Kolumne

10 iznad 10 - epovi europskog progressive rocka sedamdesetih (1. dio)

Komponiranje (progresivne) rock pjesme epske duljine uglavnom je zahtjevan posao. Kako izbjeći dosadu i repetitivnost materijala te osigurati dovoljno muzičke raznovrsnosti, svježine i kvalitete da bi se uspješno zadržala pažnja slušatelja tijekom više od deset minuta?

Objavljeno: 02.07.2015. 10:30

Postani fan na Facebooku ako već nisi!

10 iznad 10 - epovi europskog progressive rocka sedamdesetih (1. dio)

Poželjni elementi takvog pothvata uključuju podjelu na stavke, izmjene tempa, izbjegavanje predugih uvoda koji prijete progutati samu muzičku supstancu skladbe (iako cijenim i volim „Xanadu“ Rusha s „Farewell to Kings“, mislim da je to problem upravo te pjesme) i smislen tekst. Ovdje ću se fokusirati isključivo na više ili manje poznate sastave koji su sedamdesetih godina pokušali i, prema mojem skromnom mišljenju, uspjeli kreirati izvanredne prog (u užem smislu) epove, potencijalno dovoljno zanimljive tzv. širim masama i nikad dosadne. Dakle, izbor je svjesno sužen. Neću se baviti nijednom drugom dekadom, drugim kontinentima (uključujući i Sjevernu Ameriku), opskurnim sastavima, krautrockom, jazz fusionom, progressive metalom itd. Također, pazit ću da svaka grupa ipak bude zastupljena samo jednom kompozicijom, iako je takav postupak možda donekle nezahvalan i nepravedan, ali moji bi me subjektivni ukusi u protivnome natjerali da navedem tri skladbe pojedinih grupa.


Međutim, ipak ću podleći tom ukusu u slučaju, primjerice, King Crimsona, prema mišljenju nekih (vjerojatno) neopravdano izostavljenog. "Islands" je prekrasna pjesma, a „The Devil's Triangle“ je zanimljiv instrumental, ali King Crimson, iskreno, osim prvog albuma iz '69. i nekoliko izoliranih momenata (među kojima su i dva prethodno navedena) s kasnijih uradaka, nikada nije ostavio uistinu značajan utisak kod moje malenkosti. Također, izostavit ću i Hawkwind i njihove efektne, iako repetitivne brojeve („Brainstorm“ i dr.). Pink Floyd je kategorija za sebe i vrlo je teško biti posebno pametan što se tiče njih, ali „Shine On You Crazy Diamond“ se nekako nametnula sama od sebe. Ako to nije progressive rock, što onda jeste? Što se tiče Yesa, prva asocijacija većini bi zainteresiranih vjerojatno bila razvikana „Close to the Edge“, ali moj je personalni favorit „The Gates of Delirium“ s „Relayera“ (1974). Dakle, sve je otvoreno za raspravu; ništa nije apsolutna, nepobitna i sakrosantna činjenica. Sve se može staviti u pitanje i uvijek iznova dovesti u krizu sve što je mišljeno i ozbiljeno. Ipak, utvaram si da sam solidno selektirao deset očaravajućih djela prema kriterijima koji se odnose na kombinaciju nekoliko faktora – reprezentativnosti, prijemčivosti, kompleksne strukture, zanimljivih melodija, raznolikosti… A moj subjektivan ukus i neki (možda) neočekivani osobni favoriti su neizbježni.


Odabravši deset pjesama deset izvođača, svjesno sam izostavio i npr. vrlo dobru „Salisbury“ Uriah Heepa; duhovitu „Esther's Nose Job“ Soft Machinea (previše jazzy za moj ukus); „2112“ i „The Necromancer“ Rusha, meni izrazito drage kompozicije koje se ovdje ne uklapaju jer je riječ o kanadskom sastavu (kao ni, primjerice, "Incomudro - Hymn to the Atman" američkog Kansasa); prelijepim dionicama na klaviru i violini obilježenu „Kuiamu“ skupine Electric Light Orchestra; "I Could Never Be a Soldier" Gnidrologa; nekoliko epskih komada francuske Magme koji bi se teoretski mogli kvalificirati; ipak pomalo zamornu „All The Seats Were Occupied“ grčkog Aphrodite's Childa; zatim prekrasan i atmosferičan solo uradak Stevea Hacketta „Shadow of the Hierophant“ s „Voyage of the Acolyte“ (1975), njegovog prvog samostalnog albuma… Sorry, Steve, već si uključen kao dio Genesisa („Supper's Ready“). Mike Oldfield je isključen iz ovakvog pregleda jer je „Tubular Bells“, kao što je opravdano formulirao kolega Igor Pernar ( http://www.perun.hr/tubular-bells-vise-od-albuma ), više od albuma. Ima tu još toga što bi možda trebalo ukratko spomenuti, poput "sive zone" u kojoj se nalazi legendarni ambijentalni album "Oxygene" Jeana Michela Jarrea iz 1976., ali takvo bi se nabrajanje moglo protegnuti unedogled.


Dakle, fokus je na djelima prog rock giganata iz Velike Britanije, uz uratke dva njemačka i jednog talijanskog sastava. To su redom objavljivanja: „Lost“ (Van der Graaf Generator), „Tarkus“ (Emerson, Lake & Palmer), „Across the Waters“ (Triumvirat), „L'Evoluzione“ (Banco del Mutuo Soccorso) i „Supper's Ready“ (Genesis), te u drugom dijelu kolumne: „Lady Fantasy“ (Camel), „The Gates of Delirium“ (Yes), „Song of Scheherazade“ (Renaissance; pazimo i na činjenicu da se nađe pokoja kći Albiona), „Shine On You Crazy Diamond“ (Pink Floyd) i „Atlantis's Agony at June 5th-8498, 13 P.M. Gregorian Earthtime“ (Eloy). Potonji je "za dlaku pobijedio" "Poseidon's Creation" s istog albuma ("Ocean", 1977.). Jedan od osnovnih preduvjeta je da studijske verzije traju dulje od deset minuta. Od nešto preko 11 minuta VdGG-ovog „Losta“ do ukupno preko 26 minuta obje sastavnice „Shine On You Crazy Diamond“ (ovdje ću ih promatrati kao jedinstvenu cjelinu, razumije se) Pink Floyda. Dakle, samo impozantne skladbe s pojedinih albuma prominentnih prog rock izvođača; ne cijeli albumi ili rock opere. Stoga, po mišljenjima nekih možda nažalost, neću se posebno posvetiti albumu „Thick as a Brick“ (1972) Jethro Tulla, uratku hrabrom (bio je to prvi pravi iskorak grupe prema progresivnom rocku, unesen je novi instrumentarij, prisutne su izmjene mjere i sl.), ali - za moj ukus - previše koloriranom specifičnim parodičnim humorom Iana Andersona i ekipe. Cijela se ploča sastoji od jedne (naslovne) skladbe s tematikom života genijalnog dječaka, tek nominalno podijeljene u dva dijela. Ploče ipak imaju dvije strane. Međutim, youtube poveznica neće izostati.

 


Van der Graaf Generatorov briljantni album „H to He, Who Am The Only One“ (naslov je autoreferenca na frontmana Petera Hammilla) iz 1970. godine ne sadrži nijednu lošu i nezadovoljavajuću skladbu. Duboko emotivni i iskreni tekstovi, momenti bijesa i srdžbe, strasti i ljubavi te beznadnog, mračnog i rezigniranog čemera, ali i tračci optimizma, izgrađuju ovu monumentalnu umjetničku građevinu, istinsko remek-djelo poligona za Hammillove ideje; zbiljsku prog rock varijantu egzistencijalističke literature. Energičnost i dinamičnost „Killera“, prošaranog divljim i razuzdanim eksperimentima Davida Jacksona na saksofonu, nepatvorena tuga na „House with No Door“, vehementna i instrumentalno snažna kritika diktatora i ratobornih vojskovođa u „Emperor in His War Room“, ambiciozan završetak s ipak ponešto neujednačenom „Pioneers over C“…

 
Međutim, u ovom bih kontekstu izdvojio „Lost“, jedanaestominutnu epsku kompoziciju koja uz promjene tempa, isprekidane dionice na saksofonu, izuzetno ekspresivan Hammillov vokal i podijeljenost na dva stavka, nudi svevremeni čeznutljivi iskaz žudnje za onim što svi žele, a ako tvrde da to nije istina – lažu. Ispod bogatih slojeva klavijatura i saksofona pri kraju pjesme pomalja se Hammillov iskreni zaziv „I love you“. Kultni je glazbenik u ranim danima svoje karijere napisao podosta stvari o nemogućnosti postizanja idealne ljubavi i sreće, o usamljenosti i pokušaju bijega od iste, a „Lost“ je, uz fantastičnu i uzburkanu 24-minutnu "A Plague of Lighthouse Keepers" (1971), jedan od najvećih dragulja u toj „škrinji“. Instrumentalne dionice nakalemljene na osnovnu strukturu povremeno zapanjuju svojom energičnošću i slojevitošću, pogotovo Jacksonov (često jazzy) saksofon, ali ni klavijature Hugha Bantona ne zaostaju mnogo. Treba napomenuti da na cijelom albumu uopće nema dionica na električnoj gitari, osim gostovanja Roberta Frippa na „Emperor in His War Room“. Potpisnik pjesme „Lost“ je isključivo Peter Hammill.

 


Keithu Emersonu i preostalom dvojcu trebao je grandiozan i dug originalan komad koji bi ih definitivno etablirao kao vodeći britanski progresivni rock sastav i potvrdio Emersona kao kralja klavijatura. Nakon odličnog debitantskog albuma na kojemu se nalazila stilski raznovrsna i kompleksna „Take a Pebble“, koja je uključivala Emersonove jazzy i (pseudo)klasične improvizacije na klaviru te odličan belcanto i dionice na akustičnoj gitari Grega Lakea, uslijedio je ambiciozni projekt nazvan „Tarkus“. Album objavljen u lipnju 1971. nesumnjivo je obilježila ambiciozna i impresivna naslovna skladba bizarne tematike. Široko prihvaćena interpretacija odaje da je riječ o hibridu pasanca i tenka (naslikanom na naslovnici albuma), rođenom iz vulkanske erupcije i poraženom u borbi protiv stvorenja nazvanog Manticore. Tarkus bi na neki način trebao simbolizirati besmislenost i uzaludnost ratnih sukoba. Kompozicija se sastoji od sedam stavaka i traje gotovo 21 minutu. Izmjenjuju se stavci donekle ujednačenog trajanja; nijedan nije kraći od minute ili dulji od četiri minute.


„Eruption“ je instrumental u desetosminskoj mjeri, koji uvjerljivo simbolizira Tarkusovo rađanje iz erupcije, a „Stones of Years“ sadrži Lakeove iznadprosječne vokalne dionice otpjevane u nešto sporijem tempu s teksturama Emersonovih klavijatura/orgulja u nešto bržem tempu u središnjem dijelu stavka. „Iconoclast“ je kratka i maštovita improvizacija kojom dominiraju, naravno, klavijature, a „Mass“ je dinamična i ritmična, možda „najrockerskija“ i najkomercijalnija sastavnica ovog gargantuanskog pothvata. Sinkopirani Palmerovi bubnjevi (općenito se iskazao izvrsnom svirkom na cjelokupnom LP-u), proplamsaji električne gitare i suvereno otpjevan (od strane Lakea) te inspiriran tekst najviše ostaju u sjećanju. „Manticore“ je brža i zaigranija demonstracija Keithovog umijeća za tipkama koja uspješno, kroz atmosferu koja kao da sadrži potmulu prijetnju, simbolizira pojavu antagonista Manticorea. Uzvišeni „Battlefield“ ponovno usporava tempo, a uz opjevavanje loše sudbine koja je snašla našega junaka, pojavljuju se i neke solidne Lakove dionice na električnoj gitari. Završni stavak „Aquatarkus“ muzički oslikava prelazak Tarkusa u vodu i nastavak njegova života u njoj. Zvuči poput pomaknute dječje interpretacije kakve vojne koračnice. Slijedi još samo kratka repriza glavnog motiva iz stavka „Eruption“. Dakle, „Tarkus“ završava u upečatljivom, veličanstvenom i grandioznom stilu, a dotični se epiteti mogu nadjenuti i cijeloj kompoziciji. Koliko god se trudili, Keith, Greg i Carl više nikad nisu realizirali ovoliko dugu, promišljenu, inteligentno strukturiranu i kvalitetnu skladbu. Potpisnici su Emerson i Lake. Potonji je sudjelovao u pisanju samo onih stavaka koji sadrže vokalne dionice.

 


Njemački progresivni trojac Triumvirat često je proglašavan pukom kopijom ELP-a, ali poligon za muzičke ideje istinskog virtuoza i wunderkinda Jürgena Fritza (klavijature) i pjesničke zamisli bubnjara Hansa Bathelta predstavljao je mnogo više od kakvog jednokratnog jeftinog oponašateljskog trika. Naravno, utjecaj Emersona (i oba njegova velika sastava, dakle i Nicea) je neporeciv, ali sastav iz Kölna posjedovao je više originalnosti nego što im to mnogi žele priznati. Već  je album prvijenac „Mediterranean Tales“ (1972) prikazao sav genij mladog, tada 18-godišnjeg (!) klavijaturista. Dakle, Fritz još nije bio navršio 19 godina za vrijeme snimanja albuma… Prva skladba s LP-a, nazvana „Across the Waters“ odličan je i efektan patchwork sastavljen od šest stavaka. Završni („Underture“) je zapravo repriza uvodnoga („Overture“), a riječ je o Fritzovom aranžmanu popularne uvertire iz Mozartove opere „Otmica iz saraja“ (Die Entführung aus dem Serail), muzičke igre velikog kompozitora, praizvedene 1782. godine. Moglo bi se slobodno i šaljivo reći da je Beethoven hard rock, a Mozart pop. E, taj pop element uvijek pomaže u popravljanju dojma.


Međutim, dašci Mozarta samo podižu već ionako visoku kvalitativnu razinu, sjajan ugođaj i efekt koji kompozicija postiže. Drugi stavak, „Taxident“, označava promjenu tempa, sasvim pristojno otpjevan (od strane Hansa Papea  - koji je ujedno svirao bas gitaru - jednoga od nekolicine pjevača koji su prošli kroz Triumvirat) tekst na temu kaosa, nesreće i patnje. Agresivniji pristup ima svoje čari, a slijedi ga „Mind Tripper“, podulja instrumentalna sekcija u kojoj je evidentan utjecaj Emersonovog stila sviranja. Tempo podosta varira, ali je uglavnom relativno brz, a prisutni su utjecaji baroka, ozbiljne glazbe dvadesetog stoljeća, jazza, fusiona i bluesa, kao, uostalom, i u svim ostalim izvornim stavcima skladbe. „5 O'Clock Tea“ ponovno uključuje Papeov vokal, ovaj put uz više okusa bluesa na Fritzovim klavijaturama, a „Satan's Breakfast“ ukratko priprema teren za spomenuti, duhovito imenovani „Underture“. Unatoč sjajnim brojevima s albuma koji su uslijedili, poput nezaobilaznih (!) „Illusions on a Double Dimple“ (1974) i „Spartacus“ (1975), Triumviratova omiljena izrazito duga kompozicija mojoj malenkosti ostaje „Across the Waters“. Tko zna, možda je Mozart kriv za sve…

 


Talijanska prog rock scena sedamdesetih godina bila je izrazito snažna i produktivna (Le Orme, Premiata Forneria Marconi, Museo Rosenbach, Goblin i dr.), ali za mene nije bilo previše nedoumica kada je trebalo odlučiti kako će Talijani biti predstavljeni u ovom društvu. Uvodnom skladbom s albuma „Darwin!“ (1972) grupe Banco del Mutuo Soccorso. „L'Evoluzione“ je prikladan naslov za pjesmu koja otvara konceptualni album o evoluciji vrsta na Zemlji. Ako je pokojni Francesco Di Giacomo (vokal) sam po sebi bio impozantna pojava, onda je ovo impozantna kompozicija. Mirniji uvod kojim, nakon početne potmule prijetnje orgulja koje kao da se pomaljaju iz tmastih dubina, dominiraju gitara Marcella Todara, klavijature i dramatična Di Giacomova vokalna interpretacija, prelazi u dinamičniju međuigru u kojoj su svi instrumenti, hajdemo reći, ravnopravni, iako su meni osobno najdojmljivije klavijature. Iako ima i sjajnih gitarskih dionica. Na momente gotovo frenetično. Rockerska žestina, sugestivni okusi i mirisi minulih muzičkih epoha, improvizacije na klavijaturama koje u izvjesnoj mjeri podsjećaju na grupe o kojima se običava govoriti kada se spominju uzori Banca - Emerson, Lake & Palmer, Yes, pa i Gentle Giant… Ima svega pomalo.

 

Francesco Di Giacomo

Francesco Di Giacomo


Nadalje, treba istaknuti uznemirujuće ponavljanje jednog tona na basu, prvo usporeno, potom sve brže, s pozadinskim razigranim, ali ponešto prigušenim klavijaturama, a potom popraćenim kratkim solom na bubnjevima. Onda ponovno slijedi glavni motiv, još žešći, agresivniji i intenzivniji nego u svojoj prvoj inkarnaciji. Zatim se tempo opet usporava, zvuk ublažuje, a lijepa i dopadljiva lagana dionica na klaviru priprema slušatelja na završnu etapu pjesme koja je ponovno nešto življa, ali nije specijalno bombastičan klimaks; kakva završna grandiozna i efektna eksplozija. Upravo ta decentna rafiniranost pridaje poseban šarm finalnom dijelu kompozicije. Di Giacomo je bio rijetko strastven i inspiriran interpret, a bogat instrumentarij koji obilježava cijeli album „Darwin!“, pa tako i ovu skladbu, samo daje dodatni kolorit cijeloj priči. Nisam mogao pobjeći od osjećaja da su me talijanske progressive rock skladbe ponekad  asocirale na karakteristične pop šlagere (što, naravno, ne mora nužno biti loše) iz te države, koja je dala i velike kantautore poput Fabrizija De Andrea, ali „L'Evoluzione“ nikada nije pružao osnovu za takve sentimente. Klasik talijanskog (i svjetskog) progresivnog rocka. Tekst su napisali Di Giacomo i orguljaš i čembalist Vittorio Nocenzi, a glazbu sam Nocenzi. Trajanje: 14 minuta.

 


Pravi klimaks i gotovo katarzičnu (orgazmičku, iako - ili možda baš zato - ispunjenu biblijskom popudbinom) završnicu definitivno posjeduje megaklasik (da se tako izrazim) progresivnog rocka, nezaobilazna referenca za ikoga tko pretendira na ozbiljno bavljenje ovim hibridnim podžanrom rocka. Naravno, riječ je o „Supper's Ready“ Genesisa, istinskom remek-djelu britanskih prog gurua predvođenih karizmatičnim Peterom Gabrielom. Iskreno, mišljenja sam da nema potrebe dodavati nove mudrosti i analize izuzetno iscrpnim tekstovima o kompoziciji koja zaključuje album „Foxtrot“ (1972), koji uključuju čak iznenađujuće informativan članak na Wikipediji na engleskom jeziku.


Sve te maštovite stavke (ima ih sedam), promjene tempa, uzvišenu dramatičnost, ponavljanja motiva (prema nekim teorijama ovo je svojevrsna varijacija na sonatni oblik), razigrane arpeggie meštra Stevea Hacketta, izvanredne aranžmane i solo dionice na klavijaturama Tonyja Banksa, potvrdu (ako je uopće bilo potrebno) Phila Collinsa kao vrsnog bubnjara, izmjene agresivnosti i sofisticiranosti, balansiranja na vrlo tankoj liniji između erosa i thanatosa, specifičan Gabrielov (često višeznačan) humor, ironiziranje (ali i ozbiljno promatranje) autopercepcije Engleza kao svojevrsnog izabranog naroda, istovremene aluzije na poeziju Williama Blakea (ionako često inspiriranu Biblijom) i reference na Ivanovo Otkrivenje („There's an Angel standing in the sun/And He's crying with a loud voice/"This is the supper of the mighty One"/The Lord of Lords, King of Kings/Has returned to lead His children home/To take them to the new Jerusalem” u posljednjem stavku, nazvanom "As Sure As Eggs Is Eggs (Aching Man's Feet)") jednostavno treba – poslušati.

 

 

Pobjeđuje li svjetlost tamu ili je možda ipak obrnuto? To morate sami zaključiti. Ova fascinantna glazbena građevina po Gabrielovom je vlastitom priznanju zapravo u cijelosti nadahnuta Biblijom. Spominje se i starozavjetni Magog itd. Česti su to motivi u popularnoj glazbi, ponekad i podsvjesno upotrebljavani... Uostalom, kako se zove prvi album Genesisa? Dakle, ne dopustite da vas 23 minute obeshrabre. Iako je to više nego što je ijedan član grupe imao godina u trenutku objavljivanja „Foxtrota“! Dosada isključena. Možemo cjepidlačiti oko faktora poput ne baš vrhunskog Gabrielovog vokala, ali to bi bilo potpuno besmisleno. Ovo je umjetničko djelo. To nije puka fraza.

 

 

Izvorno objavljeno  7. rujna 2015.

Pročitaj više o temama: rock, progressive, van der graaf generator, h to he who am the only one, lost, peter hammill, emerson lake & palmer, keith emerson, tarkus, triumvirat, jurgen fritz, mediterranean tales, across the waters, banco del mutuo soccorso, l'evoluzione, darwin, f

Ovaj članak je pročitan 2079 puta



Kalendar

TUSTA POD ZVIJEZDAMA, 04.07.2020., Boogaloo, Zagreb

04.07.2020. - subota

TUSTA POD ZVIJEZDAMA, 04.07.2020., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo

OH SEES, 08.07.2020., Vintage Industrial Bar, Zagreb

08.07.2020. - srijeda

OH SEES, 08.07.2020., Vintage Industrial Bar, Zagreb

Zagreb, Vintage Industrial Bar
100 kn/120 kn

'80S PARTY I PLESNI SHOW, 11.07.2020., Boogaloo, Zagreb

11.07.2020. - subota

'80S PARTY I PLESNI SHOW, 11.07.2020., Boogaloo, Zagreb

Zagreb, Boogaloo
Besplatno/ Nakon 00:00h 20 kn

JERRY RICKS BLUES FESTIVAL - Kastav, Opatija, 24.07. - 01.08.2020.

24.07.2020. - petak

JERRY RICKS BLUES FESTIVAL - Kastav, Opatija, 24.07. - 01.08.2020.

Opatijska rivijera, Klana i Kastav, razno
ulaz slobodan

HEADBANGER'S HOLIDAY - Pula, Vallelunga, 5. – 9. 08.2020.

05.08.2020. - srijeda

HEADBANGER'S HOLIDAY - Pula, Vallelunga, 5. – 9. 08.2020.

Pula, Vallelunga
210 / 430 / 580 kn

PIPSCHIPS&VIDEOCLIPS, 12.09.2020., ŠRC Šalata, Zagreb

12.09.2020. - subota

PIPSCHIPS&VIDEOCLIPS, 12.09.2020., ŠRC Šalata, Zagreb

Zagreb, ŠRC Šalata
85kn/100kn7120kn

STANLEY JORDAN - Zagreb, Tvornica kulture, 20.10.2020.

20.10.2020. - utorak

STANLEY JORDAN - Zagreb, Tvornica kulture, 20.10.2020.

Zagreb, Tvornica kulture
120 kn pretprodaja / 150 kn na dan koncerta

ZUCCHERO - Zagreb, Lisinski, 29.10.2020.

29.10.2020. - četvrtak

ZUCCHERO - Zagreb, Lisinski, 29.10.2020.

Zagreb, Lisinski
210, 280, 350, 420 i 490 kn

ONE REPUBLIC - Slovenija, Ljubljana, dvorana Stožice, 09.11.2020.

09.11.2020. - ponedjeljak

ONE REPUBLIC - Slovenija, Ljubljana, dvorana Stožice, 09.11.2020.

Ljubljana, dvorana Stožice

SKUNK ANANSIE, 19.11.2020., Dom Sportova, Zagreb

19.11.2020. - četvrtak

SKUNK ANANSIE, 19.11.2020., Dom Sportova, Zagreb

Zagreb, Dom Sportova
200 kn / 230 kn/ 260 kn

Srpanj / 2020

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031 

Must Read

2017. - 2018. PRED OBJEKTIVOM DANKA CRNKOVIĆA - galerija

Galerije

2017. - 2018. PRED OBJEKTIVOM DANKA CRNKOVIĆA - galerija
YAMMATOVO dovodi JACKA SAVORETTIJA u 2021.!

Vijesti

YAMMATOVO dovodi JACKA SAVORETTIJA u 2021.!
Proletjeli ispod radara (2. dio)

Kolumne

Proletjeli ispod radara (2. dio)
Proletjeli ispod radara (1. dio)

Kolumne

Proletjeli ispod radara (1. dio)
2018. PRED OBJEKTIVOM SANJE MATIĆ - galerija

Galerije

2018. PRED OBJEKTIVOM SANJE MATIĆ - galerija
DADO TOPIĆ, BE HA VE, TONY LEE KING (VG BRC FESTIVAL) - Velika Gorica, 27.06.2020.

Izvještaji

DADO TOPIĆ, BE HA VE, TONY LEE KING (VG BRC FESTIVAL) - Velika Gorica, 27.06.2020.
DADO TOPIĆ, BE HA VE, TONY LEE KING (VG BRC FESTIVAL) - Velika Gorica, 27.06.2020. - galerija

Galerije

DADO TOPIĆ, BE HA VE, TONY LEE KING (VG BRC FESTIVAL) - Velika Gorica, 27.06.2020. - galerija
'Veliko Trojstvo' koje je promijenilo glazbu

Kolumne

'Veliko Trojstvo' koje je promijenilo glazbu
Najavljeno 2. izdanje Jerry Ricks blues festivala

Vijesti

Najavljeno 2. izdanje Jerry Ricks blues festivala
JERRY RICKS BLUES FESTIVAL - Kastav, Opatija, 24.07. - 01.08.2020.

Kalendar

JERRY RICKS BLUES FESTIVAL - Kastav, Opatija, 24.07. - 01.08.2020.
DADO TOPIĆ I BE HA VE u subotu na Velikogoričkom festivalu

Vijesti

DADO TOPIĆ I BE HA VE u subotu na Velikogoričkom festivalu
TONY LEE KING, DADO TOPIĆ, BE HA VE... (VG BRC FESTIVAL) - Velika Gorica, Tuđmanov park - 27. 06. 2020.

Kalendar

TONY LEE KING, DADO TOPIĆ, BE HA VE... (VG BRC FESTIVAL) - Velika Gorica, Tuđmanov park - 27. 06. 2020.
2017. PRED OBJEKTIVOM SANJE MATIĆ - galerija

Galerije

2017. PRED OBJEKTIVOM SANJE MATIĆ - galerija
Močvarine putujuće radionice tehničke produkcije

Vijesti

Močvarine putujuće radionice tehničke produkcije
JOSIPA LISAC na šibenskoj tvrđavi u kolovozu

Vijesti

JOSIPA LISAC na šibenskoj tvrđavi u kolovozu
THE KILLERS  objavili novi singl  'My Own Soul's Warning'

Vijesti

THE KILLERS objavili novi singl 'My Own Soul's Warning'
Pozitivan ritam i Radio 808 večeras donose novi 'Online koncert' #2

Vijesti

Pozitivan ritam i Radio 808 večeras donose novi 'Online koncert' #2
Pobjednik The Voicea Vinko Ćemeraš objavio prvi singl

Vijesti

Pobjednik The Voicea Vinko Ćemeraš objavio prvi singl

Perun.hr koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK