Izvještaji

BRUTAL ASSAULT 16

Radi opće preglednosti teksta podijelili smo ovaj report u dva dijela.

Objavljeno: 01.01.1970. 00:00

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Datum: 30.11.-0001.

Mjesto: Češka/Jaroměř , Josefov

Radi opće preglednosti teksta podijelili smo ovaj report u dva dijela. Prvi dio je orijentiran na organizaciju i sam festival, dok u drugom dijelu možete pročitati dojmove o bendovima.PT. 1Preživjeli smo i 16. po redu Brutal Assault, jedan od najpoznatijih festivala ekstremne mjuze u Europi, te 5. po redu koji se dešava na maksimalno kulerskoj lokaciji – Josefov tvrđavi, točnije usred vanjskih zidina iste. Za one koji do sada nisu pohodili taj festival, dva su razloga zašto bi trebali. Prvo, izbor bendova. Lineup je svake godine milina. Nema šanse da ne nađete nešto što ne volite (osim ako niste okorijeli hevijaner, toga nema:) ), a ima nešto od svih mogućih žanrova i bendova – što novijeg tipa zvuka, što starijeg, podosta različite avantgarde i opskurnih bendova... Zabava za cijelu obitelj! Drugi razlog bi bio već spomenuta privlačna i specifična lokacija koja odiše kultnošću i posebnom atmosferom nekih davnijih vremena. Treći razlog bi eventualno bio ultra-jeftina češka piva, gdje je i najlošija piva daleko ispred naših najboljih. Od prošle godine je uveden ''nulti'' dan festivala na kojem nastupaju uglavnom manji češki bendovi, koje smo mi ovaj put propustili radi kasnog dolaska na mjesto zbivanja. Što se tiče detalja oko transportnih sredstava i samog puta do gore, bilo je dovoljno riječi o tome u prošlogodišnjim reportima, pa koga zanima neka potraži starije tekstove. Dovoljno je reći da je grupni put vlakom preko Beča sasvim ugodna i ne tako skupa varijanta, ako se nema jeftinijih i prihvatljivijih prijevoznih riješenja. Pošto su se neki od nas smjestili u obližnjem hotelu, ostali su se pješke uputili do kampa koji je smješten odmah izvan prostora festivala. Na putu prema kampu, odnosno već u samom Jaromeru, počeli su pomalo nicati šatori, što je davalo crne slutnje o popunjenom kapacitetu kampa, a tako je i bilo. Za one koji ubuduće namjeravaju biti u šatoru, savjetovao bih da dođu što ranije, jer je prostor kampa bio krcat. Odnosno, bio bi krcat, da nije bilo tog nesretnog VIP kampa. VIP kamp je još jedna novotarija uvedena proteklih godina, a radi se o prostoru podijeljenom u sektore, omeđenim ogradom, sa sekjuritijama na ulazu i vlastitim tuševima i izvorima vode. Fora kod tog VIP kampa je da se mjesto treba unaprijed rezervirat i platiti preko paypala. E sad, taj VIP kamp bi bio dobra stvar da pola njega nije zjapilo prazno sve do zadnjeg dana. Pošto je ostatak kampa bio doslovno ''šator na šatoru'', a ogroman dio iza te nesretne ograde je ležao neiskorišten, raspitivao sam se za uzimanje karte na licu mjesta (450 kruna ako imaš šator za jednu do dvije osobe, cca 16 €), no dočekao me odgovor da to nije moguće jer su sva mjesta rezervirana. ''Dobro'', pomislio sam, ''Valjda će ljudi napuniti VIP kamp tokom slijedećeg dana''. No, u slijedeća tri dana se postepeno tek jedno 80% tog kampa popunilo, a na preostalom praznom prostoru je moglo stat još, brat bratu, više od stotinjak šatora. Tako da je po meni taj VIP kamp ogroman fail čisto radi tog što nemaju neku preglednost o točnoj popunjenosti. Ostatak ljudi koji nisu odmah stigli ugrabiti dobro mjesto za šator se trebao snalaziti po okolnim brdima i stiskati se na malom prostoru i neprivlačnom terenu. No dobro, nakon prve noći smrzavanja u šatoru, neki od nas su se hladno prošvercali kod kolega u hostel. Inače, noćne temperature su ove godine bile vrlo niske, tako da preporučam brdo toplije odjeće i neku topliju vreću ili barem neku pijanu Čehinju/Čeha koji će vas grijati po noći. No, srećom, nije bilo pljuskova i blata kao posljedica istih, što je inače na Brutal Assaultu nerijetka pojava. Što se same organizacije tiče, nije se puno toga promjenilo izuzev par kozmetičkih promjena. Ima tu i dosta pluseva, ali i minusa. No, dosta tih minusa bi dobili čisto radi stvari na koje je nemoguće ili teško utjecati. Prvo - stalne krađe - kojih ima svake godine i poradi kojih na stvari zbilja trebate paziti, čak i kada spavate s njima u šatoru. Ok, postoje depozitne kućice u kojima možete ostaviti vrijednije stvari i putovnice (plaća se neku siću), ali većina ljudi ne misli na to (ovim putem pozdravljam ekipu kojoj su maznuli laptop dok su spavali). Prostor kampa je geografski malo zeznut, tako da je teško sve staviti unutar jedne velike ograde i puknuti redare na sve ulaze i sumnjam da će se u budućnosti to promjeniti, osim ako unaprijed ne rezervirate mjesto za VIP kamp – što je, koliko čujem, dosta ekipe izbjegavalo zato jer se prošle godine nakon pljuska taj prostor prvi pretvorio u kaljužu. Broj jedinica hitne pomoći je ove godine povećan i ljudi su zbilja ažurni, a koliko sam uspio primjetiti imali su i posla. Ništa posebno; par razbijenih glava, ruku, nogu i kolapsiranja usred težeg pijančevanja. Veliki plus bi išao i na uvođenje bankomata kojeg su dofurali unutar samog prostora festivala, da zadnji dan nije bio ''out of order''. Ako baš ostanete bez love, najbliži bankomat je u gradu, što je par kilometara hoda. Još jedna bitna stvar za ljude koji će slijedeće godine prvi put ići – većina toga se plaća u krunama, pa zato razmjenite na vrijeme! Kuponi za cugu i hranu su i dalje 30 kruna po komadu, što je ok cijena za jedan festivalski prostor, a najveća novina ove godine su bile čaše od tvrde plastike sa BA logoom, što je super stvar i svakako podržavam. Nema više bacanja čaša gdje se sjetite i pravljenja naslaga smeća po kojem hodate, jer je fora s ovim čašama da prvu pivu uzimate za dva kupona i kasnije čuvate svoju čašu jer prilikom kupovine pive ona sa čašom košta jedan kupon, a ako se pojavite bez čaše – to je opet dva kupona. Na festivalskom rasporedu koji dobijete na ''okovratnoj'' vezici se nalaze i posebna 4 kupona koje možete sa čašom zamjeniti za lovu ili kupone za cugu. Sve u svemu je to dobro funkcioniralo i nema razloga da i dalje ne nastavljaju sa istim konceptom. A ako baš želite, čašu si možete uzeti za uspomenu i držati i njoj, recimo, četkicu za zube. Sa svih strana dugačkih festivalskih aleja su i dalje naslagani mnogobrojni štandovi za hranu. Da se primjetiti dosta različitih vrsta prehrane; ima tu klasičnih čeških jela, puno gyrosa i kebaba, pregršt kineske hrane, te jedan štand sa indijskom hranom, čak i vegeterijanske kuhinje i ostalih fast food dobrota. Tu je i metal market sa hrpom cd-a i odjeće, veliki šator sa horror kinom i najbitnije - 4 šatora sa klupama i točenom pivom. No, mislim da je poželjno da negdje smjeste još barem dva, jer su bili cijelo vrijeme popunjeni, a ako hoćeš sjesti i odmorit od gledanja bendova, te naručit pivu, neda ti se prelazit veće udaljenosti i tražit koje slobodno mjesto viška. Piva kao i svaki put, uglavnom Gambrinus i Kozel, tipično razvodnjena, ali hladna i neloša s obzirom na kakve splačine znamo naići u našim predjelima. Bio je tu još i štand sa kombinacijom 'absint + limunada', štand sa vinom i štand sa odličnom medovačom, koju možete naručiti vruću i hladnu, slatku i ne-tako-slatku – svakako preporučam za slijedeći put! Službeni merchendise štand je neposredno prije samog otvaranja bio nakrcat ljudima koji se nisu mogli strpiti da se počaste nečim iz službene Brutal Assault linije proizvoda. I ove godine je bilo pregršt majici sa novo-dizajniranim BA logoima, a najveća fora su bile otkačene majice sa krvoločnim životinjama iz animiranog serijala Happy Tree Friends. Od ostalog popratnog sadržaja izdvojio bi Brutal Assault gaćice kao odličan poklon za vašu dragu. Da se vratimo na ovaj organizatorski dio - bilo je i prigovora radi zbrke uzrokovane promjenom programa. Atheist su bili otkazali svoj nastup i umjesto njih su svirali Gorod, ali je većina ljudi to saznala neposredno prije koncerta. Isto tako je zadnji dan promijenjen raspored radi Dagobe, koja je (opet) skoro negdje zapela, no međutim stigli su odraditi svoj nastup kao zadnji bend festivala u tri ujutro. No, sve su to normalne festivalske situacije na koje se ne može utjecati. Recimo gitarist Comeback Kid-a je stigao nekih 15 minuta prije nastupa, a Draconian su izgubili klavijature i prtljagu negdje na putu. Shit happens. Sam tehnički dio je na većini bendova funkcionirao onoliko dobro koliko je to bilo moguće u kratkom vremenskom roku koji je potreban za izmjenu bendova i namještavanje. Budući da dok jedan bend svira na jednom stejdžu, bend koji nastupa poslije ima tonsku probu na drugom i sve mora biti gotovo u ekspresnom roku, ne čudi da je na nekim bendovima u početku zvuk malo falšao ili pokoji komad opreme prestao funkcionirat. No ništa tako strašno da bi poremetilo nastupe. Hrpa tonaca i tehničara je odlično odradila svoj posao i zvuk je na 90% bendova bio jako dobar. Sve se snimalo za njihov službeni DVD koji izdaju svake godine, tako da je i taj aspket besprijekorno odrađen. Još jedna odlična stvar je bila to što su ispred stejdževa postavili nekih dvadesetak metara gumenih podova koji su spriječili podizanje ogromnih oblaka prašine prilikom moshanja ili stvaranje blatne kaljuže u slučaju kiše. Svaka čast na ovom sitnom, ali bitnom detalju. Jedini ozbiljniji prigovor ove godine ide na davanje akreditacija za slikanje. Budući da ima ogroman broj zahtjeva za akreditacijama (što razumijem), podijeljeni su A i B passevi, a samo su ovi malobrojni sa A passovima mogli slikati bend iz photo pita, dok su se svi sa B passevima morali snaći u publici i probati doći što bliže ogradi. No ajde, moram priznati da ne vidim drugo riješenje, jedino što je bilo ljudi sa skupim profi fotićima koji su imali B pass, pa su morali paziti na ta čuda i manevrirati njima usred koncerta. Ima još jedna čudna stvar vezana za tribine na brdu sa kojih puca odličan pogled na oba stejdža. Prvi dan sam bez problema odšetao gore, pošto da mi je redar na ulazu objasnio kako sa press narukvicom mogu slobodno na tribinu. Isto tako je mogla i ekipa koja je imala narukvicu za VIP kamp. Ok, super. Kolegu sa photo narukvicom nisu pustili, što mi nema nikakvog smisla. I onda me drugi dan nisu pustili sa objašnjenjem da moram kupiti posebnu narukvicu za tribine. Na moj prigovor kako to da ''yesterday I could'', a danas više ne mogu gore sa press narukvicom, redar mi se samo nasmješio i rekao: ''Well, today you don't''. Ajd, nije da je skupa narukvica za tribine, ali mi nije jasna ta logika. No, moramo biti fer i reći da se malobrojna ekipa zbilja trudi oko organizacije i toga da stvari teku što je više moguće po planu. A sad malo o bendovima. Ove godine imamo odličan izbor kao i uvijek, a poseban naglasak je stavljen na Motörhead i Morbid Angel, dva najočekivanija benda festivala (koji su baš svirali jedan za drugim). Kako smo već ljudi u godinama i nemamo fizičkih predispozicija (tj. neda nam se) za po cijele dane stajat ispred stejdža i gledat sve bendove kako se izmjenjuju jedan za drugim (mora se malo i namočit grlo i podružit), idu dojmovi i impresije onoga što smo popratili vizualno i auditivno. PT.2 (Tekst označen narančastom bojom pisao Zdren) PRVI DAN, ČETVRTAK 11.08.Prvi bend koji sam ja željno iščekivao je bio Comeback Kid, poznati kanadski hardcore/punk rock sastav. Očekivano, napravili su odličan nered u tih pola sata koje su imali za nastup. Nije moglo proći bez ''Wake The Dead'', ''False Idols Fall'', ''Broadcasting'', ''G.M. Vincent & I'', ''Beacuse Of All'' i ''Talk is Cheap''. Gitarist im je jedva stigao na vrijeme za koncert, ali bubnjar iz neutvrđenih razloga nije, pa ga je zamjenio brat Andrewa Neufelda (sadašnjeg vokala), koji je bio skroz solidna zamjena. Hecate Enthroned i Sylosis (oba Britanci, prvi sviraju nekakav simfonički black metal, a drugi solidan moderni thrash) sam silom prilika propustio, da bi se vratio na opičene Horse The Band. Totalno zajebantski nastrojen bend koji svira bolesni kaotični hardcore sa dosta retro melodija i elektronskih semplova (sve skupa okarakterizirano kao ''nintendo core'' :) ). Najveći show je zapravo radio potpuno ubijeni frontman pričajući kojekakve gluposti između pjesama, u stilu: ''We have 77 more songs left'', ''You make us feel like sandwiches'', itd. Nakon njih su uslijedili Skeletonwitch, energični američki thrasheri čija karijera je na uzlaznoj putanji i koji ovih dana izdaju svoj četvrti album. Nisam nešto posebno očekivao, ali napravili su i više nego solidan koncert, posebno zahvaljujući specifičnom vokalu. Threat Signal je kanadski bend modernijeg izričaja (u Fear Factory stilu) koji sam jedva čekao pogledati uživo, ali sam prišao s malom skepsom njihovom nastupu jer su imali dosta nekonzistentnosti u karijeri, veliki broj izmjena u postavi i trebala je cijela vječnost da izdaju svoj drugi album. No, nastup im je bio odličan, a vokal im uživo zvuči uvjerljivo kao i na studijskim izdanjima. Unexpect je još jedan kanadski metal bend, a radi se o avantgardi koju ili voliš ili mrziš. Srećom spadam u ovu prvu skupinu pa sam sa guštom pogledao ovaj fantastičan bend kojemu dobar dio nastupa počiva i na vizualnim podražajima. Članovi bend su svi podjednako uživljeni u njihov mali cirkus, violinist im je virtuoz i pol, ali ono što plijeni sve poglede je pjevačica. Žena je zakon sa svojim mimikama, plesovima i čudnim facijalnim ekspredijama. U 17 h nastupio je Asphyx – nizozemski oldskul deatheri. Unutar 40-ak minuta odsvirali su 8 pjesama, od čega su po 3 s prva dva albuma. Cijeli bend je bio dobro raspoložen, a i zvuk je bio na razini, pa su masni i teški riffovi srednje brzog (i brzog) tempa bez problema ''natjerali'' na headbenganje i klimanje glavama. Po završetku koncerta Asphyx je pobrao zasluženi pljesak. Ugodno iznenađenje. Nakon Aspyxa na programu je Kreator, njemački thrash velikani. Prostor pred Jaegermeißster stageom bio je krcat, pa sam veći dio koncerta odgledao sastrane i odostraga. Na vlastito razočaranje, otvorili su pjesmama sa zadnjeg albuma, ''Hordes of Chaos''. Nakon toga uslijedili su klasici ''Coma of Souls'' i ''Pleasure to Kill'' koji su pokrenuli publiku te je nastao divlji moshpit i poveće divljanje. Kreator je nastavio s novijim stvarima (''Destroy What Destroys You'', ''Voices of the Dead'', ''Enemy of God'') na što sam otišao po razvodnjeno pivsko osvježenje. Kao što sam i pretpostavio, bio je opet red na kultnim i starijim pjesmama. ''Phobia'', ''Violent Revolution'' i medley ''Flag of hate/Tormentor'' izvukli su maksimum iz publike koja je podivljala do kraja. Sve u svemu, solidan nastup, iako setlista nije bila sasvim po mom guštu. Slijedio je Suicidal Tendencies, a to se moglo i primjetiti po velikom broju ljudi sa maramama na glavi koji su se natiskali u prvim redovima. To je bio i prvi veći bend tog dana na kojem su ljudi doslovce letjeli na sve strane. Sam bend je bio odlično raspoložen, što se dalo i vidjeti po golemoj energiji koju još uvijek imaju i opširnim govorancijama Mikea Muira između pjesama. U sat vremena su uspjeli nastiskati svoje najveće hitove kao što su ''You Can't Bring Me Down'', ''War Inside my Head'' i ''Pledge Your Allegiance''. Poseban doživljaj je bio drum solo simpatičnog bubnjara i sam kraj koncerta kad se sva sila ljudi popela na stage. Pravi hardcore unity. A zatim ono što su svi čekali. Veliki Lemmy Kilmister, Mikkey Dee i Phil Campbell izlaze na stage i uz jedan uobičajeni ''We are Motörhead and we play rock'n'roll'' publika je doslovno podivljala. Otvorili su sa ''Iron Fist'', a uspjeli su naredati dosta stvari sa odličnog zadnjeg albuma i naravno hitove kao što su ''Rock Out'', ''Metropolis'', ''In The Name Of Tragedy'', ''Killed By Death'' i neizbježni ''Ace Of Spades''. Poseban doživljaj je po prvi put vidjeti Motörhead koncert i uživati u tome da ispred tebe stoji jedan od najvećih karizmatika u povijesti rock glazbe. Lemmy bi mogao bez problema cijelu večer imati stand up nastup i sumnjam da bi se itko bunio. Očekivano, uspjeli su u jedno sat i pol svirke napraviti nezaboravan koncert (na kojem je po meni, jedino Dee malo zapilao sa dugačkim i dosadnim bubnjarskim soloom) i pokrenuti tisuće grla. Za bis su ostavili ''Overkill'' i nakon podužeg i zasluženog skandiranja ekipa se počela seliti ispred drugog stejdža gdje su se već namještali velikani death metala Morbid Angel. Morbid Angel su bili uz Motörhead apostrofirani kao headlineri prvog dana. Dok su stari rokeri uspjeli dokazati da im je mjesto na Brutal Assaultu u primetime-u, na Morbidima je bio skoro pa nezahvalan zadatak da ispere gorak okus novog albuma koji je velikim dijelom pobrao negativne kritike. Što se mene tiče, definitivno su uspjeli. Setlista izvrsna, profesionalno i besprijekorno odrađen nastup. Jedine manje zamjerke odnose se na zvuk koji je mogao i trebao biti bolji i na klaunaste grimase i standardno metalsko kenjanje koje je Vincent izvodio. Čak je i Tim Yeung solidno nadomjestio Sandovala, iako se nadam da će se Pete oporaviti jer ipak daje neki svoj štih. Ako se pitate kako Morbidi zvuče uživo ovih dana, možete provjeriti u zagrebačkoj Močvari 29. studenog. Grci Septic Flesh su otvorili sa svojim najvećim hitom sa zadnjeg albuma, 'Vampire From Nazareth'' i dosta kvalitetno predočili svoj mistični zvuk potpomognut orkestralnim dijelovima, premda neki mogu zločesto primjetiti da taj bend ne mora uopće ništa ni svirat uživo, budući da im je pola glazbe na matricu, uključujući i pokoji rijetki clean vokal. Ono što je meni dosta pokvarilo uživanje u nastupu je bio iritantni forntman Spiros "Seth" Antoniou sa svojim konstantnim zazivanjem ''devil hornsa'' i povicima ''Are you ready motherfuckers?''. Nimalo ne paše uz njihovu mjuzu i da nema tog preseravanja nastup bi im bio savršen. Nakon njih Exhumed su iskamčili posebni atom snage iz ljudi koji su se krenuli razbacivat uz milozvučne zvukove ovih old skulera. Tko ih voli je uživao. Čak je i vokal pozdravio nekog svog prijatelja ''from Croatia'' u publici. Zatim su na redu bili folkeri sa Farskih Otoka Týr koje nismo ostali gledati i prvi dan su zatvorili norveški punokrvni black metalci Tsjuder (koji je jako zabavno izgovarati sa zagorskim naglaskom).  
DRUGI DAN, PETAK 12.08. Drugi dan smo imali najbolju namjeru da stignemo na par bendova u prijepodnevnom terminu, ali stigosmo tek na Decapitated. Decapitated me je razočarao, iako su svirački i tehnički zvučali bez zamjerki, zvuk je bio nešto lošiji, vokal nedostojan Decapitateda, a nove pjesme dosadne. Čak je i ''Spheres of Madness'' zvučao nekako mlohavo i mršavo bez prave masti. Možda je Decapitated bend za manje klubove, a ne za velike festivale? To ostaje da provjerimo 11. rujna u Zagrebu. Nakon njih su trebali nastupiti Atheist, ali većina nas je saznala za to tek u trenucima prije očekivanog nastupa. Iako je navodno informacija o otkazivanju Atheista bila poznata još prije početka festivala, mi to nigdje nismo vidjeli/čuli, tek se tog dana na video zidu vrtjelo da će umjesti njih nastupiti Gorod, solidni francuski tehnički death metal koji su po pozitivnim reakcijama bili dostojna zamjena. Uz vremensko osvježenje u obliku par kapi kiše, dobili smo i u glazbenom vidu The Exploited. Wattie i ekipa održali su živ i energičan nastup od 45 minuta unutar kojeg su odsvirali stvari iz gotovo svih dijelova karijere. S obzirom da u publici i nije bilo suviše punkera, očekivani kaos bio je reduciran na manji broj ljudi. Ostatak publike samo je promatrao koncert. Valja napomenuti da su se na zadnjoj pjesmi (''Sex and Violence'') priključili Gary Holt i Rob Dukes iz Exodusa. Na drugom stejdžu se za potpunu promjenu ugođaja pobrinula Katatonia. Meni je ovo bio jedan od koncerata sa najboljom atmosferom na festivalu koju odlično podiže emocionalno nabijeni vokal Jonasa Reskea i otkačeni ''Sodomizer'' sa neizbježnom cigaretom u ustima. Očekivano su prevladavale stvari sa zadnjeg albuma, a jedini je minus je što je falio neki od hitova kao što su ''My Twin'', ''Teargas'', Evidence'' ili ''Leaders'', ali iskupili su se sa ''For My Demon'' i ''Ghost Of The Sun''. Nakon toga Gary Holt i ekipa izazivaju potpuni kaos. Nastup Exodusa je po mnogima bio jedan od najžešćih na ovogodišnjem Brutalu, a 45 minuta definitivno nije bilo dosta publici gladnoj thrash metala. Iz njihove ponude najpoznatijih stvari ''Bonded By Blood'', ''Strike Of The Beast'', ''Iconoclasm'' i ''The Toxic Waltz'' su uspjeli do kraja iscijediti zadnji atom snage iz rulje, što je zorno prikazano u ogromnom wall of deathu koji je izgledao ko da je bilo mrtvih. Jedan od osobnih ovogodišnjih favorita - Dillinger Escape Plan - od prve stvari su dali do znanja kako izgleda njihov tipičan nastup. Premda ih većina čistokrvnih metalaca ne može smisliti, Dillingeri po količini energije uživo pojedu većinu metal bendova. Ima ih po svuda, jedva stigneš pratiti što se događa, gitarist crowd surfa, vokal skače među ljude, penje se na stup od stejdža, ruši pojačala...i pritom uspiju nepogrešivo odsvirat svoje ne-baš-jednostavne stvari. Uglavnom, morate ih zbilja voliti da bi uživali u njihovom poliritmičkom kaosu. Setlista ne može proć bez najvećih uspješnica kao što su ''Farewell, Mona Losa'' i ''Milk Lizard'', a za dodatno podizanje adrenalina pobrinule se ''43% Burnt'', ''Sunshine The Werewolf'' i ''Panasonic Youth''. 50 minuta divljanja uz Dillingere meni i više nego dosta. Satyricon bi naveo za jedan od ponajboljih nastupa na festivalu, ali to nije ništa čudno budući da se zna o koliko se profesionalnom bendu radi, jednom od onih koji se uspio izdići iznad black metal klišeja. Satyr je uživo pojava koja plijeni svu pozornost, hladan, mračan i suzdržan, ali potpuno uživljen u nastup i djeluje skroz dijabolično iza svog custom made mirkofona u obliku dvozupca. Otvorili su sa ''Walk The Path Of Sorrow'', a uglavnom su prevladavale stvari sa ''Now, Diabolical'' i ''The Age Of Nero'', dok je publika s golemim oduševljenjem dočekala ''Hvite Krists Død'', a da ne spominjem ''Mother North'' koju sviraju zadnju, radi koje je svaki pošteni metalac ponosan što je iz Skandinavije (čak i ako nije). Odličan light, odličan zvuk i nastup pun energije, te izvrsni Frost koji je uništavao bubnjeve su garancija za pogledat Satyricon čak i ako niste neki veliki fan. Soilwork se s moje strane nikako ne propušta, a ovo im je bogme bio jedan od boljih nastupa kojima sam imao prilike svjedočiti, usprkos manjim tehničkim problemima u početku koncerta. Već su (kao i dobar broj ovogodišnjih bendova) imali prilike svirati na Brutal Assaultu, ali ovog su puta bili u prime time-u. Dobro raspoloženi Speed (koji je ovaj put čak odlično otpjevao sve cleanove) je podizao publiku i poticao na divljanje, a Peter Wichers unosi sasvim novu (tj. staru) energiju u bend. Nije moglo bez stvari kao što su ''As We Speak'', ''Follow The Hollow'' i ''Stabbing The Drama'', dok je ''The Chainheart Machine '' podsjetila na staru fazu benda. Stvari sa ''Sworn To A Great Divide'' su potpuno izbacili i naravno, našlo se dosta njih sa novog albuma - ''Late For The Kill, Early For The Slaughter'', ''Two Lives Worth Of Reckoning'', himnična ''Let This River Flow'' i meni loša stvar ''Night Comes Clean'' za koju mi nije jasno zašto je uopće sviraju. S velikim nestrpljenjem i očekivanjima čekao sam Cathedral koji je, nažalost, nakon ove turneje najavio prekid djelovanja. Masni, sabbathovski riffovi i spori-mid ritam pasao je već pomalo iscrpljenoj publici, a meni je sjelo u tolikoj mjeri da sam njihov nastup svrstao u 3 najbolja na festivalu. Setlista je bila odlična, zvuk izvrstan – niže frekvencije grmile su iz zvučnika i fino potresale tijelo, Lee Dorrian bio je dobro raspoložen, a tako je i zvučao. Srećom, uspio sam vidjeti i ove doom legende. Nakon Cathedrala krenuli smo na drugi stage vidjeti to čudo zvano Mayhem i manijaka Attilu. Nismo mogli doći blizu jer je bilo krcato. Nakon introa dolazi band ipočinje ''Pagan Fears''. Attila je obučen kao nekakav sotonistički svećenik, u crnom plaštu, s corpsepaintom i krvlju na licu/glavi. Uvijek šou s tim Attilom. na stageu je mali oltar sa zapaljenim svijećama i dvije lubanje. Attila uzima jednu i maše rukom oko nje kao da baca magiju – to će činiti dobrim dijelom koncerta. Nisam siguran da li bih to nazvao smiješnim, grotesknim, strašnim ili nastupom za djecu, no atmosfera je postignuta. Publika je fokusirana. Što se zvuka tiče, isti je bio (pre)glasan, gitare su jele dobar dio svega, sve u svemu moglo je i bolje. Nakon ''Pagan Fearsa'' selim(o) se na brdo, odakle se također odlično čuje, a zahvaljujući video-zidu i vidi. Setlista je ušla u (za mene) dosadnu zonu i čekao sam starije stvari. U međuvremenu, zabavljač Attila je poslao poruke Papi i kršćanima, pa smo se dobro nasmijali. Napokon. ''Freezing Moon'', ''Carnage'', ''Deathcrush'' i ''DMDS'' su zvučali onako kako sam i zamišljao. Na ''Freezing Moon'' atmosfera je dosegla vrhunac hladnoće i zla, ''Deathcrush' je zvučao kaotično (u pozitivnom smislu), a ''DMDS'' opako i zlo. Iako nisam otišao najzadovoljniji s koncerta tu večer zbog umora i udaljenosti smještaja, kasnije su se slegli dojmovi i moram priznati da je to bio izvrstan show.   TREĆI DAN, SUBOTA 13.08. Još jedan zanimljiv dan nas je čekao, sa hrpom odličnih bendova na repertoaru. Proklet bio onaj koji je stavio Absu u 11:45 i dao im pola sata nastupa. Još k tome uslijed nepredviđenih okolnosti uspio sam i zakasniti tako da sam vidio 4 pjesme ukupno: ''Spell 181'', ''Highland Tyrant Attack'', ''Swords and Leather'' i ''Never Blow Out The Eastern Candle''. Pretpostavljam da su odsvirane još 3. Dvije stvari su me iznenadile čim sam prismrdio stageu. Prva je nekvaliteta zvuka. Ko da su neki random likovi slagali zvuk i to onak preko kurca. Jako loše. Druga je izostanak ćelavog gitarista. Kasnije sam se informirao i saznao da je otišao još u prosincu 2010. U svakom slučaju, fali druga gitara. Tanko bijaše. Novi album je predviđen za kraj ove godine, živi bili pa vidjeli na što će ličiti. Nakon njih su neki od nas imali priliku u miru pogledat njujorški stoner kvartet Seventh Void, bend sastavljen od bubnjara Johnny Kellya i gitarista Kenny Hickeya iz Type O Negative-a. Pred koju godinu dana su izdali svoj prvi album i zvuče jako dobro, ako volite teže i masnije riffove, sa daškom rock zvuka 70-ih. Veliko iznenađenje od nastupa, taman su sjeli po užeglom suncu i uz hladnu pivu. Zanimljivo da djele i članove sa doomerijom A Pale Horse Named Death koji su također svirali tog dana (a koje smo propustili jer su nastupali u 10.35 ujutro). Uslijed pomicanja svirke Dagobe došlo je do male zbunjenosti oko rasporeda, jer je izbila ''rupa'' u njihovom terminu, a zatim slijede odlični švedski doomeri Draconian. Kratak, ali sladak nastup, iako su zvučalo poprilično nedorečeno, no krivnja nije s njihove strane. Naime, izgubili su klavijature negdje, kako to već ide sa gubljenjem prtljage na carinama, pa se vokal Anders isključivo fokusirao na svoj grubi vokal. Konačno dočekan Kvelertak! Jedan od najzanimljivijih bendova koji se pojavio u metalu u zadnjih par godina, sa genijalnim istoimenom albumom. Sirovi, energični i rock'n'rollerski usmjereni Norvežani koji u svojoj glazbi imaju inkorporirano svega po malo, od black metala, do rocka i hc/punka. Iako ni riječi norveškog ne razumijemo (većina nas u publici), to nikog nije omelo da neartikulirano urla refren na ''Mjød'', a ''Blodtørst'' i ''Ulvetid'' razvališe rulju do kraja. Razulareni Erlend Hjevlik je totalno podivljao i na kraju ga je rulja jedva uspjela držati a da ne padne i zgnječi jadne ljude ispod njega. Kako bi rekli, nastup za 5! Skyforger su se poduže naštimavali, a za to vrijeme se mogla na miru promotriti raskoš njihovih srednjovjekovnih obuća, odjeća i ostalog prikladnog asortimana. Bradati Latvijci su skroz usfurani u svoju spiku, a imali su i bogme odličan nastup, te podigli atmosferu među raspoloženom publikom. Nisam upoznat s njihovim opusom, ali stvari na kojima koriste gajde su odlično zvučale. Nakon njih dolaze Forbidden, stari američki thrasheri koji su uspjeli napraviti kaos među pomahnitalom publikom i otprašili su...kako to već stari thrash metal bendovi rade. Titula jednog od najbolesnijih bendova zasluženo ide španjolskim grinderima Haemorrhage koji se pojavljuju u uobičajenom izdanju - medicinske uniforme i njihov vokal Lugubrious sav okupan u nekakvoj lažnoj krvi. Zgodno. Haemorrhage je prvi bend koji je svirao u poslijepodnevnim satima, a da se na njima skupilo toliko ljudi. Imaju zbilja puno fanova, a općenito je grindcore dosta popularan u Češkoj. Lugubrious je pravi showman, za vrijeme nastupa zabavlja publiku svojim skečevima; tu i tamo malo ždere nekakvu gumenu ''otkasapljenu'' nogu, malo se igra sa nekakvim mozgom... Sve u svemu jako dobar i zabavan nastup potpomognut zbilja kvalitetnim ''medicnskim'' grindom. Na drugom stejdžu kreće cirkus zvan Genitortures. Prvi puta čujem za bend, a sviraju nekakav industrial sa utjecajem Marilyna Mansona i izgledaju ko hrpa transeksualnih gotičara. Vokalistica je obučena u kombinaciju bajkerske i s/m obleke i cijelo vrijeme se rajca na nekakvu ''krvavu'' mačetu. Uglavnom, ako bi morao birat najiritantniji bend festivala, Genitortures nemaju konkurencije. Mjuza im je naporna i dosadna, a nastup im se temelji na fetišističkim forama sukladno njihovom izgledu. Izdržao taman toliko da čopim par fotki. Nakon par propuštenih bendova koji uključuju nažalost i Vader, dolazimo na Cryptopsy. Jedan od najbrutalnijih nastupa ove godine. Iako se danas radi o potpuno različitom bendu sa malo originalnih članova (bubnjar i gitarist), Cryptopsy još uvijek uživo piče prljavi i brutalni death metal bez greške. Izazvali su totalni kaos, a mladić zvan Matt McGachy (to je onaj radi koji vrišti na ''The Unspoken King'' albumu) je uživo sjajan i što se mene tiče, pojede Lord Worma za doručak. Ima zbilja širok opseg vokala, a growla ko da ga guzi stotinu demona. Stare stvari poput ''Slit Your Guts'' i ''Phobophile'' zvuče i više nego uvjerljivo u njegovoj izvedbi. Nakon divljeg Cryptopsya, na Monster stage-u po rasporedu ide Anathema. Opet taman - lakša glazba pred kaos koji kasnije slijedi. Anathema je odradila očekivani show s odličnom setlistom. Publika ih je prihvatila i grlom i dlanovima {okej, ovo je perverzno}, te je koncert protekao u veoma opuštenoj (i opuštajućoj) atmosferi. Pjevačica Lee Douglas ima zaista lijep glas i izvrsno se nadopunjuje s Dannyem i Vincentom. Nadasve ugodnih 50-ak minuta chillanja i uživanja….a nakon toga totalni urnebes. Sepultura je uspjela pokrenuti i nabrijati ljude, koji su napravili poveću šutku. Zvučali su moćno i energično, a setlista od većinom starih stvari je djelovala kao katalizator divljanja. Kisser još uvijek rastura gitaru, Derrick pristojno zamjenjuje Maxa, a ritam sekcija je…ritam sekcija. Izvedba je, dakle, profesionalna, koncert odličan - s takvom setlistom ne možeš pogriješiti. No opet, ako će i dalje izdavati mediokritetne albume, od kojih ovaj novi na momente zvuči nadprosječno, diskografska budućnost benda i nije najsvjetlija - za razliku od koncertne. Nekih dvadeset minuta je do ponoći i pravo vrijeme za poslasticu dana – Triptykon. Triptykon je sve ono što možete čuti na njihovom debi albumu. Bend koji je osnovao legendarni Tom G. ''Warrior'' Fischer već neko vrijeme plijeni zasluženu pozornost, a mastermind Fischer je oko sebe okupio vrsne glazbenike – izvrstan bubnjar Norman Lonhard (ex Fear My Thoughts), gitarist V. Santura (Dark Fortress) i zgodna basistica Vanja Slajh koja dere po basu kao da ne postoji sutra. Nastup im je očekivano težak i mračan, na tragovima Celtic Frosta, ali deset puta sporije i masnije. Publika je odlično primila obrade Celtic Frosta ''Circle Of Tyrants'' i ''Procreation (of the Wicked)'', premda im je to već bilo skoro pola setliste, a imaju odličnih autorskih stvari, pa me to nekako podsjetilo na Maxa Cavaleru dok svira Sepulturine stvari sa Soulflyem. No, sve u svemu, jedan od atmosferičnijih i impresivnijih nastupa. Dok je kolega Zdren otišao na zasluženu pivsku okrijepu, ja ostajem pogledati Kataklysm na tribinama sa čašom vruće medovače. Iako su mi drag bend, nekako imam dojam da u zadnjih par godina ''iskaču iz paštete'', pa sam pogledao njihov nastup bez nekakvih posebnih impresija. Standardni Kataklysm nastup (doduše malo kraći), sa solidnom setlistom i vječno nabrijanim Mauriziom koji je uspio pokrenuti na mooving prve redove, odnosno sve one koji su još imali snage u sebi. Ipak, bilo je fora čuti ''Illuminati'' koju nisu svirali u Zagrebu, ''Crippled & Broken'' je zvučala dosta moćno, a zatvorili su sa meni iritantnom ''Push The Venom''. Možda ih je čak bilo pametnije staviti u neki poslijepodnevni termin. Sa norveških blekera 1349 odlazim potjeran zbilja preglasnim zvukom i napornim nastupom, da bi nažalost propustio njihove sunarodnjake i ''braću po crnom metalu'' Khold koji svakim albumom zvuče sve zanimljivije, a vele ljudi da su bili odlični. Napunjenih energetskih ćelija vraćamo se na Ahab, njemačke doomere inspirirane Moby Dickom. Nisu svirali prošle godine na Brutalu (iako su trebali), pa su im dobre duše od organizatora dali priliku da se ove godine iskupe fanovima. Sve ono što možete očekivati dok ih slušate u kućnim uvjetima ovdje dolazi još jače do izražaja. Spora tutnjava i growl vokal koji kao da dolazi iz najrcrnjih dubina ocena, te zvuk basa koji razdire spiritualno tkivo Svemira. Setlista podjednako sa starog i novog albuma, a sam bend nakon nastupa vidno oduševljen publikom koja ih je u nemalom broju ostala gledati u pola 3 ujutro. Mi otišli još oduševljeniji. Zapravo, nismo otišli jer su se već na drugom stejdžu pripremali tehnički uvjeti za zadnji koncert i to Dagobe, Francuza koji su imali sličnu situaciju kao Ahab, a već sam i skoro zaboravio da su ih odgodili za zadnji bend festival. Stvarno nemaju sreće sa dolaskom na Brutal Assault. Čovjek bi pomislio kako će ih malo tko ostat gledat i kako će taj nastup proteći pred polu-komatoznom publikom. No, bio bi u krivu. Energičnim izvedbama svojih najvećih hitova kao što su ''Black Smokers'', ''The Man You're Not'' i ''The Things Within'' pokrenuli su ekipu na završni ovogodišnji mosh, circle pit, wall of death i sve te krasote. Kao i Ahab, bili su impresionirani feedbackom koji su dobili, čak je i mene iznenadilo da ih ljudi u tolikom broju vole. I to je to, prostor festivala se već počeo lagano prazniti i čistiti i još jedan Brutal Assault je uspješno priveden kraju. Bendovi za slijedeći su se već počeli potvrđivati (Moonspel, Virus i Textures za sada), a neovisno o izboru bendova vjerovatno se vidimo i dogodine.   



Kalendar

ALCEST + Birds In Row + Kælan Mikla - 28.02.2020. Ljubljana, Kino Šiška

28.02.2020. - petak

ALCEST + Birds In Row + Kælan Mikla - 28.02.2020. Ljubljana, Kino Šiška

Ljubljana, Kino Šiška
20€ pretprodaja, 22€ na dan koncerta

FUL KUL BUVLJAK, 29.02.2020., Boogaloo, Zagreb

29.02.2020. - subota

FUL KUL BUVLJAK, 29.02.2020., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo
Besplatno

JONATHAN, 29.02.2020., Sax, Zagreb

29.02.2020. - subota

JONATHAN, 29.02.2020., Sax, Zagreb

Zagreb, Sax
80 kn

THE MAHONES - 01.03.2020., Močvara, Zagreb

01.03.2020. - nedjelja

THE MAHONES - 01.03.2020., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara
70 / 90 kn

RIVERSIDE, 05.03.2020., Tvornica Kulture, Zagreb

05.03.2020. - četvrtak

RIVERSIDE, 05.03.2020., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
100 kn/120 kn

ZORAN PREDIN & ZAGREBAČKA FILHARMONIJA - Zagreb, Lisinski, 06.03.2020.

06.03.2020. - petak

ZORAN PREDIN & ZAGREBAČKA FILHARMONIJA - Zagreb, Lisinski, 06.03.2020.

Zagreb, Lisinski
150 kn / 200 kn

THE BLACK WIZARDS, 06.03.2020., OKC Palach, Rijeka

06.03.2020. - petak

THE BLACK WIZARDS, 06.03.2020., OKC Palach, Rijeka

Rijeka, OKC Palach
40 kn / 60 kn

SUFFOCATION i BELPHEGOR, 07.03.2020., Močvara, Zagreb

07.03.2020. - subota

SUFFOCATION i BELPHEGOR, 07.03.2020., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara
130kn / 150 kn/ 180 kn

DENIS I DENIS, 07.03.2020., Boogaloo, Zagreb

07.03.2020. - subota

DENIS I DENIS, 07.03.2020., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo
50 kn / 60 kn

MJUZIKL EVITA - Zagreb, Lisinski,  08.03.2020.

08.03.2020. - nedjelja

MJUZIKL EVITA - Zagreb, Lisinski, 08.03.2020.

Zagreb, Lisinski
170 /200 / 230 / 250 kn

Veljača / 2020

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
242526272829 

Must Read

STRIBOG - Tvoje Kraljevstvo Zeleno

Recenzije

STRIBOG - Tvoje Kraljevstvo Zeleno
11. Zagreb International Blues festival od 09.-13. ožujka!

Vijesti

11. Zagreb International Blues festival od 09.-13. ožujka!
ZORAN PREDIN  rijetko doživljen -  u Off ciklusu Zagrebačke filharmonije

Vijesti

ZORAN PREDIN rijetko doživljen - u Off ciklusu Zagrebačke filharmonije
ALTER BRIDGE na ljeto u Zagrebu

Vijesti

ALTER BRIDGE na ljeto u Zagrebu
THE BOOMTOWN RATS u Tvornici s novim albumom

Vijesti

THE BOOMTOWN RATS u Tvornici s novim albumom
THY CATAFALQUE - Naiv

Recenzije

THY CATAFALQUE - Naiv
SEPULTURA - Quadra

Recenzije

SEPULTURA - Quadra
VINKO ĆEMERAŠ pobjednik 3. sezone The Voicea

Vijesti

VINKO ĆEMERAŠ pobjednik 3. sezone The Voicea
MALE ŽENE  (Little Women)

Recenzije

MALE ŽENE (Little Women)
LIONMANE:

Intervjui

LIONMANE: "Naš stil je dosta baziran našim uzorima. Sviramo heavy metal inspiriran legendama iz zlatnog doba tog žanra"
WARDRUNA – objavljen prvi singl s nadolazećeg albuma ''Kvitravn''

Vijesti

WARDRUNA – objavljen prvi singl s nadolazećeg albuma ''Kvitravn''
LUSTRE - ambijentalni ''one-man'' black metal predstavlja novu pjesmu i najavljuje album

Vijesti

LUSTRE - ambijentalni ''one-man'' black metal predstavlja novu pjesmu i najavljuje album
CARACH ANGREN - najavljuju novi, šesti po redu, studijski album

Vijesti

CARACH ANGREN - najavljuju novi, šesti po redu, studijski album
TAAKE, KAMPFAR, Necrowretch - 24.03.2020. Ljubljana, Orto Bar

Kalendar

TAAKE, KAMPFAR, Necrowretch - 24.03.2020. Ljubljana, Orto Bar
CRNA KRONIKA predstavlja singl ''Irska''!

Vijesti

CRNA KRONIKA predstavlja singl ''Irska''!
SKUNK ANANSIE ponovno u Hrvatskoj

Vijesti

SKUNK ANANSIE ponovno u Hrvatskoj
J.R. AUGUST - Zagreb, Hrvatski glazbeni zavod, 15.02.2020.

Izvještaji

J.R. AUGUST - Zagreb, Hrvatski glazbeni zavod, 15.02.2020.
MONSTER MAGNET, Stonebride - Zagreb, Mochvara, 15.02.2020. - galerija

Galerije

MONSTER MAGNET, Stonebride - Zagreb, Mochvara, 15.02.2020. - galerija

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK