9.0

Recenzije

BLACK SABBATH - The End - 4 February 2017 Birmingham

Ako je ovo doista njihov kraj, njihov konačni naklon i posljednji pozdrav publici može se reći da su to odradili odlično. I to sve simbolično, tamo gdje je sve počelo, u Birminghamu. Odlična turneja s odličnom posjećenošću, koja je zaključena odličnim izdanjem koje vam možda približi kako je to bilo i kakav je osjećaj bio to vidjeti/čuti.

Objavljeno: 07.03.2018. 23:37

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

BLACK SABBATH - The End - 4 February 2017 Birmingham

Žanr: Heavy/doom metal

Godina: 2017.

Izdavač: Eagle Rock Entertainment

Web


Tracklist:
Disc I:
01. Black Sabbath
02. Fairies Wear Boots
03. Under The Sun (Every Day Comes And Goes)
04. After Forever
05. Into The Void
06. Snowblind
07. Band Introductions
08. War Pigs
09. Behind The Wall Of Sleep
10. N.I.B.

Disc II:
01. Hand Of Doom
02. Sabbath Bloody Sabbath
03. Rat Salad & Drum Solo
04. Iron Man
05. Dirty Women
06. Children Of The Grave
07. Paranoid

Nemam mnogo toga više za reći (u uvodu ovog teksta), osim da sam bio jedan od onih koji je imao priliku vidjeti ih na ovoj oproštajnoj turneji. Nije da vam „solim rane“, ali bilo je odlično. Ali gledaj ti samo gdje sam ja otišao, skoro pa na kraj teksta ne rekavši ništa stoga se moram malo vratiti unatrag i prijeći na brzinu skoro pedeset godina njihovog postojanja i onda nešto reći i o albumu. Ej, sada treba pričati sve od 1968. godine pa naovamo. Svašta se tu dogodilo i sve to svašta stalo je u devetnaest studijskih albuma koji su dodatno pojačani sa sedam albuma snimljenih uživo (uključujući i ovaj). Da niti ne spominjem još silna EP izdanja, kompilacije i slične stvari. A kamo li da odemo do te razine da nabrojimo sve ljude koji su dolazili i odlazili tijekom postojanja benda, dok su samo neki ostavili neizbrisiv trag i pokrenuli svašta nešto što je utjecalo na metal svijet unatrag nekoliko desetljeća. Ali koga ja zavaravam... U konačnici ću opet pričati o tome i dosta toga reći, stoga napokon krećem bez daljnjeg odugovlačenja.

 

Sve počinje čudnim spletom okolnosti, nizom još sada prepričavanih anegdota i situacija koje su rezultirale onu početnu postavu i postavu koja je sve započela. No da ne idemo sada u njihove biografije i prepričavanje svih već spomenutih anegdota, krenimo malo naprijed i učinimo maleni skok naprijed, do 1970. godine. Čim su se te godine pojavili istoimeni „Black Sabbath“ i njegov nasljednik „Paranoid“ nekoliko mjeseci kasnije ljudi jednostavno nisu znali što više misliti. To „nešto“ je doslovno promijenilo sve što se znalo o glazbi, a bendovi koji su do tada od javnosti smatrani „žestokima“ (časti izuzecima naravno, koje niti ne moram spominjati jer vam se njihova imena već sama nameću) postaju, u najmanju ruku, „kamilica“. I tako je rođen heavy metal, globalni glazbeni fenomen koji i dan danas ozari lica mladih, oduševljava srca starijih i zastrašuje prestravljene duše brižnih roditelja i staratelja. I tako su vam Tony, Ozzy, Bill i Terence (to bi vam bio „Geezer“) pred sobom imali deset uspješnih godina u kojima su svijetu predstavili osam albuma (šest odličnih, i dva diskutabilna), te stvarali oduševljenje koliko i zgražanje gdje god došli i gdje god nastupali. Ali i sami znate koliko se tu bendova pokrenulo i počelo, kuda je sve to krenulo i kamo nas kreće voditi, pa o tome naširoko neću. I ljudi su to počeli pratiti, bilo je sve više i više ljubitelja tog zvukova i fanovi su se kroz sve dobne skupine samo gomilali. Nisu oni niti znali kakvu su misiju nepisano dobili i istu ostvarili. I onda se nešto dogodilo...

 

Prvo razilaženje koje je rezultiralo time da je Ozzy otišao i početkom osamdesetih pokrenuo svoj bend koji i danas postoji, te s kojim se također sprema krenuti na još jednu oproštajnu turneju nakon koje će se vidjeti kakvi su planovi za budućnost. Ali vratimo se mi u 1979. godinu i period koji je trajao kratko te koji po meni predstavlja „najbolji period Black Sabbatha“. Mnogi se sa mnom neće složiti nikako, no Ronnie James Dio je svojim dolaskom podignuo Black Sabbath na neku novu i moćniju razinu koja je svakako značajna i za bend i za metal općenito. Iza sebe je tada već imao uspješnu karijeru, u manje poznatom Elfu (poslušajte, svakako preporučujem) i svjetski poznatom Rainbowu (koji je nastao nakon što je Ritchie Blackmore napustio Deep Purple) pa je njegova pojava i glas dobro došao tada malo posrnulom Black Sabbathu. I kakvim je to samo plodovima rada urodilo! Tada su nastali „Heaven And Hell“ i „Mob Rules“, po meni možda njihovi najzreliji i najbolji albumi.

 

No to je isto tako odlično, kao i turbulentno razdoblje za bend jer je počelo dolaziti do razilaženja na sve strane. I tu naravno počinje dugogodišnje mijenjanje članova koje na kraju rezultira da kroz cijelo postojanje benda samo jedan član biva stalan, a to je  Tony Iommi. No da, da se vratim na albume i ono što je Dio stvorio s bendom. Koliko god neki glazbeni puristi tvrdili da „Black Sabbath nije postojao od odlaska do ponovnog dolaska Ozzyja“ moram vas rastužiti, no bend je u to vrijeme imao skoro dvadeset odličnih godina i albumi su bili sasvim u redu. Pogotovo gore dva spomenuta o kojima prvotno i pričam. Uvijek se usudim reći da su bolji od svega što je bend prije i poslije njih napravio, no to je naravno stvar ukusa o kojem je lijepo raspravljati na nekoj kulturnoj razini. Pa neka na tome i ostane, ako do toga uopće i dođe. Ali da, tolika previranja u bendu su rezultirala da Dio odlazi i pokreće svoj bend, a Bill i Geezer neprestano odlaze i dolaze, što rezultira mnogim sezonskim glazbenicima i kratkotrajnim suradnjama Tonyja i mnogih drugih. Dobar dio članova Black Sabbatha kroz ove godine su stvarno odlični glazbenici no nekako mi se čini da se sve stalno vrtjelo u krug i da su „jedini pravi fanovi“ radili ogroman pritisak na bend i originalnu četvorku što je i rezultiralo međusobnim odnosima razne naravi. Ali ono, tu se doslovno nije znalo „tko pije, a tko plača“. I sve je to trajalo do ponovnog okupljanja krajem devedesetih što je bilo kratkoga vijeka do 2006. godine, te ponovno 2011. godine što je okončano prošle godine kada je i izašao ovaj album o kojem ću uskoro... valjda. Ali svakako moram pod obavezno spomenuti tko je sve došao nakon što je Dio otišao. Npr. tu se pojavio Ian Gillan i s bendom snimio samo „Born Again“, te otišao u ponovno okupljeni Deep Purple. Nakon toga se bendu priključio Glenn Hughes i odrađen je „Seventh Star“, za kojega se tada mislilo da je Iommi napravio svoj prvi solo album. Tada se nešto malo stabiliziralo i pojavio se svima nepoznati Tony Martin s kojim je bend snimio samo pet albuma. Ovo „samo“ govorim namjerno jer se među njima nalaze albumi koji svojom kvalitetom i izvedbom (od strane tadašnjih članova benda) stoje ravnopravno uz ona najbolja ostvarenja bilo to iz Dio ili iz Ozzy ere benda. 

 

Tu se naravno ponovno pojavio i već spomenuti Dio početkom devedesetih, kada postava koja je snimila „Mob Rules“ ponovno na okupu snima „Dehumanizer“ koji je doista moćan i dobar album, no neki ga isto tako vole ugodno zaobići i zaboraviti. Ali ponovno se razilaze jer su razlozi slični kao i pred desetak godina, a to je „nepotpunost one klasične postave koja je sve počela“. I ponovno dolazi Tony Martin, snima još tri albuma (od onih spomenutih pet) i biva otpušten kako bi se ponovno pokušalo okupiti originalnu postavu. U redu, „Forbidden“ nije bio baš dobar album, i zapravo je grozan (on je jedini od njegovih pet koji stvarno ne valja, usput), ali odmah otpustiti čovjeka je bilo baš bez veze i sve upućuje na to da je negdje nekome ponestalo novaca. Tako barem ide jedna od „teorija“. Ali da, da se vratimo na reunion klasične postave. Kako sve to već biva, dolazi do svađa i tužbi i bend se tijekom 2006. godine razilazi i... kraj. Ali ne, to nije sve! Varali ste se, pošto se bend ponovno vraća 2011. godine no Bill Ward odlazi iz benda svega godinu dana kasnije pod još diskutabilnim i nerazjašnjenim okolnostima, te se bendu na turnejama i snimanju posljednjeg studijskog albuma „13“ pridružuje Tommy Clufetos, bubnjar Ozzyjevog benda. Solidan album, vrlo žestok i spor, pravi doom metal koji je mnogima bio super kao što je mnogima bio bez veze. Prosudite sami, ako već niste. Što bih još mogao dodati? Pa mogao bih navesti neke osobe i nekoliko do sada nespomenutih imena, ali opet osoba bitnih da bend opstane svih ovih godina, stoga valja reći da su tu bili i Vinny Appice, Neil Murray, Bobby Rondinelli, Cozy Powell, Ray Gillen, Bob Daisley, Eric Singer, Geoff Nicholls te mnogi drugi koje sam možda i zaboravio. Stvarno velikih imena ovdje ima, dosta odličnih glazbenika. Neki nažalost čak niti nisu više s nama, ali to ne umanjuje njihovu vrijednost i doprinos metal svijetu. A sada...

 

„The End“ nam dolazi u raznim formatima od kojih je onaj, kićen i najbogatiji stvarno čudo za vidjeti. Spomenuti sadrži i DVD s punom snimkom zadnjeg koncerta, pa onda još dva diska koji su samo audio zabilješka onoga što se moglo čuti i vidjeti, a na kraju imate i snimku probe koju je bend odradio nakon zadnjeg koncerta. Zgodno, ako bi se to moglo jednom riječju opisati. No moj fokus ostaje na onom dijelu koji nam je možda svima najprihvatljiviji. Dakle, bend nas je proveo kroz skoro dvosatni set koji je imao sedamnaest pjesama (šesnaest točnije, pošto je jedna od numeriranih skladbi samo predstavljanje članova benda). I kako je to sve samo moćno, energično i silovito! Od samog uvoda i sablasne kiše koja vas upozorava da počinje „Black Sabbath“, pa sve do kraj gdje „Paranoid“ okončava taj koncert i u isto vrijeme stvara takvu atmosferu koja je neopisiva... a opet i rastužuje jer jedni od najvećih odlaze u povijest. Koliko god volio i želio da oni koji nisu imali priliku to vidjeti i čuti to stvarno i vide i čuju, opet ne bih volio da budu kao jedan od onih bendova koji se toliko puta razilazi i ponovno okuplja pa ispada da se samo razilaze i sastaju svakih pet godina. Smiješno zvuči, ali mislim da razumijete o čemu govorim. Ima tu i stranih i domaćih imena o kojima baš i ne bih jer mi je to malo dosadno, iskreno. No Black Sabbath je to stvarno odlično odsvirao i zadivljujuće, Ozzy je bio stvarno koncentriran i pjevanje je zvučalo sasvim dobro, bez previše nepoznatih zvukova, mumljanja, šuškanja i bunila. Ali opet, bio je u svom elementu i bilo je zanimljivo gledati kako ti ljudi s užitkom i ljubavlju sve to stvaraju i daju vam do znanja kako se to treba raditi. Snažna poruka publici, ali i mlađim im kolegama kojima možda bude zatrebao primjer i poticaj da nikada ne odustanu od rada i stvaranja, ako do tako teških trenutaka dođe.

 

Fokus benda je bio većinom na prva četiri njihova albuma, s pokojim izletom u ostale albume, dok neke pak nisu niti dirnuli, uključujući i posljednji „13“. Bilo bi mi drago da sam uživo čuo „Hole In The Sky“, „Symptom Of The Universe“, možda čak „Evil Woman (Don't Play Your Games With Me)“ pa i „The Wizard“. No „Sabbra Cadabra“ bi nadomjestila sve to gore navedeno, pa i više i mogao bih reći da sam u potpunosti zadovoljan. Vjerujem da i sami imate favorite, ako ste gledali koji od koncerata no bilo je jače od mene, pa sam morao navesti svoje favorite. I dok Ozzy poziva na energičnost, divljanje, skakanje, urlikanje i skandiranje, želi od vas da aktivno sudjelujete u koncertu, iza njega Tommy Clufetos odlično svemu tome daje ritam i njegov bubanj je precizan, snažan i ono najbitnije, tehnički na razini koja je doista za pohvalu i koja je Black Sabbathu pomogla u ovih zadnjih nekoliko godina. Bilo bi lijepo da ga bend „prizna“ kao svog službenog člana i uvrsti u značajnu skupinu ljudi jer on to i zaslužuje. Ne bi valjalo da pratite trend nekih velikih bendova kod kojih sezonski muzičari zapravo sviraju deset, petnaest, dvadeset i više godina s vama no vi ih i dalje smatrate „sezoncima“. Kakva je to filozofija? Ne razumijem, pa ako tko ima neko dobro objašnjenje volio bih da mi pomogne shvatiti, ako je to moguće. No to je tema za neki drugi razgovor vjerujem, pa nastavljam dalje... I dok jedan poziva publiku i izaziva istu da bude što aktivnija, drugi tome udara ritam i sve je krasno. No s njihove lijeve i desne strane stoje ljudi koji na to sve reže i bruje svojim moćnim bass dionicama i gitarskim žestokim distorziranim zvukom koji odjekuje kroz minula desetljeća. A za to su vam sve zaslužni Tony Iommi i Terence „Geezer“ Butler. Taj osjećaj, taj trenutak koji je upravo sada i koji vas pokreće u isto vas vrijeme povezuje sa svim generacijama slušatelja i obožavatelja prije, i to čini jednu od velikih posebnosti ovih bendova „stare škole“. Nemam vam tu puno filozofirati, znate i samo kaki su profesionalci obojica na svojim instrumentima i koliki je njihov doprinos metalu pa ne treba duljiti s riječima. Moram tome svemu pridodati i svoj osjećaj kakav sam imao u Beču na koncertu pa onda slušajući ovo ponovno proživljavam to silno uzbuđenje i doživljaj. Jer nekako ne dobivate osjećaj da je to odrađeno, da se tu došlo samo odraditi i zaraditi, otići dalje i zaboraviti. Nekako imate neki topliji i emotivniji osjećaj, snažan prikaz onoga što je iza tih ljudi i što je iza tog benda. Tako barem ja to vidim i osjećam, tako doživljavam to sve. Jer rastužuje što smo dio generacija koje će ispratiti te sve velikane u povijest, jer se dobar dio priča i naših životnih događaja veže za te neke ljude i bendove, njihove stihove i glazbu.

 

Ako je ovo doista njihov kraj, njihov konačni naklon i posljednji pozdrav publici može se reći da su to odradili odlično. I to sve simbolično, tamo gdje je sve počelo, u Birminghamu... Nije li vam ovo odnekud poznato? Pa moralo bi biti, jer se radi o mojoj ishitrenosti s početka ove recenzije. Ali sve je tu ukratko objašnjeno, jedino što još mogu dodati jest da sada dolazi vrijeme novih bendova koje možemo i imamo priliku otkrivati. I kojima moramo dati podršku, jer tko zna... Možda za pola stoljeća (i/ili više) ti isti budu velikani kojima smo mi pomogli da postanu tako veliki. Odgovornost je obostrana, vidite. No i to je jedna od tema za neki drugi put. Do tada uživajte u ovom albumu i pazite si na kalendar, jer novi ubrzo dolaze i čini mi se po najavama da bi ova godina mogla biti prepuna kvalitetnih albuma. Ali i koncerata, stoga vjerujem da u konačnici nitko neće ostati razočaran i ravnodušan.

Edi Grubor

Text by:

Edi Grubor

Prati autora

“Rock 'N' Roll is a nuclear blast of reality in a mundane world where no-one is allowed to be magnificent.”

Pročitaj više o temama: black sabbath, the end, 4 february, heavy metal, rock, ozzy osbourne, edi grubor



Kalendar

KULTUR SHOCK - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 18.07.2018.

18.07.2018. - srijeda

KULTUR SHOCK - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 18.07.2018.

Zagreb, Vintage Industrial Bar

METALDAYS FESTIVAL, 22. - 28.7.2018., Tolmin, Slovenija

22.07.2018. - nedjelja

METALDAYS FESTIVAL, 22. - 28.7.2018., Tolmin, Slovenija

Tolmin,
59€ / 129€ / 150€

Folk punk cirkus:  DAYS N DAZE i WE THE HEATENS, Kutina, 22.07.2018.

22.07.2018. - nedjelja

Folk punk cirkus: DAYS N DAZE i WE THE HEATENS, Kutina, 22.07.2018.

Kutina, Gradski bazeni Kutina
35 kn / 50 kn

Sailor Sweet&Salt Music Festival - 27-28.07.2018.

27.07.2018. - petak

Sailor Sweet&Salt Music Festival - 27-28.07.2018.

Rijeka, Ex Port Delta i Torpedo

JUDAS PRIEST, 28.07.2018, Wiener Stadthalle, Wien, Austria

28.07.2018. - subota

JUDAS PRIEST, 28.07.2018, Wiener Stadthalle, Wien, Austria

Wien, Wiener Stadthalle
66,99 €, 71,60€, 81,99€

FERRAGOSTO JAM 2018.

01.08.2018. - srijeda

FERRAGOSTO JAM 2018.

Orahovačko Jezero,
120 kn

HLADNO PIVO, Tvrđava Gripe, 04.08.2018., Split

04.08.2018. - subota

HLADNO PIVO, Tvrđava Gripe, 04.08.2018., Split

Split, Tvrđava Gripe
90 kn / 110 kn

SZIGET FESTIVAL 2018 - Mađarska, Budimpešta, 08.08.-15.08.2018.

08.08.2018. - srijeda

SZIGET FESTIVAL 2018 - Mađarska, Budimpešta, 08.08.-15.08.2018.

Budimpešta, Island of Freedom - Otok Obudai
early bird: 275 € (na ulazu 325 €) za 7 dana/ 5-dnevna je 250 € (299 €)/ 3-dnevna 179 € (

CALEXICO 13.08. u Rijeci

13.08.2018. - ponedjeljak

CALEXICO 13.08. u Rijeci

Rijeka, Delta
125 / 160 / 200 kn

Dark Circle Festival 24.-25.08.2018. u Rijeci

24.08.2018. - petak

Dark Circle Festival 24.-25.08.2018. u Rijeci

Rijeka, Hartera

Srpanj / 2018

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 1
2345678
9101112131415
16171819202122
23242526272829
3031 

Must Read

Ritchie Blackmore – Čovjek izvan vremena

Kolumne

Ritchie Blackmore – Čovjek izvan vremena
MIRISI:

Intervjui

MIRISI: "Svaki od nas trojice u bend donosi nešto svoje, neki svoj "touch"
Još 19 dana do Ferragosta - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 12.07.2018.

Izvještaji

Još 19 dana do Ferragosta - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 12.07.2018.
THE NATIONAL, Elf Power - Zagreb, ŠRC Šalata, 10.07.2018.

Izvještaji

THE NATIONAL, Elf Power - Zagreb, ŠRC Šalata, 10.07.2018.
IRON MAIDEN - druga strana turneje

Vijesti

IRON MAIDEN - druga strana turneje
CREEDENCE CLEARWATER REVIVAL slavi 50 godina postojanja uz prvi videospot!

Vijesti

CREEDENCE CLEARWATER REVIVAL slavi 50 godina postojanja uz prvi videospot!
IMMORTAL - Northern Chaos Gods

Recenzije

IMMORTAL - Northern Chaos Gods
CIGARETTES AFTER SEX - Zagreb, Jedinstvo, 06.07.2018. - galerija

Galerije

CIGARETTES AFTER SEX - Zagreb, Jedinstvo, 06.07.2018. - galerija
BUDDY GUY objavio novi singl 'Cognac' i novi album

Vijesti

BUDDY GUY objavio novi singl 'Cognac' i novi album
THE MICEKS novi singl i spot novih domaćih predstavnika bazičnog rock 'n' rolla

Vijesti

THE MICEKS novi singl i spot novih domaćih predstavnika bazičnog rock 'n' rolla
CREEDENCE CLEARWATER REVIVAL slavi 50 godina postojanja uz prvi videospot!

Vijesti

CREEDENCE CLEARWATER REVIVAL slavi 50 godina postojanja uz prvi videospot!
HLADNO PIVO, Tvrđava Gripe, 04.08.2018., Split

Kalendar

HLADNO PIVO, Tvrđava Gripe, 04.08.2018., Split
PHANTASMAGORIA i gosti subota 07.07.2018. Route 66, Zagreb

Kalendar

PHANTASMAGORIA i gosti subota 07.07.2018. Route 66, Zagreb
SOULFLY, Liv - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 03.07.2018. - galerija

Galerije

SOULFLY, Liv - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 03.07.2018. - galerija
SOULFLY, LIV - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 3.7.2018.

Izvještaji

SOULFLY, LIV - Zagreb, Vintage Industrial Bar, 3.7.2018.
JAPANDROIDS - Zagreb, Močvara, 03.07.2018.

Izvještaji

JAPANDROIDS - Zagreb, Močvara, 03.07.2018.
TEXAS najveći hitovi po prvi put u Hrvatskoj! Dom Sportova – Zagreb, 30.09.2018.

Kalendar

TEXAS najveći hitovi po prvi put u Hrvatskoj! Dom Sportova – Zagreb, 30.09.2018.
Folk punk cirkus:  DAYS N DAZE i WE THE HEATENS, Kutina, 22.07.2018.

Kalendar

Folk punk cirkus: DAYS N DAZE i WE THE HEATENS, Kutina, 22.07.2018.

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK