Ciklus Lisinski Arioso nam je ove godine donio vrhunske soliste, koji su redom oduševljavali publiku svojim izvedbama, a čast da zatvori ovaj ciklus pripala je slavnom ruskom baritonu Dmitriju Hvorostovskom.
Program koji nas je očekivao bio je uzbudljiv u svakom pogledu: od izvođača do programa, posebice ukoliko znamo da baritone ne viđamo toliko često na našim pozornicama koliko druge glasove. Glavne protagoniste je pratio litvanski Simfonijski orkestar grada Kaunasa pod dirigentskom palicom maestra Konstantina Orbeljana. Konstantin je puno sudjelovao u glazbenom životu Rusije, zbog čega je dobio titulu "počasnog ruskog umjetnika", koju nikad nije dobio netko tko nije ruski državljanin. Tu se i rodila suradnja s Dmitrijem, pa ne čudi da smo ih dobili priliku zajedno gledati i u Zagrebu.
Večer je nježno otvorio orkestar s uvertirom opere Ruslan i Ljudmila, a publika je kao hipnotizirana od prve sekunde pratila što se događa, željno očekujući zvijezdu večeri. Nisu dugo morali čekati, jer je već druga točka pripala Dmitriju, kojeg je dočekao veliki pljesak, a dio publike se ustao. Iako ga mnogi pamte i znaju po baršunastom lirskom glasu i širokom paletom različitih oblika skladbi, ipak je najbolji kada je opera u pitanju. Zato i ne čudi što je upravo s ulomkom iz opere Aleko započeo svoj nastup. Dosta čvrst i samouvjeren nastup ipak je na kraju zaključio smješkom, jer publika nije prestajala pljeskati i pozivati ga natrag na pozornicu.
Kao gošća večeri, nastupila je litvanska sopranistica Asmik Grigorian, koja je svoju opernu karijeru počela graditi već za vrijeme studija, a sada iza sebe ima brojne zapažene uloge poput Madam Butterfly, Leonore u Trubaduru, ali i Mrs. Lovett u Sweeney Toddu. Svoj nastup je otvorila uz preksrasnu ariju Rusalke iz 1. čina istoimene opere. Iako se lijepo uživila u ulogu i pokazala da ju vrlo dobro razumije, s vremena na vrijeme su joj pojedini tonovi bili dosta zatvoreni i mutni. Možda ju je samo malo svladala trema koja je "uzela svoj danak", jer je na kasnijim izvedbama imala puno čišći i fokusiraniji ton. Publiku je svakako oduševila, jer je veliki pljesam i Asmik ponovno doveo na pozornicu.
Nakon sjetnih pjesama, malo dinamike je donio orkestar s Plesom lakrdijaša. Iako su vrlo lijepo pratili soliste, ova skladba kao da je trebala još probu-dvije da sve legne na svoje mjesto, jer je ritam sekcija u nekoliko navrata malo ubrzavala. Prvi blok je zaključio Dmitrij s arijom Igora iz 2. čina opere Knez Igor. Iako je arija govorila "Ni sna, ni odmora", ipak je napravljena pauza od 15-ak minuta.
Prvim blokom su dominirali ruski majstori kao što su Rahmanjinov, Glinka, Čajkovski i Dvořák, gdje smo uživali u romantičnim skladbama, no drugi blok nas je poveo put Italije. Po uzoru na prvi dio, program je započeo orkestar, ovoga puta preludijem opere Pikova dama, koji je najavio i sam dirigent. Dmitrij se vrlo lijepo nadovezao baladom grofa Tomskog iz 1. čina istoimene opere i pokazao kako se u ovakvim glazbenim oblicima osjeća najbolje, odnosno može najviše pokazati. Samouvjereno i odvažno je interpretirao ulogu za koju ga je publika nagradila izuzetnim pljeskom i ovacijama. Odličnu reakciju je izazvala i Asmik sa svojom interpretacijom Puccinijeve arije Sola, perduta, abbandonata. Koliki zanos je bio prisutan, pokazala je i publika koja je iskoristila trenutak sasvim male pauze u partiturama i počela pljeskati, ali uvidjevši da su pogriješili, samo su se malo nasmijali na to i nastavili uživati do kraja izvedbe.
Smisao za fraziranje Dmitrij je pokazao arijom grofa Lune iz 2. čina opere Trubadur, gdje su se lijepo mogli čuti kontrasti nježnog legata s jedne i snažnog, čvrstog tona s druge strane. Maestralna izvedba je osim velikog pljeska, izazvala brojne ovacije i uzvike "bravo!".
Za sam kraj večeri, ostao nam je duet Asmik i Dmitrija Mira, d'acerbe lagrime, odnosno duet Leonore i grofa Lune iz 4. čina opere Trubadur. Vrlo interesantna izvedba, koja je na trenutke bila jako lijepa, a opet je u pojedinim trenucima nedostajalo malo više glume i povezanosti dva solista.
Publika je sve glazbenike nagradila velikim pljeskom, koji ih je jednostavno morao pozvati na bis, a on nije mogao biti bolji i ljepši. Dmitrij je publiku počastio bezvremenskim hitom Oči čornyje u kojem je Dvorana Lisinski doista uživala.
Koliki utisak je Dmitrij sa svojim gostima ostavio, pokazuje dugi pljesak na samom kraju programa, pokloni iz publike, ali i pojedinci koji su pohitali na pozornicu ne bi li uhvatili priliku i pozdravili se s izvođačima, a u čemu je moralo intervenirati i osoblje. Ciklus Arioso je zaključen na najbolji mogući način, a sigurni smo da će nam i iduća sezona dovesti brojna velika imena.
