Uvodni opis je zapravo ono što nam novi Black Cult nudi, a to je osim provjerene formulacije black metala, i tipična englesko/hrvatska simbioza tekstova kakva je uvijek dobrodošla u ovaj podžanr metala. Isto tako, ovaj album ne nudi preveliku dozu noviteta, kada gledamo sa aspekta njihovog glavnog masterminda i osnivača bubnjara Insanusa, koji je ujedno zaslužan i za sve odsvirane gitarske dionice. Na prvo slušanje čini se da smo ovo sve slušali na nekom prethodnim albumima, no da li je to uistinu tako? Pa, baš i nije, jer noviteta svakako ima kada se zagrebe ispod površine, doduše u puno manjoj mjeri, ali su prisutini i time čine cijelokupnu sliku iznenađujuće boljom.
Noviteti su svakako vidljivi pri pogledu na postavu koju sada čini trojac, koju osim Insanusa sačinjavaju nezaobilazni vokal Morbid i basist Lesovik. Studijska postava je jedna od konstante koju Black Cult vuče od svojih početaka, dok su se za nastupe uživo radile rošade sa gitaristima, a neki od njih su dali svoj doprinos i na prethodnom albumu. Za taj, naizgled, bitni segment je ''Nekropola'' zakinuta, što ne znači nužno da stvari ne funkcioniraju kako je ovdje predstavljeno.
''Nekropola'' je jedan direktan i beskompromisan album koji u svojih osam pjesama sačinjava esenciju domaćeg black metala sa veoma uglađenom produkcijom kojeg je jednostavno slušati čak i ako niste zadri bleker. Radi toga dalo se više mjesta (opet) onoj melodičnoj strani, te svaka pjesma u sebi krije zakamuflirane melodije na gitarama, kao i zanimljive prijelaze tako razbijajući kolotečinu u kakvu black metal lako može pasti. Tome svakako ide u prilog i odlično posložena ritam sekcija čineći bubnjarske dionice respektabilnima i vidljiv je velik doprinos samog Insanusa pri stvaraju instrumentalnog dijela. Sve pjesme nižu se kroz sličnu nit vodilju gdje glavnu riječ vode maštoviti bubnjevi prepuni akrobacija i blastbeatova, a gitare uredno prate ritam sa neizbježnim minornim melodijama tako čineći prijeko potrebnu kaotičnu atmosferu koju je gušt slušati.
Uvodna stvar ''Parasite'' odmah baca na vidjelo sve ono što čini danas Black Cult, a to su upravo gore opisani segmenti koji zaokruženi sa Morbidovim prepoznatljivim growl vokalima dobivaju na težini. Njegovi tekstovi su isto tako prepoznatljivi tako da ovdje nemamo tipični sotonizam, kakav im je bio zaštitni znak u počecima, već i tekstovi čije intrepretacije dovode i do nekih okultnih i obskurnih tema. Praktički ništa već neviđeno, ali je zato uvijek gušt slušati growl i urlike na hrvatskom jeziku na pjesmama: Likantropija, Nekropola i Ništavilo, pri čemu one i najviše odskaču od svih ostalih.
Kako tradicija ne bi bila razbijena i ovdje se našlo mjesta za jednu obradu, a ovaj put se radi o obradi ''Fear Is For Fools'' domaćeg, pomalo zaboravljenog benda, Hibernium, također iz Rijeke, jednog od mnogobrojnih Insanusovih projekata sa početka prošlog desetljeća. Obrada je sama po sebi solidno odrađena i ''prilagođena'' zvuku Black Culta i time se nepravedno pomalo izgubila među novim pjesmama.
U zasad prilično siromašnoj domaćoj metal godini, Black Cult je sa ''Nekropolom'' ponovno pokazao kako nove ideje neprestano stižu i kako se na provjerenoj formuli može napraviti još puno zanimljivih varijacija.
