u Češkoj prvi put nakon 15 godina, a emotivni vrhunac doživljen je na ''Darkness Within'', prije koje je Robb Flynn imao monolog dobrih pet minuta o tome kako su snimili spot za tu stvar u poznatoj crkvi s kostima, Kutnoj Hori, kako neće biti pušten na MTV-u, ''fuck MTV'' i te spike, bla bla, itd. Tipični Robb Flynn u nabrijanom izdanju, što reći. Converge je bend koji sam se u zadnjih desetak godina stvarno i iskreno trudio probaviti i upiti tu njihovu famoznu genijalnost o kojoj sa sjajem u očima pričaju mnogi moji poznanici i frendovi. Tim više što slušam gomilu sličnih bendova. Ali meni taj kultni status ovog benda očito izmiče. Kako mi nisu nikada sjeli na albumima, tako mi je i nastup uživo bio jednako iritantan. Mora se priznati da imaju energije i sigurno nisu razočarali fanove, a kao bonus, pridružio im se i Barney iz Napalma. (ove godine je izašao split Napalm Death/Converge). Paradise Lost su donijeli dašak britanskog hladnog ugođaja, čemu je defintivno pripomogao Nickov nezaobilazni nadrkani stav i manjak entuzijazma. Cijeli nastup bi ocijenio pomalo dosadnim i napornim, premda nove stvari zvuče odlično. Teško je ocijeniti da li bend nije bio toliko zainteresiran, ali mislim da je više stvar u prijemu publike. Njihovi koncerti su mi definitivno lutrija, ili će mi super sjesti ili će biti očajni. Nisam neki hardcore fan ovog benda, iako obožavam barem 70% njihov diskografije, ali ti nastupi nikako da mi se dogode pod sretnom zvijezdom. Nakon toga sam se uputio do trećeg stejdža, tj. šatora, kako bi uhvatio američki Unearth, koji su nekim slučajem svirali tamo i time bili, uz Inquisition, jedno od rijetkih svjetski poznatih imena koja su svirala na 3. stejdžu. Zašto je tome tako, ne znam. Ali znam da sam ih propustio i da se taman neki češki bend naštimavao pred polupraznim šatorom. Njihova satnica mi i dalje ostaje misterija.I tako je došao na red i zadnji dan. Stiglo se u poslijepodnevnim satima na Aborted koji su oderali sve živo i mrtvo. Toliko brutalne energije ima u vokalnoj i gestikulativnoj Svenovoj prezentaciji, da se vidi kako stvarno uživa u svom poslu. I sa relativno novim lineupom uspjeli su biti jedan od boljih ekstremnijih bendova na festivalu. Sljedeći na mom repertoaru su bili Solstafir, koji su imali dosta živopisan nastup. Rekao bih ipak da većini nije sjeo jedinstveni izričaj ovih nekonvencionalnih Islanđana, no mislim da bi se to ipak najviše moglo pripisati osebujnom vokalu koji nije za svakoga. Pomoglo bi i da su svirali u nekim noćnim satima, oni su ipak bend za jedinstvenu atmosferu. Kylesa je donijela dašak lijene ljetne atmosfere iz močvara Savannaha. Laura Pleasants je djelovala neimpresionirano kao da svira u svom dnevnom boravku i kao da pred njom uopće nema povećeg broja ljudi, a žena stvarno zna znanje i uživo dostavlja odlično usklađenu kombinaciju vokalno-gitarističkog performansa. Bunjarski dvojac zvuči jednako uvjerljivo, a pjesme poput ''Scapegoat'' i ''Tired Climb'' uljuljali su sve u eksplozivnu kombinaciju ritmičnog stonera i lijene psihodelično-bluzerske harmonije. Agnostic Front su još jedni hardcore velikani koji su omiljeni među Brutal Assault publikom. Sa tipičnim uličnim NY pristupom natjerali su sve na skakanje prilikom izvedba hardcore uspješnica kao što su ''Gotta Go'' i ''For My Family''. Vrhunac dana su definitivno ponovno (po koji put?) oformljeni At Athe Gates. Odlično usklađeni i usvirani, sa karizmatičnim Linbergom na kormilu – oderali su jedan od bolji koncerata koje sam gledao u zadnje vrijeme. Bilo je stvarno gušt prvi put u životu prisustvovati live izvedbi pjesama kao što su ''Blinded by Fear'', ''Nausea'', ''Terminal Spirit Disease'', ''Kingdom Gone'', itd. Očekivano, svirali su većinu toga sa Slaughter of the Soul. Besprijekoran, zao, hladan i u svakom pogledu oduševljavajuć nastup. Ništa drugačiji nije bio ni nastup Immortala, koji su uspješno prizvali snježno-ledenu atmosferu norveških planina. Bez obzira na to što su često predmet sprdnje među metal i hardcore populacijom, glazbeno su spektakularni i nastup je sigurno oduševio sve fanove, a posebno izvedba pjesme '' The Call of the Wintermoon.'' Moonspell s druge strane, totalno sakaju, iako se trude oko vizualnog imidža i scenografije prilikom live nastupa. Oduševila je jedino izvedba hita ''Alma Mater''. Za sve ostalo, a pogotovo nove stvari, treba malo više živaca nego što ja imam da bi ih se izdržalo. Eh da, što se cijelokupnog zvuka tiče - preglasno. manje-više je sve štimalo kod pojedinačnih nastupa, ali definitivno treba furati čepiće za uši. Festival raste iz godine u godinu, a ovaj put je izgleda doživio svoj dosadašnji vrhunac. Nesumnjivo da se Brutal Assault tim svake godine trudi napraviti spektakularan lineup i održati dosta dobru organizatorsku razinu. Vrijednost ogromnog metal festivala u ne-tako-velikom češkom gradiću (oko 13.000 stanovnika) sve više shvaćaju i lokalni mještani, koji daju svoj obol u tih par dana održavanja festa i pokušavaju zaraditi kako god umiju. Od iznajmljivanja soba, do prodaje metal obleke i prikladno asortimana pa do onog najčešćeg – ponuda ića i pića svih mogućih varijanti i kombinacija. Tih par dana u godini se mirni i obični češki gradić transformira u veliko metal sajmište koje vrvi sadržajima, ljudima, šatorima i zamamnim mirisima kebaba i čeških klobasa. Stvari funkcioniraju i svi su sretni.BRUTAL ASSAULT 2012 SETLISTE  



Kalendar

J.R. AUGUST & MARY MAY  - Zagreb, dvorište ALU, 23.09.2020.

23.09.2020. - srijeda

J.R. AUGUST & MARY MAY - Zagreb, dvorište ALU, 23.09.2020.

Zagreb, dvorište Akademije za likovnu umjetnost

TRAM 11 & STOKA - Zagreb, dvorište ALU, 24.09.2020.

24.09.2020. - četvrtak

TRAM 11 & STOKA - Zagreb, dvorište ALU, 24.09.2020.

Zagreb, dvorište ALU
80 kn

JOSIPA LISAC - Zagreb, dvorište ALU, 25.09.2020.

25.09.2020. - petak

JOSIPA LISAC - Zagreb, dvorište ALU, 25.09.2020.

Zagreb, dvorište Akademije likovnih umjetnosti
160 kn

VATRA - Zagreb, Boogaloo, 25.09.2020.

25.09.2020. - petak

VATRA - Zagreb, Boogaloo, 25.09.2020.

Zagreb, Boogaloo

GORAN BARE & MAJKE - Zagreb, garaža MSU,  26.09.2020.

26.09.2020. - subota

GORAN BARE & MAJKE - Zagreb, garaža MSU, 26.09.2020.

Zagreb, garaža MSU

JONATHAN + THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS - Zagreb, Pogon Jedinstvo, 27.09.2020.

27.09.2020. - nedjelja

JONATHAN + THE MARSHMALLOW NOTEBOOKS - Zagreb, Pogon Jedinstvo, 27.09.2020.

Zagreb, Pogon Jedinstvo
besplatno

SILENTE - Zagreb, dvorište ALU, 01.10.2020.

01.10.2020. - četvrtak

SILENTE - Zagreb, dvorište ALU, 01.10.2020.

Zagreb, dvorište Akademije likovnih umjetnosti, Ilica 85
80 kn /100 kn na dan koncerta

THE BOOMTOWN RATS - Zagreb, Tvornica kulture, 17.10.2020.

17.10.2020. - subota

THE BOOMTOWN RATS - Zagreb, Tvornica kulture, 17.10.2020.

Zagreb, Tvornica kulture
180 kn do 14. 02. 200 kn (15.02.-13.03.), a na dan koncerta 220 kn

STANLEY JORDAN - Zagreb, Tvornica kulture, 20.10.2020.

20.10.2020. - utorak

STANLEY JORDAN - Zagreb, Tvornica kulture, 20.10.2020.

Zagreb, Tvornica kulture
120 kn pretprodaja / 150 kn na dan koncerta

ONE REPUBLIC - Slovenija, Ljubljana, dvorana Stožice, 09.11.2020.

09.11.2020. - ponedjeljak

ONE REPUBLIC - Slovenija, Ljubljana, dvorana Stožice, 09.11.2020.

Ljubljana, dvorana Stožice

Rujan / 2020

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
282930 

Must Read

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK