Kolumne

Britanija prije Beatlesa: Skiffle i još ponešto

Lonnie Donegan, kralj skifflea, bio je najcjenjeniji britanski izvođač prije pojave The Fab Four. Međutim, skiffle revival nije bio jedini ''konj za utrku'' Ujedinjenog kraljevstva. Šiparice su uzdisale za Cliffom Richardom, Billyjem Furyjem, Adamom Faithom...

Objavljeno: 11.06.2019. 13:00

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

Britanija prije Beatlesa: Skiffle i još ponešto

U poslijeratnom Ujedinjenom Kraljevstvu nadobudni tinejdžeri uglavnom su imali problema s nabavljanjem „pravih“ instrumenata. Stoga su često pribjegavali sviranju na improviziranim glazbalima. Tako je slabo poznati žanr pod nazivom skiffle, kojega su prethodno, dvadesetih i tridesetih godina, svirali Afroamerikanci, uglavnom u saveznim državama na obali Meksičkog zaljeva, postao jednim od svojevrsnih simbola popularne muzike u Velikoj Britaniji pedesetih godina 20. stoljeća. Naravno, (umjerena) popularnost i široka rasprostranjenost žanra o kojemu je ovdje riječ bila je uvjetovana i pojavom Lonnieja Donegana, škotskog „kralja skifflea“, najuspješnijeg britanskog izvođača popularne glazbe prije The Beatlesa. O samom muzičkom stilu suvišno je pretjerano filozofirati. Radi se o relativno jednostavnoj mješavini bluesa, jazza i folka, izvođenoj na (uglavnom) akustičnim gitarama, ali i na improviziranim instrumentima poput keramičkih vrčeva ili ćupova (jugs), ''sklepanih'' udaraljki, dasaka za pranje i raznih drugih predmeta.

 


Skiffle možda nije bio izravni stilski prethodnik proboja britanskog bluesa - kojega su definitivno ponajprije simbolizirali John Mayall i njegovi Bluesbreakersi, ali i mnogi drugi izvođači - ili pop/rock fenomena iz prve polovice šezdesetih, iz sjevernoameričke perspektive poznatog kao 'Britanska invazija', ali ga se u svakom slučaju može smatrati važnom etapom u razvoju i konsolidaciji britanske pop i rock scene, svojevrsnim otočnim pandanom silno utjecajnog, relevantnog i popularnog američkog rock'n'rolla pedesetih, te pripremom za konačnu eksploziju i svjetsku afirmaciju britanske popularne muzike. Ta se eksplozija dogodila šezdesetih godina i naravno da je kolektiv sastavljen od Johna, Paula, Georgea i Ringa njezina najznačajnija i najupečatljivija personifikacija, ali već nešto prije nje pojavili su se izvođači poput megapopularnog Cliffa Richarda, čiji će prateći sastav The Drifters ubrzo učiniti transgresiju: The Shadowse i njihove legendarne instrumentale „Apache“ (1960.) i „Kon-Tiki“ (1961.) poznavat ćemo kao izuzetno značajan sastav i skladbe. Nisu ih napisali sami članovi grupe, već kompozitori Jerry Lordan i Michael Carr, ali izvedbe dvojice gitarista, Brucea Welcha i Hanka Marvina, te ritam-sekcije sastavljene od Jeta Harrisa (bas gitara) i Tonyja Meehana (bubnjevi) zasigurno ostaju u sjećanju. A spomenuti Richard postao je velika pop zvijezda i tinejdžerski idol, a sve je počelo kada je kao 18-godišnjak objavio singl „Move It“ svestranog i marljivog autora Iana Samwella.

 

 
Tu je bio i ćudljivi tinejdžerski idol Adam Faith, odgovoran za - između ostaloga - interpretaciju velikog hita „What Do You Want?“ (1959.) autora Lesa Vandykea. Nadalje, u 1962., godini proboja Beatlesa, legendarni producent i skladatelj Joe Meek pomogao je da „Telstar“ grupe The Tornados, instrumentalni singl „u duhu vremena“, postane veliki transkontinentalni hit. Izvjesne optužbe za plagiranje na stranu. Meek se ubio 1967., a ja nikad neću zaboraviti komentar izvjesnog profesora matematike da su Beatlesi upropastili muziku, a „the man“ s pokrićem prije njihovog proboja je bio upravo - Joe Meek. Tornadosi su inače služili i kao prateća grupa popularnog Billyja Furyja, poznatog po hit-singlovima poput npr. verzije dramatične beat balade „Halfway to Paradise“ legendarnih američkih pop tvoraca, Carole King i Gerryja Goffina. Fury je tada bio svojevrsni britanski seks-simbol. Možemo spomenuti i grupu The Moontrekkers i njihov singl ''Night of the Vampire'', također u Meekovoj produkciji. 

 


Naravno, ne treba zaboraviti barem spomenuti aktivnosti britanskog blues mecene Alexisa Kornera - zapravo rođenog Parižanina židovskih, turskih i grčkih korijena - koji je još od kraja četrdesetih bio aktivan u jazz i blues ansamblima. Kasnije je s Cyrillom Daviesom bio zaslužan za osnivanje sastava Blues Incorporated (koja je poslužila kao pravi rasadnik mladih i talentiranih blues/R&B glazbenika, poput Jacka Brucea i Gingera Bakera, koji će kasnije s Claptonom oformiti Cream), formirao je C.C.S., otkrio grupu Free itd. U tom je periodu važan jazz glazbenik, koji je, eto, koketirao sa skiffle izričajem, bio Chris Barber, s čijim je ansamblom Lonnie Donegan krajem 1955. godine imao svoj prvi veći američki hit, varijantu američke blues/folk skladbe „Rock Island Line“, prvi put snimljene tridesetih godina, a Georgie Fame je prvo svirao jazz, potom se pridružio Furyju, da bi šezdesetih godina njegov sastav Blue Flames, na neki način zapravo ''preotet'' Furyju, uključivao neke buduće zvijezde, primjerice gitarista Johna McLaughlina (kasnijeg člana Blues Incorporateda i osnivača legendarnog fusion/jazz rock sastava Mahavishnu Orchestra) i Mitcha Mitchella, kasnijeg bubnjara The Jimi Hendrix Experiencea. Može se konstatirati da je Clive Powell imao prilično uspješnu karijeru. Bili su tu još mnogi drugi izvođači, poput mladog Alexa Harveya i ekscentričnog blues i jazz muzičara (i inovativnog klavijaturista) Grahama Bonda (njegov The Graham Bond Organisation zapravo je sredinom 60-ih naslijedio spomenuti Kornerov Blues inc. i zapravo predstavljao završnu fazu karijera svojih članova, već spomenutih Bakera, Brucea i McLaughlina, prije upuštanja u prog rock i fusion, odnosno hard rock vode), ali ovaj tekst ipak nema ambicije za nešto više od svojevrsnog ''grebanja po površini''.


Vratimo se skiffleu. Predstavlja li nam on danas išta više od donekle opskurnog muzičkog fenomena koji je poslužio samo za pripremanje terena za bujicu 'Britanske invazije', pojave koja je - uz Beatlese - Americi donijela i Herman's Hermitse, The Kinkse, The Searcherse, grublje i oporije The Rolling Stonese i dr.? Iz perspektive znatnog dijela javnosti odgovor bi najvjerojatnije ipak bio negativan. Međutim, motivacija koju je ''kralj'' Lonnie Donegan donosio mladim i nadobudnim britanskim muzičarima koji su stasali sredinom i krajem pedesetih zapravo je nemjerljiva. Na kraju krajeva, zar sam uvod u jedno veličanstveno poglavlje iz historije pop-rock muzike nije počeo u ljeto '57., kada je John Lennon pozvao tada 15-godišnjeg Paula McCartneyja da se pridruži njegovoj skiffle grupi Quarrymen? Skiffle je pokazao da Britanija posjeduje vlastiti, iako definitivno niti približno jednako popularan i umjetnički kvalitetan odgovor na američke rock'n'roll klasike Eisenhowerovog desetljeća: Elvisa, Chucka Berryja, Little Richarda, Jerry Lee Lewisa… Specifičnost britanskog skifflea nije se posebno ogledala u možebitnom pribjegavanju obrascima autentične britanske folk glazbe. I dalje su se poštivala obilježja američkih ''crnih'' zvukovnih glazura - bluesa, jazza, folka…

 


Skiffle je, naravno, kao što sam već istaknuo, bio ukorijenjen u folku, jazzu i bluesu, svirao se na improviziranim instrumentima, njegovi su egzemplari često bile tzv. „novelty songs“, to jest pjesme bazirane na nekoj šaljivoj dosjetci, a korijene je vukao iz američke crnačke južnjačke tradicije prve polovice 20. stoljeća, naknadno preseljene i u industrijski i mnogoljudni Chicago. „Jug bands“ poput Cannon's Jug Stompers Gusa Cannona već su bili izgradili kakvu-takvu ograničenu reputaciju 20-ih i 30-ih, pa ne čudi da se britanski skiffle val iz pedesetih ponekad zapravo spominje kao skiffle revival. Ne namjeravam unedogled nabrajati i analizirati izvođače i skladbe, pa ću (uz već navedenog Donegana) spomenuti još samo Chasa McDevitta, koji je sa svojom skupinom Chas McDevitt Skiffle Group imao hit „Freight Train“, varijantu skladbe američke crne folk izvođačice Elizabeth Cotten, te Amerikanca Johnnyja Duncana, u domovini izvođača bluegrassa, a u Britaniji redefiniranog kao jednu od perjanica skifflea.

 

Bluegrass je i inače imao određene poveznice sa skiffleom. U svakom slučaju, ne može se reći da je (uvjetno označeno) muzički pravac kojim se ovdje bavimo bio izrazito komercijalno uspješan, uz iznimke veoma popularnog Donegana i pokojeg izdvojenog singla ponekog drugog umjetnika. Dakle, uloga skifflea ipak je primarno ležala u osposobljavanju mladih muzičara koji će kasnije, šezdesetih i sedamdesetih, izgraditi velike rock karijere. Oni su, svirajući skiffle, na zanimljiv način aktivno ušli u svijet glazbe, stekli svoja prva iskustva i pronašli idealnu i relativno jednostavnu platformu za daljnji muzički razvoj i napredak. A popis takvih mladaca uistinu je impresivan: Ronnie Wood, Mick Jagger, Roger Daltrey, Jimmy Page, David Gilmour, Ritchie Blackmore… Pedesetih je u Britaniji egzistiralo čak nekoliko desetaka tisuća skiffle bandova. To dovoljno govori o širokoj rasprostranjenosti tog fenomena.

 


Završit ću članak kratkim osvrtom na ključne točke u karijeri neizbježnog i već više puta spomenutog Lonnieja Donegana. ''Kralj skifflea'' je rođen kao Anthony Donegan u Škotskoj; svirao je jazz, a nastupao je i u svojevrsnim skiffle sekcijama jazz sastava Kena Colyera i spomenutog Chrisa Barbera. Upravo dok je još uvijek surađivao s potonjim ostvario je uspjeh s već navedenom „Rock Island Line“, UK i US Top 10 hitom i pjesmom koja je zapravo pokrenula cijelu pomamu za skiffleom. Donegan nije očekivao takav uspjeh, ali to je bio tek početak njegove priče o slavi. Kao i svi skiffle izvođači, svoj je repertoar bazirao na obradama blues i folk standarda. Uz napomenu da su aranžmani više naginjali rock'n'rollu. Naravno, bila je tu i gdjekoja originalna kompozicija. Istaknuo bih i naslove poput „Cumberland Gap“ (prerade pjesme velikog Woodyja Guthrieja) te Lonniejevih šaljivih originala „My Old Man's a Dustman“ i „Does Your Chewing Gum Lose Its Flavour (On the Bed Post Overnight)“.

 

Originalno objavljeno 25.02.2016. na Perun.hr

Pročitaj više o temama: skiffle, jazz, blues, folk, pop, rock, lonnie donegan, cliff richard, adam faith, billy fury, the shadows, the tornados, the beatles, kolumne, 2016, zvonimir lucic



Kalendar

THE RUMJACKS - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 26.09.2019.

26.09.2019. - četvrtak

THE RUMJACKS - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 26.09.2019.

Zagreb, Vintage Industrial Bar
60 / 80 kn

SHORTPARIS, 28.09.2019., Močvara, Zagreb

28.09.2019. - subota

SHORTPARIS, 28.09.2019., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara
50 kn / 65 kn

KAWASAKI 3P, 28.09.2019., Tvornica Kulture, Zagreb

28.09.2019. - subota

KAWASAKI 3P, 28.09.2019., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
70 kn / 90 kn

BLACK MIDI - Zagreb, Močvara, 02.10.2019.

02.10.2019. - srijeda

BLACK MIDI - Zagreb, Močvara, 02.10.2019.

Zagreb, Močvara

STONED JESUS, 02.10.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb

02.10.2019. - srijeda

STONED JESUS, 02.10.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb

Zagreb, Vintage Industrial Bar

BLACK MIDI - Zagreb, Močvara, 02.10.2019.

02.10.2019. - srijeda

BLACK MIDI - Zagreb, Močvara, 02.10.2019.

Zagreb, Močvara

KENSINGTON LIMA, 03.10.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb

03.10.2019. - četvrtak

KENSINGTON LIMA, 03.10.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb

Zagreb, Vintage Industrial Bar

SOULSIDE, 07.10.2019., Močvara, Zagreb

07.10.2019. - ponedjeljak

SOULSIDE, 07.10.2019., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara
65 kn / 80 kn

CORPSESSED, GRAVEYARD, LIFE IN RUINS, 09.10.2019., Močvara, Zagreb

09.10.2019. - srijeda

CORPSESSED, GRAVEYARD, LIFE IN RUINS, 09.10.2019., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara
60 kn

CORPSESSED, GRAVEYARD, LIFE IN RUINS, 09.10.2019., Močvara, Zagreb

09.10.2019. - srijeda

CORPSESSED, GRAVEYARD, LIFE IN RUINS, 09.10.2019., Močvara, Zagreb

Zagreb, Močvara
60 kn

Rujan / 2019

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
30 

Must Read

SACRED REICH - Awakening

Recenzije

SACRED REICH - Awakening
ZLOČIN BEZ KRIVNJE: SLUČAJ COLLINI (The Collini Case)

Recenzije

ZLOČIN BEZ KRIVNJE: SLUČAJ COLLINI (The Collini Case)
TARJA - In The Raw

Recenzije

TARJA - In The Raw
MICHAEL BUBLÉ - Zagreb, Arena, 16.09.2019.

Izvještaji

MICHAEL BUBLÉ - Zagreb, Arena, 16.09.2019.
ISON - Inner Space

Recenzije

ISON - Inner Space
SONATA ARCTICA - Talviyo

Recenzije

SONATA ARCTICA - Talviyo
Otkazan zagrebački koncert grupe Beirut

Vijesti

Otkazan zagrebački koncert grupe Beirut
Počele su prijave za 11th Croatian Blues Challenge

Vijesti

Počele su prijave za 11th Croatian Blues Challenge
Veliki ARTURO SANDOVAL u Zagrebu

Vijesti

Veliki ARTURO SANDOVAL u Zagrebu
BILO JEDNOM U HOLLYWOODU (Once upon a time in....Hollywood)

Recenzije

BILO JEDNOM U HOLLYWOODU (Once upon a time in....Hollywood)
Blaženstvo drugog albuma

Kolumne

Blaženstvo drugog albuma
MGLA, Martwa Aura - Zagreb, Mochvara, 06.09.2019. - galerija

Galerije

MGLA, Martwa Aura - Zagreb, Mochvara, 06.09.2019. - galerija
ARISES - Žestoki zadarski odgovor trulom i dekadentnom sistemu

Vijesti

ARISES - Žestoki zadarski odgovor trulom i dekadentnom sistemu
PURE ELECTRO PARTY:

Intervjui

PURE ELECTRO PARTY: "Kao ljubitelji glazbenog žanra dark electro, te DJ entuzijasti, došli smo na ideju raširiti tu vrstu elektronske glazbe."
EDITORS - Zagreb, MD Doma Sportova, 08.02.2020.

Kalendar

EDITORS - Zagreb, MD Doma Sportova, 08.02.2020.
EDITORS donose turneju najvećih hitova u Zagreb

Vijesti

EDITORS donose turneju najvećih hitova u Zagreb
A DREAM OF POE:

Intervjui

A DREAM OF POE: "Doom Metal is genuinely about sharing the sentiment of angst, of loss, of saudade and the darkness of one’s soul."
A DREAM OF POE:

Intervjui

A DREAM OF POE: "Doom metal predstavlja dijeljenje osjećaja straha, gubitka, "saudade" i tame nečije duše."

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK