Nema tu puno filozofije. Koncert Brkova se sastoji od prašenja općepoznatih hitova na kojima ljudi masovno liječe svoje životne frustracije. Nije bitno iz kojega područja dolazite. Jeste li profesor, mehaničar, student, umirovljenik, uspješan u životu ili ne. Sve je nas barem jednom u životu mučila neka „Kurva Prokleta“, a koliko puta smo u sebi opsovali kolegu koji je na mjesto došao samo zato jer zna prave ljude i sada se vozi u novoj „Mazdi“. Pjesme Brkova, kolikogod vulgarne znaju biti, govore one stvari koje nam se svakodnevno motaju po glavi i u trenutku kada pored tebe više tisuća ljudi pjeva upravo te pjesme, sva žestina se oslobađa, a negativa izbacuje van. Shamso je to zdušno prihvatio te je u trenutku pozvao cijeli Dom Sportova da prvo izvrijeđa njega pa zatim bend. Mi smo to, naravno, s užitkom napravili, a zatim se vratili pankerskom ludovanju.
Prvim dijelom koncerta dominirale su novije stvari, neki bi rekli mekše, ali šutka koja se bila otvorila dok Brkovi nisu ni počeli svirat govori o tome kako su pankerski korijeni i dalje tu, a najbolje se osjete uživo. Shamso je održao obećanje koje nam je dao u zadnjem razgovoru te je na pozornicu izašao s pofarbanom kosom uređenu u upečatljivu irokezu dok je Prasac ovoga puta bio energična kumica s placa. Ništa manje upečatljivi nisu bili ni ostali članovi grupe te su svojevrsno pokazali srednji prst bilokakvom tematskom oblačenju jer se činilo da je svatko na sebe navukao prvu najgluplju stvar koja im je bila pod rukom. I zato pitam: Kako ne voljeti Brkove? Odeš na njihov koncert, izdivljaš se, izgubiš glas, smiješ se apsurdu koji gledaš na pozornici, a pritom te Shamso još dobro oraspoloži svojim govorima između pjesama u kojima nijedna aktualna tema ne ostane pošteđena. Nakon koncerta vratiš se kući mokar šta od znoja, šta od pive koja je letjela ko da je besplatna, nađeš nekoliko novih masnica i nikako si ne možeš skinuti osmijeh s lica. Upravo takva je bila subotnja večer.
Završetak koncerta nosili su najveći hitovi koji su izazvali ludnicu kakva se može naći samo na Brkovima. Naravno, bio je ovo koncert čija je uloga prvenstveno bila predstavljanje novog albuma „Hormon Sreće“ te smo čuli gotovo sve pjesme sa spomenutog izdanja pa za neke meni drage pjesme nije bilo mjesta na setlisti. To nimalo ne umanjava činjenicu kako su Brkovi još jednom dostavili ono po čemu su poznati i po što smo svi mi došli, odnosno turbo-punk-folk-wellness tretman. Skakalo se, orilo se, grlilo, ljubilo, psovalo, bacali su se grudnjaci, skidale se majice, skandiralo, pljuvalo, klicalo i zabavljalo. Kaos koji izazvaju „Mala“, „Tolerancija“, „Opasno Se Drogiram“, „Nisam Ja Za Tebe“ i ostale hitčine je iskustvo koji svaki čovjek treba doživjeti barem jednom u životu. Kolektivno je to liječenje životnih frustracija i probijanje raznih društvenih stereotipa gdje zagrljeni pripadnici svih društvenih subkultura u jedan glas pjevaju "Seks i Droga", a još kada se Shamso baci u publiku na opće oduševljenje, jasno je kako smo bili dio nezaboravne večeri.
Neki govore kako su tokom godina omekšali, da su im nove pjesme loše, kako to nisu oni stari Brkovi, izgubio se punk i ostale stvari. Reči ću samo kako svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali koncerti grupe Brkovi su i dalje žestoki, energični, pankerski i na kraju krajeva zabavni. Svirka koja je potrajala dugo iza ponoći poslužila je mnogima kao terapija te na novi tjedan i novi mjesec gledamo opušteniji, sretniji i bogatiji za još jednu punk-folk-wellness ludnicu.
