Izvještaji

40. RI ROCK FESTIVAL - Rijeka, Palach, 07.-08.12.2018.

Gotovo da nema riječkog benda koji u proteklih 40 godina nije nastupio na Ri Rock festivalu, a neki od njih danas uživaju status najbitnijih imena alternativne scene Hrvatske i Balkana. Odabrani bendovi dobiti će priliku za nastup bez klasičnog koncertnog natjecanja bendova i to uz podršku glazbenika koji su pridonijeli Ri Rock sceni kroz povijest. Festival zadržava esenciju demo festivala kroz novi način odabira pobjednika uz dodjelu nagrade „Ri Rock kipić“. „Ri Rock kipić“, izrađen od reciklirane plastike, dodijelit će se pobjednicima festivala nominiranim u devet kategorija. Kroz ovakav način dodjele nagrada, obuhvatit će se veći broj glazbenika te tako ponuditi podrška bendovima i glazbenicima koji su kroz trud, rad i ulaganjem u bend pokazali kvalitetu, održivost i budućnost scene. Iz tog razloga uvedene su posebne kategorije preko kojih će se odabrati pobjednici koji su zaslužili podršku udruge „Ri Rock“, a dodijelit će se priznanja nešto starijim akterima scene.

Objavljeno: 10.12.2018. 16:58

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

40. RI ROCK FESTIVAL - Rijeka, Palach, 07.-08.12.2018.

Datum: 07.12.2018.

Mjesto: Rijeka

Lokacija: Palach

Direktno, ozbiljno i konkretno. Tako nekako je izgledala i vijest pred koji dan kojom sam prenio riječi organizatora i probao vas, koji ovo sada možda čitate, koliko se o ozbiljnoj stvari zapravo radi. Jer radi se, pošto ovo doista i je jedan od najdugovječnijih festivala ovog tipa u cijeloj Europi. Organizatori su se potrudili i dali si truda toliko da vas sve zainteresiraju i da se sve dobne skupine osjete... pa reći ću, dužne doći na ovakav događaj i kroz ova četiri dana vidjeti što se to događa u Rijeci. Događa li se nešto? Da! I to na raznim područjima i raznim podžanrovskim usmjerenjima. Nešto se „kuha“ i nešto bi iz toga moglo i biti. No da ne duljim s formalnostima i ovim „ozbiljnim“ dijelom ovog izvještaja, krenut ću sada malo o bendovima i svim tim počastima koje su nekima date. Ovako...

 

 

Čekaj, čekaj! Još malo formalnosti. Mislim da je tako najbolje. Dakle, kroz već prije spomenute kategorije, u svečanijim trenucima večeri, dodijeljene su nagrade kojima su se odala priznanja i predale bogate nagrade bendovima koji su ove godine kroz oči i uši žirija zaslužili da ista i dobiju. Moram priznati da je bilo ugodnih iznenađenja i zanimljivih odabira, na kojima nitko neće nikome zamjeriti i vjerujem kako bi se ostali bendovi mogli još samo malo dodatno potruditi i njihovo će se ime naći među kandidatima za nagrade i priznanja iduće godine. Publika je doista bila zainteresirana i „zagrijana“ za ove dijelove večeri i video projekcije su se kroz s interesom pratile dok je Šajeta svojim odličnim vođenjem programa sve to uljepšao pokojom šalom, komičnim dodatkom i upadicama (kojih nije nedostajalo, te se osmijeh izmamio na svačije lice pokoji put). Moram priznati da je takva prisutnost publike bila ugodno iznenađenje i smatram da mogu reći kako je ovo jedan od rijetkih događanja gdje je publike bilo i gdje nije većina ljudi sjedila oko Palacha, već bila unutar njega i pratila program. Prvi dan festivala je čak bio i rasprodan! Zanimljivo. No da nije sve tako divno i krasno, nešto sam primijetio što je i meni zapravo dalo na razmišljanje. Naravno, teme su se vrtjele oko toga kako koji bend i koliko zadovoljava onu kategoriju u kojoj je nominiran i jesu li stvari dobro razrađene. Tema se započela već prijašnjih dana prije početka festivala po društvenim medijima, no vidim da je i u publici bilo diskusija koje su bile više dobronamjerne, nego zloćudne. Još jedan pokazatelj da su ljudi doista pratili što se događa. No na kraju, jedino što sam zaključio je da nitko nije zaključio kako doći do zaključka tih tema i nitko time, dakle, nije zaključio započete razgovore o započetim temama. Ovo je show program, malo sam i sam sebe zbunio. Ali više o tome možda neki drugi put. Na nekom piću, tribini ili sastanku. Idemo na program i dodijeljene nagrade po kategorijama. Ukratko, lista kategorija i pobjednika u istima izgleda ovako:

 

 

9. kategorija - Bend koji najbolje predstavlja Rijeku: Let 3

8. kategorija - Legenda Ri Rock scene (Nagrada glazbeniku za životno djelo): Zoff (Grč)

7. kategorija - Najbolji spot demo benda i redatelj: Sunshine Madness (Raindrop Shadows)

6. kategorija - Najbolji art-cover albuma i dizajner: Sunshine Madness (Between The Skies)

5. kategorija - Najbolji T-Shirt art i dizajner: Zenoth

4. kategorija - Singl 2018: Grapevine Babies (Your Love Is Gone)

3. kategorija - Riječka giRIca - Najperspektivniji mladi riječki demo bend (u posljednje dvije godine): The Siids

2. kategorija - Najbolji demo album (u posljednje tri godine): The Black Room (In This Town Lies A City)

1. kategorija - Demo bend desetljeća: Krešo I Kisele Kiše

 

 

Pobjednici u prve tri kategorije nagrađeni su bogatim nagradama koje će im vjerojatno dodatno pomoći u daljnjem radu. Naravno, moći ćete ih idući vikend (14. i 15.12.) čuti i vidjeti u riječkom Pogonu Kulture gdje će se naći u društvu malo većih imena i bendova koji će zatvoriti ovogodišnje, jubilarno izdanje festivala. Moglo bi se reći da sam ukratko rekao sve što se tiče ovog formalnog, ozbiljnog dijela prvog vikenda festivala. Na vama ostaje za raspraviti (ako želite) jeste li zadovoljni odabirom bendova i nagradama, te je li itko ostao zakinut, ili možda udariti temu o samom pojmu „demo benda“. Kako god bilo, pričat će se još neko vrijeme o Ri Rocku! Idemo sada malo o glazbenom dijelu prve večeri, mislim da bi mi bilo vrijeme da i o tome nešto kažem.

 

 

Za sami početak i otvaranje ovog izdanja festivala odabran je jedan doista značajan bend riječke scene: Termiti. Riječki bend koji je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća počeo sa svojim radom i u svom kratkom vremenu postojanja obilježio riječku i hrvatsku underground scenu. Zapravo iznimno značajan bend uz Paraf i još neka imena s područja Rijeke, znali vi to ili ne. Nostalgičan koncert, koji je bio prožet emocionalnim shvaćanjem istoga pošto su se u prostorijama Palacha našle razne generacije i svi su bili jednako oduševljeni. Oni koji su s bendovima rasli i starjeli, oni koji su malo kasnije čuli i oni koji su (kao moje generacije) sve iz primopredaja čuli i upijali.  Bend je zvučao solidno i onako kako bi zvučao da su na toj istoj pozornici bili dječaci od prije četrdeset godina, kada su otvorili prvo izdanje festivala. Iskreno sam se nadao WC školjci na glavi, moram priznati da sam htio to vidjeti no ovog puta smo bili zakinuti za to iskustvo. Možda neki drugi put, tko zna. Kao što sam već i rekao, vokalno i instrumentalno prožeto nekom jednostavnošću i simpatičnošću kojoj nema zamjerke jer to je bend od kojega ne tražimo da bude savršen u svakom pogledu... dovoljno je znati da su još uvijek tu i da imaju snage odraditi barem još jedan nastup. I još jedan. I još jedan. I još jedan. Isto zvuče kao i pred četrdeset godina, moglo bi se reći. Nitko ne zna kako je ovo izdanje festivala utjecalo na sve bendove koji su se na njemu pojavili. Možda se neki i aktivnije krenu ponovno baviti glazbom i riječka scena krene disati malo sigurnijim udisajima bez strepnje za svoje zdravlje i svoju budućnost. Postoji barem još nekolicina „vjernih pasa“ svemu tome, samo ih morate malo čuti. Ne mogu reći ništa više jer toliko se može reći  za dvadesetak, možda tridesetak minuta koliko je svaki od bendova imao za svoj doprinos večeri.

 

 

Nakon njih je na pozornicu došao Keops, riječki metal bend koji je svoje početke zabilježi negdje krajem devedesetih (ako se ne varam) te je do sada objavio dva studijska albuma, i koliko sam čuo treći je u pripremi. Zanimljiva kombinacija glazbenika koja je svojim iskustvom i upornošću doista vrijedna pohvala. Ali isto tako morate znati da je to bend koji će nekima odgovarati, dok drugima neće. Zašto? Ne znam. Nemam pojma. Možda samim time što se tu pojavljuje „nezahvalnost hrvatskog jezika“ gdje se njihove pjesme, kao i pjesme mnogih naših izvođača ne mogu shvatiti posve ozbiljno pošto je to sve dosta teško ukomponirati s glazbom. Previše uzimamo uzore i slušamo sve kroz prizme svjetskih bendova pa ispada da nekada ne cijenimo naše bendove previše. No da ne duljim, mislim da je ovo jedan od onih bendova s naših područja koji bi trebao odvažiti sebe i svojim trudim ciljati na englesko govorno područje jer ovdje to nikada neće biti „to“. Hrvatska publika je jako nezahvalna po pitanju praćenja domaćih bendova stoga vjerujem da se uz sve to rečeno, ovakvi bendovi imaju veću šansu za nešto ako se odvaže za korak više. Jer koliko su se god oni trudili na pozornici, publika je bila nekako mlaka, na trenutke i nezainteresirana. I znam da je to malo vremena da bi se svaki bend „zagrijao“ i krenuo kako treba, da publika to osjeti no vjerujem da ćete me shvatiti kada kažem da je mučno gledati na trenutne nezainteresiranu publiku dok se bend ispred njih trudi. Instrumentalno je to sve bilo na mjestu, tehnički se nema ništa negativno za reći... iako se moglo primijetiti da po pitanju vokalne izvedbe nije sve bilo u najboljem redu i da to nije bilo na nekoj zavidnoj razini. Toliko sam mogao čuti. E, da! Za kraj čestitke bendu na održanom koncertu u Lisinskom. Značajan koncert, koji je bendu od iznimne važnosti vjerujem pa ga se mora ovdje spomenuti i naglasiti.

 

 

Nakon dodjela nagrada u tri zadnje kategorije, na pozornicu se popeo kolektiv „Bajo svira Fit“ i može se reći da sam ostao ugodno iznenađen. Morat ćete mi oprostiti, no mislio sam do prije neku večer da se cijeli Fit i pričao oko njega svodila samo na jednu pjesmu... „Mačka“. Bome, bio sam u krivu. I drago mi je, jer osobno nisam baš neki obožavatelj te pjesme (recimo da su je ljudi previše forsirali i da mi je zbog toga postala neslušljiva). Izuzev toga, ostatak repertoara me je ugodno iznenadio i nisam niti imao pojma kako se tu radi o njihovim pjesmama i da sam ih uvijek negdje čuo i da ih ljudi pjevuše bez znanja o izvođačima iste. Nisam niti znao da je taj bend krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća objavio čak dva studijska albuma. Poučna večer. I izgleda da je taj bend imao veliki značaj za neke generacije riječkih alternativaca koji su grlato pjevali sve i jednu pjesmu te budno i aktivno pratili bend koji je davao sve od sebe na pozornici. Bit će da publika više voli nostalgiju i dašak iste pred sobom što ovaj nastup i reakcija publike na njega dokazuju. Bilo je u redu, odrađeno kako treba od strane benda koji je izgleda pokrenuo publiku koja je postajala sve brojnija i brojnija. Kao da su iščekivali nešto. Bend je bio popraćen grlatim pjevanjem, urlicima i vriscima, te ispraćen bolje od svojih dvaju prethodnika. Toliko je bilo očito. Njihov doprinos večeri je definitivno zamijećen i zapamćen. Ali ono što je slijedilo je sve ostavilo bez daha, i iskreno zasjenilo svaki prijašnji trenutak večeri...

 

 

Što to može biti? Pa to je, vjerovali vi ili ne, bio Denis & Denis. Točnije njihov nastup. Ako ga tako možete nazvati.  Mislim da je to trebalo njima puno bolje organizirati i da im pratnja bude više od matrice. Mislim da nije do organizacije, možda je više do njihove angažiranosti. Članova banda, sastav, grupe. Kako god. Dinamični duo kojeg čine Davor Tolja i Marina Perazić unio je još veću dozu nostalgije u večer, ali i dalje ta matrica i to sve meni osobno ne čini dojam nečega spektakularnog. Doduše, bit će da sam u manjini pošto je ostatak Palacha, njegovih čak 80% posjetitelja prosto pomahnitalo i krenulo u provod. Vrijedno divljenja, ta euforija je doista nezapamćena. Ali gledano s glazbenog stajališta, ne oduševljava. Tolja se kroz matricu probijao s pokojom dionicom klavijatura, dok se Marina kroz matricu jedva čula na ponekoj dionici. Mislim, divno je to sve i krasno, ali meni se to nije svidjelo. Lijepo je vidjeti ljude koji su obilježili pop kulturu bivše države kako su pred vama na pozornici, ali nekako mi je bez veze vidjeti da nemaju punu angažiranost pratnje uz njih dvoje. E to bi vrijedilo pamćenja i povećeg izvještaja. Za sada mogu ostati samo suzdržan, navesti da je euforija publike bila vrlo iznenađujuće na zadivljujućoj razini. Ista ta već nekoliko puta spomenuta nostalgija je bila opće prisutna i to bi bilo to... I iskreno tu priča o toj prvoj večeri prestaje. Zbog nekih osobnih razloga morao sam otići nakon dodjele nagrada za prve tri kategorije i propustiti završnicu s Yarsom i Šajetom. Tako da ću vas morati uskratiti za to iskustvo, no svejedno ovo nije kraj našeg druženja. Jer već u idućim recima krećemo na drugi dan, odnosno drugu večer ovog jubilarnog, 40. Ri Rock festivala.

 

 

Dobro, sada kada sam popio čaj i otkrio da još moram naučiti stvar ili dvije za sutrašnji kolokvij. Bit će ovo luda večer. Ne kao prijašnje dvije, no tu negdje. Gdje sam ono stao...

 

A da! Druga večer Ri Rock festivala je kao i prijašnja počela točno na vrijeme i sve se odvijalo po planu koji je bio predstavljen i dat ljudima na uvid putem društvenih mreža. Dobro, ako ćemo cjepidlačiti sve se do kraja večeri događalo pet minuta ranije. Ali nebitno. Došao je red na demo bendove kojima je ukazana prilika da sviraju na pozornici Palacha i tako promoviraju svoj rad i ono na čemu rade. Odabrano je šest bendova od kojih iskreno niti jedan nisam čuo prije uživo tako da mi je ovo bio baš izazov sve preslušati i promatrati. Poimence, to su bili (kronološkim redom nastupanja): Chronic Disease, Zenoth, Media Effect, Mamut, Fanaa i Nelaay. Moram samo naglasiti da su ovdje zadnja dva navedena benda nastupala na kraju večere, nakon nastupa glavnih bendova večeri. O tome malo kasnije. Ovaj bi odjeljak posvetio demo bendovima pošto su oni tu zapravo možda i najbitniji jer se o njima (i njima sličnima) radi na ovom festivalu, u suštini. Bendovi su po meni iskreno trebali svirati prvi, odmah otvoriti večer i predstaviti svoj trud i rad na samom početku večeri, i to govorim zbog toga što su zadnja dva benda svirali pred... pa recimo dosta nezainteresiranom publikom. Gledamo općenito, ne samo ljude koji su došli bodriti kolege, prijatelje i poznanike iz nekog benda. Mišljenja sam kako je trebalo bendove predstaviti i poredati po određenoj „žestini“ kako bi stvorili veći osjećaj napetosti i iščekivanja dok su se večernji sati izmjenjivali. Govorim to zbog jednostavne činjenice, a to je da su se tu našli bendovi različitih podžanrova i opredjeljenja što je trebalo bolje izbalansirati. Ako mogu dati svoj primjer, poredak demo bendova i njihove svirke bi izgledao ovako: Nelaay, Fanaa, Media Effect, Mamut, Zenoth, te na kraju Chronic Disease. I onda nakon njih su mogli nastupati Iz@ Medošević I Borgie, One Piece Puzzle i Mandrili. Mislim da me razumijete. I onda bi dobili neki dojam intenziteta i dinamike koja će porasti sa svakim nastupom i stvoriti još bolju atmosferu. Istina, nije da sada ja umanjujem ičiji trud i govorim kako je atmosfera nepostojeća. Ne! Bila je, ali je isto tako mogla biti i bolja, jača, zapamćenija. Razumijete? Ovako se to razvodnjavalo od nastupa do nastupa svakog demo benda. Krenulo je udarno i onda je polako usporavalo, pa bilo previše glasno i onda promjene i onda opet nešto, da bi na kraju večeri ljudi čak počeli i odlaziti jer nije bilo ničega da ih „podigne“. Bendovima svaka čast jer rade stvari koje ljude zainteresira za njihov rad i ljudi se kreću. To je najbitnije! Ljudi se kreću, bilo to skakutanje u mjestu ili neka vratolomija, pokoji headbanging ili mosh, bitno je kretanje. Zainteresirajte ljude nečime. Poštujem svačiji autorski rad, jer se na to treba odvažiti i u istome okušati kako bi se u konačnici moglo suditi. Ali ono, treba se maknuti od neke depresije i monotonije. Jer, bez imenovanja mogu reći da su neki bendovi baš umorili. S druge strane, nekima bi savjetovao da dodaju člana u bend kako bi dobili punoću koja im nedostaje da budu kompletni. Drugima bi poručio da uz sav trud mogu jedino... pa ono, naučiti pjevati. Ili odučiti kakvim se žanrom žele baviti i kako njima najbolje odgovara po mogućnostima da pjevaju. Postoje uzori, naravno, i postoje činjenice. A opet trećima bi preporučio da kompletiraju bend i imaju sve članove. Ljudi, gdje vam je bass u bendu? Kakva je to fora, a? Kako god bilo, moram priznati da je svaki bend imao dobrih trenutaka gdje je to zvučalo stvarno super i iznenađujuće dobro. Može biti da je i to bila poanta ovakvog „novog ruha“ festivala gdje ste dobili priliku svirati i dobiti komentare, kritike i konkretne savjete čak kako popraviti rad. Dok su prijašnje večeri nagrade dobivali bendovi i ljudi koji su svoj rad malo usavršili. Nekima još doduše treba, ali opet rade na tome duži niz godina... Nastavite s radom, provjerite prijašnje korake i pripremite se za iduće jer nikada ne znate kada bi vas moglo krenuti. Sve je na vama, stoga odvažite rizike i vježbajte. Ulažite u sebe. Toliko vam mogu reći, iskreno i bez uljepšavanja.

 

 

Krenimo dalje u noć. Iz@ Medošević I Borgie. Već sam gledao ovaj bend prije, ako se ne varam bili su posebni gosti na koncertu Kojota u riječkom Pogonu Kulture. Iz@ Medošević & Borgie su zanimljiv trio koji si je dao truda i u svojoj nekoj inačici garage rocka pokrenuo dio publike, dok su drugi potražili sreću na šanku ili ispred Palacha. Nije to niti toliko loše, ima tu dobrih pjesama i trenutaka koji vas doista zainteresiraju. Svaki od tih poznatijih imena „scene“ su imali po četrdesetak minuta predviđenih za svoj nastup tako da se tu dalo ljudima da se malo razigraju i pokrenu. Da se više i opuste i bolje pripreme. O samom bendu ne znam ništa previše, osim da su trio kojeg čine Iz@ Medošević (vokal/gitara), Berislav Pavišić (bass) i Kristijan Debeuc (bubnjevi), te da postoje od 2016. godine i iza sebe imaju jedan (ili dva) albuma. Molit ću ispravak netočnog navoda ako je do istoga došlo. Uglavnom, garage rock koji je svojim plesnim ritmom i lako pamtljivim tekstovima pokušao pokrenuti publiku no moram priznati da je to bio zahtjevan pothvat. Mislim da je većina publike došla u Palach vidjeti ono što tek slijedi. Osobno sam ugodno sa šanka promatrao ovaj koncert i meni je osobno bilo čisto u redu i slušljivo. Bez pretjerivanja, i zanimljivo. Direktno i bez skrivenih poruka, ako ste malo bolje slušali i upotrijebili maštu. Vokalno i instrumentalno uvježbano i u „štimungu“ koji priliči takvom izričaju. Čak mi je koncert i nekako brzo prošao, slušao sam i kad ono... kraj koncerta! Brzo je to proletjelo, ali bilo je zanimljivo i nisam se dosađivao. Tako da, svaka čast i svaka pohvala. Iskrenog sam mišljena kako bi sada bilo već krajnje vrijeme da preslušam što to kriju Iz@ Medošević I Borgie, pa da na idući koncert (treća sreća) dođem spremniji.

 

 

Nakon njih su se na pozornicu popeli One Piece Puzzle, pa nakon njih i Mandrili. Nisam mislio da ću doživjeti toliku popraćenost i oduševljenje u publici. Jer mogu govoriti o oba benda u ovom odlomku jer je opća atmosfera došla do svog vrhunca tijekom oba nastupa gdje su se izmjenjivali hit za hitom, pjesme su bile odlično posložene u obje playliste i publika je sve i jednu pjesmu popratili grlatim pjevanjem, povicima i u pokretu! Oba benda su mi dobro poznata, no ako ćete mi vjerovati na riječi, niti jedan još nisam imao prilike vidjeti i slušati uživo. Sramotno, znam! Jer ovo su bendovi, jedni od onih riječkih bendova koji su zapravo „novija generacija“ bendova koji su prepoznatljivi svojim zvukom i stilom i koji su doprinijeli riječkoj „sceni“ i „zvuku“, ma što god to bilo. Neki to smatraju glupošću, neki pretjerivanjem, ali budimo iskreni recimo istinu. Postoje bendovi, poznatiji ili manje poznati, koje kada čujete znate da dolaze iz Rijeke. Nemam pojma, meni je barem tako. Bilo je slučajeva prije kada sam jednostavno čuo bendove i rekao „kako ovo sigurno mora biti bend iz Rijeke“, da bi se u konačnici isto ispostavilo kao točna tvrdnja. Još je to postalo izraženije što sam s godinama fakulteta sve više i duže u Rijeci. No s takvim pojmovima treba baratati malo opreznije. Jer ima ljudi koji se vole zakačiti na tu temu „riječkog zvuka“ i ne priznavati ništa drugo i ništa inovativno. No o tome jednom drugom prilikom, kada se npr. odvažim na pisanje neke kolumne ili kako volim reći, nekog „povećeg teksta koji će izazvati svađu i poneku prepirku na društvenim mrežama“. Ali da se vratimo OPP-u i Mandrilima. One Piece Puzzle je počeo u svom stilu i samo „direktno u glavu“ nastavio tijekom cijelom svog koncerta. Redale su se pjesme i svima poznati hitovi koji su jednostavno morali biti otpjevani i popraćeni od strane publike. Odlična prihvaćenost benda i odličan bend koji je svojim pjesmama i načinom komunikacije i interakcije s publikom doista dobar primjer rock benda. Mislim da je netko jednom rekao da „rock glazba mora nekoga uvrijediti kako bi bila istinita i iskrena“. Mislim da je to bio Peter Steele, ali ne uzimajte me za riječ. I tu se i radi kada govorimo o OPP-u. Kakav god mentalitet bio kod nas, a vjerojatno će evoluirati u još veću glupost imam osjećaj da bi ovaj bend mogao biti aktualan svojom tematikom barem još nekih stotinjak godina. A onda ću vam javiti ako se išta promijeni. Vokalno pamtljivo i neizbježno prepoznatljivo, dok instrumentalno jedinstveno. Možemo to tako reći u jednoj rečenici. Još k tome dodajte tekstove, sam taj izražaj i kontakt s publikom i imate zagarantiran odličan provod, odnosno odličan koncert. Kod Mandrila je malo drugačija stvar. Oni idu drugačijim pravcima i kreću se drugim smjerovima no svejedno ostavljaju dojam organizirane skupine ljudi koji čine bend kojega izgleda mnogo ljudi jako voli. Svaki od ovih bendova ima svoju publiku i ciljane skupine ljudi, rekao bih. Mandrili su me iznenadili svojom energijom i odličnom pokretljivošću na pozornici, i u kontaktu s publikom također. Vokalno i instrumentalno konstantno i moćno, uigrano i jasno. Bez pretjerivanja. Nekako mi se te riječi stalno provlače kroz opise bendova i njihovog stvaranja, ali to i je bitno. Barem meni. Još ako napredujete u tome i iznad toga, pa imate moju punu pažnju i posvećenost s vremenom. Subotnja je večer pak uspjela to sve spojiti i dati nam odličan provod gdje nitko nije bio zakinut. Trebalo vam je samo malo volje i interesa. Makar to bio poziv od vaših prijatelja i poznanika iz nekog od demo bendova, dok starijih slušatelja i pratitelja najavljenih bendova koji su uveličali večer svojim nastupima morate znati da ste vi ti koji su bitni za „scenu“, isto kao i bendovi. Nemoj mi stajati vani u Kružnoj i govoriti kako ničega nema i pokraj „bombe“ od dvije litre piva prosipati uličnu mudrost kako je „sve prije bilo bolje“ i kako „nema tu bendova koji bi mene zainteresirali“. Oprostite, skrušeno se ispričavaju svi koji su vas u bilo kojem smislu uvrijedili. I to vrijedi za svakoga od vas, koji ovo možda čitaju i koji su se našli prozvanima. Malo popratite sve što se događa i vidite, slušajte i dajte si truda. Vrlo jednostavno. Jer ovo je festival koji je jedina nada Rijeci da se izvuče iz dosta loše situacije i na čijim se temeljima može graditi još neki festival, ili događaj. I Rijeka je iznjedrila malo veća imena i individue koje se danas kreću u malo jačim glazbenim krugovima, htjeli si vi to priznati ili ne. Stoga dosta te „mudrosti“ i priče o tome kako ničega nema. A ako ste negdje doma i bavite se „ratovanjem“ gdje vam je tipkovnica glavno oružje... To je još gore. Pa to je dosta žalosno, zapravo. Ovi što su u blizini događanja koncerta su barem u blizini, stepenicu iznad vas. Ali kako god bilo, dva dana su iza nas i dva nas još očekuju. Stoga, dajte si malo truda.

 

 

Organizacija je pokušala osvježiti festival i dati mu neko „novo ruho“. Bendovi su se redali, neki bolji i neki lošiji, i dali su svoj doprinos. Najveći je problem u konačnici ta nedorečenost. Sve bi bilo nekako jednostavnije da je OKC Palach vječno otvoren i prihvatljiviji svima. Počevši od cijena, pa do ambijenta i sadržaja. Ali nije. Jer takav je život i nešto od povijesnog značaja za Rijeku i Hrvatsku općenito nema neku vrijednost. Stoga više podrške i više truda, i od organizatora i od publike. Od bendova i pokoja riječ od portala i izvjestitelja i zajedno se može puno toga napraviti. Zajedno svi mogu biti „scena“, no kada svi budu zajedno riječ scena neće biti pod navodnicima. Vrlo jednostavno. Do idućeg vikenda imamo vremena odmoriti, planirati. Pripremiti glasnice i zagrijati vrat, protegnuti ruke i noge i dočekati zaključak 40. Ri Rock festivala. Karata još ima, stoga prošećite do obližnjeg prodajnog mjesta ili se odlučite na online kupovinu. Toliko o tome, i toliko od mene u ovom kratkom izvještaju. Vidimo se već idući vikend, jer svi putevi vode u Pogon Kulture!

Edi Grubor

Text by:

Edi Grubor

Prati autora

“Rock 'N' Roll is a nuclear blast of reality in a mundane world where no-one is allowed to be magnificent.” - Kim Fowley

Pročitaj više o temama: ri rock, rijeka, okc palach, pogon kulture



Kalendar

COJONES, 17.01.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb

17.01.2019. - četvrtak

COJONES, 17.01.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb

Zagreb, Vintage Industrial Bar
35 kn / 50 kn

KOČANI ORKESTAR, 18.01.2019., Boogaloo, Zagreb

18.01.2019. - petak

KOČANI ORKESTAR, 18.01.2019., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo

SNOW PATROL - Beč, Gasometer, 09.02.2018.

09.02.2019. - subota

SNOW PATROL - Beč, Gasometer, 09.02.2018.

Beč, Planet - Gasometer
61,99 €

CLOUD NOTHINGS, 13.02.2018., Tvornica kulture, Zagreb

13.02.2019. - srijeda

CLOUD NOTHINGS, 13.02.2018., Tvornica kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
90 kn / 110 kn

PRLJAVO KAZALIŠTE, 14.02.2019., Dvorana Mladosti, Rijeka

14.02.2019. - četvrtak

PRLJAVO KAZALIŠTE, 14.02.2019., Dvorana Mladosti, Rijeka

Rijeka, Dvorana Mladosti
80/100 Kn

ISCHARIOTZCKY, 23.02.2019., Tvornica Kulture, Zagreb

23.02.2019. - subota

ISCHARIOTZCKY, 23.02.2019., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
30 kn - 50 kn

THE LEMONHEADS, 27.02.2019., Tvornica kulture, Zagreb

27.02.2019. - srijeda

THE LEMONHEADS, 27.02.2019., Tvornica kulture, Zagreb

,
90 kn / 100 kn / 120 kn

WHITE LIES, 10.03.2019., Tvornica Kulture, Zagreb

10.03.2019. - nedjelja

WHITE LIES, 10.03.2019., Tvornica Kulture, Zagreb

Zagreb, Tvornica Kulture
110 kn / 130 kn

PESTILENCE & BLEEDING GODS, 18.03.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb

18.03.2019. - ponedjeljak

PESTILENCE & BLEEDING GODS, 18.03.2019., Vintage Industrial Bar, Zagreb

Zagreb, Vintage Industrial Bar
100/120 kn/140kn

Siječanj / 2019

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031 

Must Read

THERAPY? - Cleave

Recenzije

THERAPY? - Cleave
PUNČKE na nizozemskoj turneji

Vijesti

PUNČKE na nizozemskoj turneji
Poseban dan za divnog psa spašenog iz romskog naselja

Vijesti

Poseban dan za divnog psa spašenog iz romskog naselja
Postani dio Perun.hr teama!

Vijesti

Postani dio Perun.hr teama!
Kultni švedski black metal bend MARDUK stižu u Zagreb

Vijesti

Kultni švedski black metal bend MARDUK stižu u Zagreb
PERUN.HR Urednički TOP 20 albuma 2018. godine

Kolumne

PERUN.HR Urednički TOP 20 albuma 2018. godine
AQUAMAN

Recenzije

AQUAMAN
URBI ET ORBI 2018. - Urednička riječ

Kolumne

URBI ET ORBI 2018. - Urednička riječ
CRNA UDOVICA - 28.12.2018., Dubrovnik, Du Shatoor - galerija

Galerije

CRNA UDOVICA - 28.12.2018., Dubrovnik, Du Shatoor - galerija
ISKUPLJENJE U NEW YORKU (You Were Never Really Here)

Recenzije

ISKUPLJENJE U NEW YORKU (You Were Never Really Here)
OBLIK VODE (The Shape od Water)

Recenzije

OBLIK VODE (The Shape od Water)
LEMMY - R.I.P. (24.12.1945. - 28.12.2015.)

Kolumne

LEMMY - R.I.P. (24.12.1945. - 28.12.2015.)
SAD ILI NIKAD (Second Act)

Recenzije

SAD ILI NIKAD (Second Act)
BOMBINO, 20.12.2018., Vintage Industrial Bar - galerija

Galerije

BOMBINO, 20.12.2018., Vintage Industrial Bar - galerija
Tomfa iz Kawasaki 3p i Helping Animals napravili kampanju Stop petardama

Vijesti

Tomfa iz Kawasaki 3p i Helping Animals napravili kampanju Stop petardama
40. RI ROCK FESTIVAL - Rijeka, Pogon Kulture, 15.12.2018.

Izvještaji

40. RI ROCK FESTIVAL - Rijeka, Pogon Kulture, 15.12.2018.
GRINCH  (The Grinch)

Recenzije

GRINCH (The Grinch)
SHAM 69, 16.12.2018., Vintage Industrial Bar - galerija

Galerije

SHAM 69, 16.12.2018., Vintage Industrial Bar - galerija

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK